- Sat Sep 12, 2020 12:34 pm
#4301
Timakov and OOO ID Rubezh and Timakov protiv Rusije
Timakov and OOO ID Rubezh and Timakov v. Russia (br. 46232/10 i 74770/10) 8.9.2020. Povreda člana 10. EK
Povreda člana 6.1. EK
Aplikanti su Vladimir Viktorovič Timakov, ruski državljanin i urednička i izdavačka kuća u kojoj ima udjele, OO ID Rubezh, sa sjedištem u Tuli (Ruska Federacija).
Kompanija aplikant uređivala je i izdavala lokalne novine Za Sechnyy Rubezh.
Slučaj se odnosi na dva seta postupaka za klevetu koju je protiv aplikanata pokrenuo bivši guverner Tulske regije kao odgovor na vijesti u kojima se izražava mišljenje da je korumpiran.
U prvom setu postupaka, guverner se žalio na objavljivanje članka u maju 2009. godine od aplikanta Timakova u časopisu Za Sechnyy Rubezh, u kojem se navodi korupcija u uredu guvernera.
Guverner je pokrenuo drugi postupak u vezi s objavom u aprilu 2009. godine na lokalnoj web stranici Tul’skiye Novosti citirajući aplikanta Timakova da je rekao da je guverner zaslužio najvišu ocjenu zbog korupcije.
Sudovi su presudili protiv aplikanata u oba postupka. Naglašavajući važnost guvernera kao "najvišeg zvaničnika Tulske regije", otkrili su da su izjave u članku i intervjuu s aplikantom Timakovom neistinite i da su diskreditirale guvernera.
Sudovi su guverneru dosudili odštetu od 2.000.000 ruskih rubalja (približno 50.000 eura). Kompanija aplikant je raspuštena, a služba izvršitelja odlučila je zaplijeniti predmete kućanstva aplikanta Timakova tokom narednog izvršnog postupka, jer nisu imali dovoljno sredstava za isplatu naknade.
Paralelno s tim, guverner je pokrenuo krivični postupak protiv aplikanta Timakova zbog klevete u vezi s izjavama koje su proglašene klevetničkim u drugom setu građanskog postupka. Konačno su prekinuti 2010. godine zbog nedostatka elemenata koji pokazuju da je počinjeno krivično djelo.
Guverner je razriješen funkcije zbog optužbi za primanje mita 2011.godine. Proglašen je krivim za primanje mita i 2013. godine osuđen na devet godina i šest mjeseci zatvora.
Pozivajući se na član 10. Konvencije (sloboda izražavanja), aplikanti se žale na presude domaćih sudova protiv njih, navodeći da su oni pojačali zaštitu reputacije guvernera, ne uzimajući u obzir položaj aplikanta Timakova kao novinara i člana regionalnog zakonodavnog tijela koji je komentirao pitanja od javnog interesa.
Pozivajući se takođe na član 6. stav 1. Konvencije, aplikanti se žale da je prvostepeni sud prvi set postupka za klevetu održao uz isključenje javnosti.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da se razlozi koje su domaći sudovi naveli opravdavajući uplitanje u aplikantovo pravo na slobodu izražavanja u dva niza postupaka za građansku klevetu mogu opisati kao "relevantni", ali se ne mogu smatrati "dovoljnim”. Domaći sudovi nisu uzeli u obzir načela i kriterije utvrđene sudskom praksom Suda za uravnoteženje prava na poštivanje privatnog života i prava na slobodu izražavanja. Stoga su premašili slobodu procjene koja im je pružena i nisu uspjeli pokazati da postoji razuman odnos proporcionalnosti između dva slučaja miješanja i legitimnog cilja kojem se teži. Sud je zaključio da nije pokazano da je miješanje bilo "neophodno u demokratskom društvu".
