- Mon Sep 07, 2015 10:13 am
#61
ZAŠTITA POSJEDA
Posjednik ima pravo na zaštitu zbog protivpravnog uznemiravanja i oduzimanja posjeda, a to se jednom rječju naziva smetanje posjeda.
Posjednik tu zaštitu može ostvariti kod suda podnošenjem tužbe zbog smetanja posjeda, protiv svakog onog ko ga na bilo koji način uznemirava ili mu oduzima posjed.
Tužilac je posjednik (aktivno legitimisan), a tuženi osoba koja je napravila smetanje (pasivno legitimisan).
U tužbi zbog smetanja posjeda tužilac
1) mora da dokaže
b) da je imao faktički posljednji mirni posjed na određenoj stvari i
c) da ga je učinilac ometao u posjedu.
2) također mora navesti
b) čin smetanja,
c) vrijeme smetanja i
d) osobu koja je to uradila.
Tužbeni zahtjev glasi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja. Dakle, tužilac traži od suda da se na temelju utvrđenih dokaza donese rješenje kojim će se utvrditi da se tužitelj nalazi u mirnom faktičkom posjedu i da ga je tuženi omeo u posjedu, te da mu se naloži da uspostavi ranije posjedovno stanje i da se ubuduće kani takvog i sličnog smetanja pod prijetnjom novčane kazne, kao i da naknadi troškove spora i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Kada je oduzeta stvar, traži se vraćanje.
Tužba zbog smetanja posjeda može se podnijeti sudu u zakonom određenim rokovima. Subjektivni rok je 30 dana i taj rok se računa od dana saznanja za učinjeno smetanje i učinioca. Objektivni rok je 1 godina i on teče od dana učinjenog smetanja. Po proteku tih rokova, posjednik gubi pravo na posjedovnu zaštitu. Sud će prvo cijeniti da li je tužba podnijeta u zakonom propisanom roku. Ako je rok protekao, donosi se rješenje kojim se tužba odbija.
OBIM PRUŽANJA ZAŠTITE:
Sud pruža zaštitu posjedniku u onom obimu u kojem je posjed postojao prije nastalog smetanja.
U postupku po tužbi za smetanje posjeda, raspravljanje je ograničeno samo na utvrđenje:
1. faktičkog mirnog posjeda i
2. čina smetanja.
Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed i pravnom osnovu za sticanje posjeda. Onaj ko smatra da mu pripada pravo na posjed, to može utvrditi u posebnoj parnici neovisno od odluke koja se donosi u postupku po tužbi zbog smetanja posjeda. Ovaj postupak je hitan jer mu je cilj da zaštiti posjed ma kakav da je, pa je zbog svega toga raspravljanje ograničeno na ove dvije činjenice i ovakvom odlukom koja se donosi u ovom postupku ne rješava se definitivno pravo na posjed jer se o tome uopće ne razgovara. Prema tome, ako je neko vlasnik predmeta koji se nalazi u posjedu i koji je zaštićen tužbom zbog smetanja posjeda, to pravo može zaštiti vlasničkom tužbom (rei vindicatio).
Ako je posjed pribavljen silom, prevarom i zloupotrebom prava (vi, clam, precario) i u tom slučaju, posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu u odnosu na svakog drugog ko ga uznemirava ili mu oduzima posjed izuzev u odnosu na lice od koga je na taj način pribavio posjed. Ukoliko je raniji posjednik vratio posjed u zakonom propisanim rokovima za podnošenje tužbe za smetanje posjeda (subjektivni rok), ne može se zaštiti.
Smetanje posjeda pretpostavlja protupravno postupanje. Nema osnova za posjedovnu zaštitu ako je smetanje učinjeno:
a) na osnovu zakonskog ovlaštenja,
b) odluke nadležnog organa ili
c) uz pristanak posjednika.
Posjednik ima pravo i na samopomoć protiv onoga ko ga uznemirava ili ko mu je uzeo posjed i to ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uslovi: (slično nužnoj odbrani iz krivičnog prava)
1. da je opasnost neposredna,
2. da je samopomoć nužna i
3. da je način vršenja samopomoći adekvatan okolnostima.
Ako mu je stvar oduzeta on ima pravo stvar vratiti odmah, a najkasnije u rokovima predviđenim za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda.
Suposjednik uživa istu zaštitu kao i posjednik u odnosu na treće osobe, kao i u odnosu na drugog suposjednika.
U izreci rješenja koje donese sud u postupku po tužbi zbog smetanja posjeda stoji i zabrana tuženom da ubuduće smeta posjed i navodi se novčana kazna. (Odluka se, dakle, donosi u vidu rješenja.)
