- Fri Oct 30, 2020 9:11 am
#4385
Urukalo protiv Hrvatske
Europski sud utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku, dok nije došlo do povrede prava na privatni život
Dana 22. listopada 2020. godine Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) donio je presudu u predmetu Urukalo protiv Hrvatske u kojem je podnositelj zahtjeva prigovarao prekomjernoj duljini trajanja postupka radi naknade štete u kojem je tužio zdravstvenu ustanovu radi liječničkog nemara, kao i propustu države da ispuni pozitivne obveze u vezi s njegovim navodima o liječničkom nemaru.
Europski sud je primijetio da su domaći postupci trajali više od 13 godina na četiri razine nadležnosti, te da je bilo duljih razdoblja neaktivnosti domaćih sudova. Ponovio svoja ranija utvrđenja da odgovornost za kašnjenja sudskih vještaka u konačnici leži na državi. Imajući u vidu odluku Županijskog suda u Zagrebu o prekomjernoj duljini trajanja ovog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Europski sud je smatrao da duljina postupka nije bila razumna, pa je stoga došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije. Stoga je podnositelju na ime neimovinske štete dosudio 2.600 EUR, te 2.000.EUR na ime troškova postupka.
Nadalje, razmatrajući podnositeljev prigovor na temelju čl. 8. Konvencije, Europski sud je primijetio da je domaći sud pribavio dva nalaza i mišljenja u kojima su vještaci iznijeli svoje zaključke da nije bilo liječničkog nemara, te da odbijanje daljnjih dokaza na tu okolnost nije sporno. Nadalje, utvrdio je da podnositelj nije dovodio u pitanje neovisnost i stručnost vještaka, a da je hrvatski pravni sustav imao zaštitne mjere radi osiguranja pouzdanosti vještaka (vidi presudu Jurica/RH). Prvostupanjski sud ispitao je vještaka uz prisutnost stranaka, te je na temelju dosljednih nalaza i mišljenja odbio tužbeni zahtjev podnositelja.
Slijedom navedenog, Europski sud je smatrao da je podnositelj zahtjeva imao dostatnu postupovnu mogućnost dokazivati da su njegovi zdravstveni problemi bili rezultat liječničkog nemara, a činjenica da nije bio zadovoljan ishodom postupka ne znači da je država postupila suprotno pozitivnim obvezama prema članku 8. Konvencije. Stoga je ovaj dio prigovora ocijenio očigledno neosnovanim i odbacio taj dio zahtjeva u skladu sa čl. 35. Konvencije.
Europski sud utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku, dok nije došlo do povrede prava na privatni život
Dana 22. listopada 2020. godine Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) donio je presudu u predmetu Urukalo protiv Hrvatske u kojem je podnositelj zahtjeva prigovarao prekomjernoj duljini trajanja postupka radi naknade štete u kojem je tužio zdravstvenu ustanovu radi liječničkog nemara, kao i propustu države da ispuni pozitivne obveze u vezi s njegovim navodima o liječničkom nemaru.
Europski sud je primijetio da su domaći postupci trajali više od 13 godina na četiri razine nadležnosti, te da je bilo duljih razdoblja neaktivnosti domaćih sudova. Ponovio svoja ranija utvrđenja da odgovornost za kašnjenja sudskih vještaka u konačnici leži na državi. Imajući u vidu odluku Županijskog suda u Zagrebu o prekomjernoj duljini trajanja ovog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Europski sud je smatrao da duljina postupka nije bila razumna, pa je stoga došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije. Stoga je podnositelju na ime neimovinske štete dosudio 2.600 EUR, te 2.000.EUR na ime troškova postupka.
Nadalje, razmatrajući podnositeljev prigovor na temelju čl. 8. Konvencije, Europski sud je primijetio da je domaći sud pribavio dva nalaza i mišljenja u kojima su vještaci iznijeli svoje zaključke da nije bilo liječničkog nemara, te da odbijanje daljnjih dokaza na tu okolnost nije sporno. Nadalje, utvrdio je da podnositelj nije dovodio u pitanje neovisnost i stručnost vještaka, a da je hrvatski pravni sustav imao zaštitne mjere radi osiguranja pouzdanosti vještaka (vidi presudu Jurica/RH). Prvostupanjski sud ispitao je vještaka uz prisutnost stranaka, te je na temelju dosljednih nalaza i mišljenja odbio tužbeni zahtjev podnositelja.
Slijedom navedenog, Europski sud je smatrao da je podnositelj zahtjeva imao dostatnu postupovnu mogućnost dokazivati da su njegovi zdravstveni problemi bili rezultat liječničkog nemara, a činjenica da nije bio zadovoljan ishodom postupka ne znači da je država postupila suprotno pozitivnim obvezama prema članku 8. Konvencije. Stoga je ovaj dio prigovora ocijenio očigledno neosnovanim i odbacio taj dio zahtjeva u skladu sa čl. 35. Konvencije.