U vezi navoda vezanih za član 6. EK Evropski sud je u nedostatku bilo kakvih razloga koji bi mogli opravdati da se slučaj građanske klevete protiv aplikanta održi uz isključenje javnosti, utvrdio da je došlo do povrede člana 6., stav 1. Konvencije.
https://www.anwalt-bih.de
Timakov and OOO ID Rubezh and Timakov v. Russia (br. 46232/10 i 74770/10) 8.9.2020. Povreda člana 10. EK
Povreda člana 6.1. EK
Aplikanti su Vladimir Viktorovič Timakov, ruski državljanin i urednička i izdavačka kuća u kojoj ima udjele, OO ID Rubezh, sa sjedištem u Tuli (Ruska Federacija).
Kompanija aplikant uređivala je i izdavala lokalne novine Za Sechnyy Rubezh.
Slučaj se odnosi na dva seta postupaka za klevetu koju je protiv aplikanata pokrenuo bivši guverner Tulske regije kao odgovor na vijesti u kojima se izražava mišljenje da je korumpiran.
U prvom setu postupaka, guverner se žalio na objavljivanje članka u maju 2009. godine od aplikanta Timakova u časopisu Za Sechnyy Rubezh, u kojem se navodi korupcija u uredu guvernera.
Guverner je pokrenuo drugi postupak u vezi s objavom u aprilu 2009. godine na lokalnoj web stranici Tul’skiye Novosti citirajući aplikanta Timakova da je rekao da je guverner zaslužio najvišu ocjenu zbog korupcije.
Sudovi su presudili protiv aplikanata u oba postupka. Naglašavajući važnost guvernera kao "najvišeg zvaničnika Tulske regije", otkrili su da su izjave u članku i intervjuu s aplikantom Timakovom neistinite i da su diskreditirale guvernera.
Sudovi su guverneru dosudili odštetu od 2.000.000 ruskih rubalja (približno 50.000 eura). Kompanija aplikant je raspuštena, a služba izvršitelja odlučila je zaplijeniti predmete kućanstva aplikanta Timakova tokom narednog izvršnog postupka, jer nisu imali dovoljno sredstava za isplatu naknade.
Paralelno s tim, guverner je pokrenuo krivični postupak protiv aplikanta Timakova zbog klevete u vezi s izjavama koje su proglašene klevetničkim u drugom setu građanskog postupka. Konačno su prekinuti 2010. godine zbog nedostatka elemenata koji pokazuju da je počinjeno krivično djelo.
Guverner je razriješen funkcije zbog optužbi za primanje mita 2011.godine. Proglašen je krivim za primanje mita i 2013. godine osuđen na devet godina i šest mjeseci zatvora.
Pozivajući se na član 10. Konvencije (sloboda izražavanja), aplikanti se žale na presude domaćih sudova protiv njih, navodeći da su oni pojačali zaštitu reputacije guvernera, ne uzimajući u obzir položaj aplikanta Timakova kao novinara i člana regionalnog zakonodavnog tijela koji je komentirao pitanja od javnog interesa.
Pozivajući se takođe na član 6. stav 1. Konvencije, aplikanti se žale da je prvostepeni sud prvi set postupka za klevetu održao uz isključenje javnosti.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da se razlozi koje su domaći sudovi naveli opravdavajući uplitanje u aplikantovo pravo na slobodu izražavanja u dva niza postupaka za građansku klevetu mogu opisati kao "relevantni", ali se ne mogu smatrati "dovoljnim”. Domaći sudovi nisu uzeli u obzir načela i kriterije utvrđene sudskom praksom Suda za uravnoteženje prava na poštivanje privatnog života i prava na slobodu izražavanja. Stoga su premašili slobodu procjene koja im je pružena i nisu uspjeli pokazati da postoji razuman odnos proporcionalnosti između dva slučaja miješanja i legitimnog cilja kojem se teži. Sud je zaključio da nije pokazano da je miješanje bilo "neophodno u demokratskom društvu".
U vezi navoda vezanih za član 6. EK Evropski sud je u nedostatku bilo kakvih razloga koji bi mogli opravdati da se slučaj građanske klevete protiv aplikanta održi uz isključenje javnosti, utvrdio da je došlo do povrede člana 6., stav 1. Konvencije.
https://www.anwalt-bih.de