Izvor: advokat
Posjednik ima pravo na zaštitu zbog protivpravnog uznemiravanja i oduzimanja posjeda, a to se jednom rječju naziva smetanje posjeda.
Posjednik tu zaštitu može ostvariti kod suda podnošenjem tužbe zbog smetanja posjeda, protiv svakog onog ko ga na bilo koji način uznemirava ili mu oduzima posjed.
Tužilac je posjednik (aktivno legitimisan), a tuženi osoba koja je napravila smetanje (pasivno legitimisan).
U tužbi zbog smetanja posjeda tužilac
1) mora da dokaže
b) da je imao faktički posljednji mirni posjed na određenoj stvari i
c) da ga je učinilac ometao u posjedu.
2) također mora navesti
b) čin smetanja,
c) vrijeme smetanja i
d) osobu koja je to uradila.
Tužbeni zahtjev glasi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja. Dakle, tužilac traži od suda da se na temelju utvrđenih dokaza donese rješenje kojim će se utvrditi da se tužitelj nalazi u mirnom faktičkom posjedu i da ga je tuženi omeo u posjedu, te da mu se naloži da uspostavi ranije posjedovno stanje i da se ubuduće kani takvog i sličnog smetanja pod prijetnjom novčane kazne, kao i da naknadi troškove spora i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Kada je oduzeta stvar, traži se vraćanje.
Tužba zbog smetanja posjeda može se podnijeti sudu u zakonom određenim rokovima. Subjektivni rok je 30 dana i taj rok se računa od dana saznanja za učinjeno smetanje i učinioca. Objektivni rok je 1 godina i on teče od dana učinjenog smetanja. Po proteku tih rokova, posjednik gubi pravo na posjedovnu zaštitu. Sud će prvo cijeniti da li je tužba podnijeta u zakonom propisanom roku. Ako je rok protekao, donosi se rješenje kojim se tužba odbija.
OBIM PRUŽANJA ZAŠTITE:
Sud pruža zaštitu posjedniku u onom obimu u kojem je posjed postojao prije nastalog smetanja.
U postupku po tužbi za smetanje posjeda, raspravljanje je ograničeno samo na utvrđenje:
1. faktičkog mirnog posjeda i
2. čina smetanja.
Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed i pravnom osnovu za sticanje posjeda. Onaj ko smatra da mu pripada pravo na posjed, to može utvrditi u posebnoj parnici neovisno od odluke koja se donosi u postupku po tužbi zbog smetanja posjeda. Ovaj postupak je hitan jer mu je cilj da zaštiti posjed ma kakav da je, pa je zbog svega toga raspravljanje ograničeno na ove dvije činjenice i ovakvom odlukom koja se donosi u ovom postupku ne rješava se definitivno pravo na posjed jer se o tome uopće ne razgovara. Prema tome, ako je neko vlasnik predmeta koji se nalazi u posjedu i koji je zaštićen tužbom zbog smetanja posjeda, to pravo može zaštiti vlasničkom tužbom (rei vindicatio).
Ako je posjed pribavljen silom, prevarom i zloupotrebom prava (vi, clam, precario) i u tom slučaju, posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu u odnosu na svakog drugog ko ga uznemirava ili mu oduzima posjed izuzev u odnosu na lice od koga je na taj način pribavio posjed. Ukoliko je raniji posjednik vratio posjed u zakonom propisanim rokovima za podnošenje tužbe za smetanje posjeda (subjektivni rok), ne može se zaštiti.
Smetanje posjeda pretpostavlja protupravno postupanje. Nema osnova za posjedovnu zaštitu ako je smetanje učinjeno:
a) na osnovu zakonskog ovlaštenja,
b) odluke nadležnog organa ili
c) uz pristanak posjednika.
Posjednik ima pravo i na samopomoć protiv onoga ko ga uznemirava ili ko mu je uzeo posjed i to ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uslovi: (slično nužnoj odbrani iz krivičnog prava)
1. da je opasnost neposredna,
2. da je samopomoć nužna i
3. da je način vršenja samopomoći adekvatan okolnostima.
Ako mu je stvar oduzeta on ima pravo stvar vratiti odmah, a najkasnije u rokovima predviđenim za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda.
Suposjednik uživa istu zaštitu kao i posjednik u odnosu na treće osobe, kao i u odnosu na drugog suposjednika.
U izreci rješenja koje donese sud u postupku po tužbi zbog smetanja posjeda stoji i zabrana tuženom da ubuduće smeta posjed i navodi se novčana kazna. (Odluka se, dakle, donosi u vidu rješenja.)
Izvor: advokat
- By LegaForum