- Mon Sep 07, 2020 12:46 pm
#4290
Yordanovi protiv Bulgaria
(br. 11157/11), 3.9.2020. Povreda člana 11. EK
Aplikanti su g. Rosen Marinov Yordanov i njegov brat g. Atanas Marinov Yordanov, državljani Bugarske, poslovni ljudi koji pripadaju tursko-muslimanskoj manjini u Bugarskoj. Predmet se tiče žalbe koju su podnijeli protiv krivičnih optužbi za pokušaj uspostavljanja političke stranke na
vjerskoj osnovi. Navode neopravdano miješanje u njihovo pravo na slobodu udruživanja i diskriminaciju.
Aplikanti su 2008. godine osnovali i registrovali udruženje za integraciju stanovništva turskog govornog područja u Bugarskoj.
U junu 2009. godine odlučili su podići spomenik na njihovom privatnom zemljištu u njihovom rodnom selu Slavjanovo, u spomen na muslimanske i kršćanske vojnike ubijene tokom rusko- turskog rata 1877-78 (što je rezultiralo sticanjem nezavisnosti Bugarske od Osmanskog carstva). U julu 2009. godine regionalna inspekcija za zgrade naredila je obustavu radova na izgradnji spomenika.
Odvojeno od toga, aplikanti su odlučili su osnovati i političku stranku, Muslimansku demokratsku uniju. Osnivačka skupština trebala se sastati 26. septembra 2009. godine, kraj Ramazana, u centru Slavjanova. Tog jutra policija je obavijestila prvog aplikanta da je nezakonito održavanje skupa bez poštivanja zakonske procedure.
Nekoliko stotina ljudi okupilo se 26. septembra 2009. godine u centru Slavjanova. Zaposleni u opštini Popovo dostavio je naredbu prvom aplikantu za raspuštanje sastanka s obrazloženjem da nije bio unaprijed najavljen. Sastanak je, međutim, nastavljen još otprilike petnaest minuta, a za to vrijeme je izvršeno glasanje o osnivanju stranke, usvajanju njenog ustava i izboru organa stranke. Odmah nakon toga održana je konferencija za štampu.
Prema Vladi, tokom konferencije za novinare aplikanti su izjavili da je cilj stranke bio „odbraniti prava muslimana u Bugarskoj“ i da „država [nije] učinila ništa za muslimane u Bugarskoj“, da Bugarska nije zvanično priznala turske manjine i da je „ greška [bila] predstavljati Bugarsku u Evropi kao državu jednog naroda“.
Sljedećih nekoliko dana okružno tužilaštvo u Popovi pokrenulo je krivični postupak protiv aplikanata zbog uspostavljanja političke organizacije na vjerskoj osnovi, krivičnog djela kažnjivog prema članu 166. Krivičnog zakona i zbog kršenja mira u vezi sa izgradnjom spomenika. Prvi aplikant takođe je optužen za održavanje neovlaštenog sastanka, prekršaj prema članu 174.a §
2. Zakona, u vezi s nastavkom okupljanja na kojem je politička stranka osnovana, uprkos naredbi gradonačelnika koja to zabranjuje.
Okružni sud je 1. septembra 2010. godine proglasio dvojicu aplikanata krivim za osnivanje političke stranke na vjerskoj osnovi, kršeći član 166. Krivičnog zakona. Sud je osudio prvog aplikanta uslovno na godinu dana zatvora. Presudio je da drugi aplikant nije krivično odgovoran i naložio mu je da plati administrativnu kaznu od 4.000 bugarskih leva (BGN) (2 045 eura (EUR)). Sud je takođe proglasio prvog aplikanta krivim što nije okončao javni skup koji je zabranio gradonačelnik, kršeći član 174.a stav 2. Krivičnog zakona, i osudio ga na šest mjeseci zatvora, suspendovano. Kombinirajući dvije kazne, sud je izrekao ukupnu uslovnu kaznu od godinu dana zatvora. Oslobodio je aplikante za kršenje mira.
Aplikanti su se žalili. Okružni sud u Trgovištu je 22. oktobra 2010. godine potvrdio presudu i kazne Okružnog suda. Primijetio je da zahtjev da članovi stranke usvoje islamske vrijednosti znači da stranka ima „vjersku osnovu“. Međutim, Regionalni sud je utvrdio da činjenice treba klasificirati kao pokušaj krivičnog djela, s obzirom na to da osnivanje stranke nije dovršeno.
Pozivajući se na član 11. EK aplikanti tvrde da krivični postupak protiv njih zbog pokušaja uspostavljanja političke stranke "na vjerskoj osnovi" predstavlja neopravdano ograničenje njihovog prava na slobodu udruživanja. Prema članu 14. EK u vezi s članom 11. EK žale se na diskriminaciju.
Sud je naglasio da krivična presuda predstavlja jedan od najozbiljnijih oblika miješanja u pravo na slobodu udruživanja, čiji je jedan od ciljeva zaštita mišljenja i sloboda njihovog izražavanja, posebno kada se radi o političkim strankama.
Aplikanti nisu završili neophodni postupak za registraciju političke stranke. Pravna posljedica tog neuspjeha bila je ta da stranka nije mogla postojati niti se baviti bilo kojom aktivnošću. Cilj vlasti
- da osiguraju mirnu koegzistenciju etničkih i vjerskih grupa u Bugarskoj - mogao bi se ostvariti kroz takav postupak, u ovom slučaju odbijanjem registracije potencijalne političke stranke. Sud je dalje primijetio da su vlasti mogle raspustiti stranku ako ju je Ustavni sud proglasio neustavnom. Nije vidio nijedan razlog zbog kojeg bi, u okolnostima slučaja, trebalo pokrenuti krivični postupak protiv aplikanata.
(br. 11157/11), 3.9.2020. Povreda člana 11. EK
Aplikanti su g. Rosen Marinov Yordanov i njegov brat g. Atanas Marinov Yordanov, državljani Bugarske, poslovni ljudi koji pripadaju tursko-muslimanskoj manjini u Bugarskoj. Predmet se tiče žalbe koju su podnijeli protiv krivičnih optužbi za pokušaj uspostavljanja političke stranke na
vjerskoj osnovi. Navode neopravdano miješanje u njihovo pravo na slobodu udruživanja i diskriminaciju.
Aplikanti su 2008. godine osnovali i registrovali udruženje za integraciju stanovništva turskog govornog područja u Bugarskoj.
U junu 2009. godine odlučili su podići spomenik na njihovom privatnom zemljištu u njihovom rodnom selu Slavjanovo, u spomen na muslimanske i kršćanske vojnike ubijene tokom rusko- turskog rata 1877-78 (što je rezultiralo sticanjem nezavisnosti Bugarske od Osmanskog carstva). U julu 2009. godine regionalna inspekcija za zgrade naredila je obustavu radova na izgradnji spomenika.
Odvojeno od toga, aplikanti su odlučili su osnovati i političku stranku, Muslimansku demokratsku uniju. Osnivačka skupština trebala se sastati 26. septembra 2009. godine, kraj Ramazana, u centru Slavjanova. Tog jutra policija je obavijestila prvog aplikanta da je nezakonito održavanje skupa bez poštivanja zakonske procedure.
Nekoliko stotina ljudi okupilo se 26. septembra 2009. godine u centru Slavjanova. Zaposleni u opštini Popovo dostavio je naredbu prvom aplikantu za raspuštanje sastanka s obrazloženjem da nije bio unaprijed najavljen. Sastanak je, međutim, nastavljen još otprilike petnaest minuta, a za to vrijeme je izvršeno glasanje o osnivanju stranke, usvajanju njenog ustava i izboru organa stranke. Odmah nakon toga održana je konferencija za štampu.
Prema Vladi, tokom konferencije za novinare aplikanti su izjavili da je cilj stranke bio „odbraniti prava muslimana u Bugarskoj“ i da „država [nije] učinila ništa za muslimane u Bugarskoj“, da Bugarska nije zvanično priznala turske manjine i da je „ greška [bila] predstavljati Bugarsku u Evropi kao državu jednog naroda“.
Sljedećih nekoliko dana okružno tužilaštvo u Popovi pokrenulo je krivični postupak protiv aplikanata zbog uspostavljanja političke organizacije na vjerskoj osnovi, krivičnog djela kažnjivog prema članu 166. Krivičnog zakona i zbog kršenja mira u vezi sa izgradnjom spomenika. Prvi aplikant takođe je optužen za održavanje neovlaštenog sastanka, prekršaj prema članu 174.a §
2. Zakona, u vezi s nastavkom okupljanja na kojem je politička stranka osnovana, uprkos naredbi gradonačelnika koja to zabranjuje.
Okružni sud je 1. septembra 2010. godine proglasio dvojicu aplikanata krivim za osnivanje političke stranke na vjerskoj osnovi, kršeći član 166. Krivičnog zakona. Sud je osudio prvog aplikanta uslovno na godinu dana zatvora. Presudio je da drugi aplikant nije krivično odgovoran i naložio mu je da plati administrativnu kaznu od 4.000 bugarskih leva (BGN) (2 045 eura (EUR)). Sud je takođe proglasio prvog aplikanta krivim što nije okončao javni skup koji je zabranio gradonačelnik, kršeći član 174.a stav 2. Krivičnog zakona, i osudio ga na šest mjeseci zatvora, suspendovano. Kombinirajući dvije kazne, sud je izrekao ukupnu uslovnu kaznu od godinu dana zatvora. Oslobodio je aplikante za kršenje mira.
Aplikanti su se žalili. Okružni sud u Trgovištu je 22. oktobra 2010. godine potvrdio presudu i kazne Okružnog suda. Primijetio je da zahtjev da članovi stranke usvoje islamske vrijednosti znači da stranka ima „vjersku osnovu“. Međutim, Regionalni sud je utvrdio da činjenice treba klasificirati kao pokušaj krivičnog djela, s obzirom na to da osnivanje stranke nije dovršeno.
Pozivajući se na član 11. EK aplikanti tvrde da krivični postupak protiv njih zbog pokušaja uspostavljanja političke stranke "na vjerskoj osnovi" predstavlja neopravdano ograničenje njihovog prava na slobodu udruživanja. Prema članu 14. EK u vezi s članom 11. EK žale se na diskriminaciju.
Sud je naglasio da krivična presuda predstavlja jedan od najozbiljnijih oblika miješanja u pravo na slobodu udruživanja, čiji je jedan od ciljeva zaštita mišljenja i sloboda njihovog izražavanja, posebno kada se radi o političkim strankama.
Aplikanti nisu završili neophodni postupak za registraciju političke stranke. Pravna posljedica tog neuspjeha bila je ta da stranka nije mogla postojati niti se baviti bilo kojom aktivnošću. Cilj vlasti
- da osiguraju mirnu koegzistenciju etničkih i vjerskih grupa u Bugarskoj - mogao bi se ostvariti kroz takav postupak, u ovom slučaju odbijanjem registracije potencijalne političke stranke. Sud je dalje primijetio da su vlasti mogle raspustiti stranku ako ju je Ustavni sud proglasio neustavnom. Nije vidio nijedan razlog zbog kojeg bi, u okolnostima slučaja, trebalo pokrenuti krivični postupak protiv aplikanata.