- Fri Oct 30, 2020 9:12 am
#4387
Reist v. Switzerland (br. 39246/15), 27.10.2020.3 Nema povrede člana 5.1. EK
Aplikant je Steve Reist, rođen je 8. jula 1996. godine, živi u Koppigenu.
Slučaj se odnosi na privremenu zaštitnu mjeru koju je protiv aplikanta naložio tužitelj za maloljetne prijestupnike, do donošenja presude.
U martu 2014. godine, kada je bio maloljetan, g. Reist je osuđen na uvjetnu kaznu od pet dana zatvora, s uvjetnom rokom zatvora u trajanju od godinu dana, za krađe, višestruke prijevare i pokušaj prijevare, nakon što je oštećenom nanio štetu od 2.700 švicarskih franaka (CHF) ili 2.562 eura (EUR), a također i za kupnju, potrošnju i preprodaju najmanje trideset grama kanabisa. Istovremeno, tužitelj je naložio zaštitnu mjeru da potakne gospodina Reista da se suzdrži od upotrebe ilegalnih supstanci i od daljnjih krivičnih djela. Primijetivši neučinkovitost zaštitne mjere na njega, koji je i dalje koristio drogu i činio djela krađe, tužitelj je odlučio podnijeti zahtjev za zamjenu početne mjere. Do presude o izmjeni mjere, tužitelj je naredio g. Reistu privremeni smještaj u otvorenoj ustanovu koja je trebala započeti u sigurnom okruženju najduže tri mjeseca.
3 Informacije o predmetima u nastavku pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za sudsku dokumentaciju i edukaciju Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
Smatrao je da je ova privremena mjera prijeko potrebna i proporcionalna s obzirom na opasno ponašanje aplikanta.
Aplikantova žalba Vrhovnom sudu kantona Bern odbijena je odlukom od 9. januara 2015. Gospodin Reist je tada podnio žalbu Saveznom sudu, tražeći njegovo trenutno puštanje iz privremenog smještaja. Prije nego što je Federalni sud negativno odgovorio na njegov zahtjev odlukom od 22. aprila 2015. godine, Kantonalni sud za maloljetnike već ga je pustio i vratio ga da živi s roditeljima.
Pozivajući se na član 5. (pravo na slobodu i sigurnost) Evropske konvencije, aplikant navodi da je njegov privremeni smještaj naložen bez ikakve pravne osnove.
Evropski sud je ponovio da se lišavanje slobode prema članu 5. stav 1. tačka a) mora temeljiti na "osuđujućoj presudi" i mora postojati dovoljna uzročno-posljedična veza između prvobitne osude i propisana mjere. Istakao je da je sažeti krivični nalog od 18. marta 2014. godine izričito spomenuo odredbu Zakona o maloljetnim prijestupnicima koji predviđa zaštitnu mjeru lične pomoći. Lična pomoć je jedna od dostupnih zaštitnih mjera i tužitelj je imao pravo naložiti privremeni smještaj aplikanta u kontekstu načina upravljanja krizom. Sud je stoga smatrao da postoji dovoljna uzročna veza između početnog kazneni nalog i privremenog smještaja aplikanta.
Aplikant je Steve Reist, rođen je 8. jula 1996. godine, živi u Koppigenu.
Slučaj se odnosi na privremenu zaštitnu mjeru koju je protiv aplikanta naložio tužitelj za maloljetne prijestupnike, do donošenja presude.
U martu 2014. godine, kada je bio maloljetan, g. Reist je osuđen na uvjetnu kaznu od pet dana zatvora, s uvjetnom rokom zatvora u trajanju od godinu dana, za krađe, višestruke prijevare i pokušaj prijevare, nakon što je oštećenom nanio štetu od 2.700 švicarskih franaka (CHF) ili 2.562 eura (EUR), a također i za kupnju, potrošnju i preprodaju najmanje trideset grama kanabisa. Istovremeno, tužitelj je naložio zaštitnu mjeru da potakne gospodina Reista da se suzdrži od upotrebe ilegalnih supstanci i od daljnjih krivičnih djela. Primijetivši neučinkovitost zaštitne mjere na njega, koji je i dalje koristio drogu i činio djela krađe, tužitelj je odlučio podnijeti zahtjev za zamjenu početne mjere. Do presude o izmjeni mjere, tužitelj je naredio g. Reistu privremeni smještaj u otvorenoj ustanovu koja je trebala započeti u sigurnom okruženju najduže tri mjeseca.
3 Informacije o predmetima u nastavku pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za sudsku dokumentaciju i edukaciju Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
Smatrao je da je ova privremena mjera prijeko potrebna i proporcionalna s obzirom na opasno ponašanje aplikanta.
Aplikantova žalba Vrhovnom sudu kantona Bern odbijena je odlukom od 9. januara 2015. Gospodin Reist je tada podnio žalbu Saveznom sudu, tražeći njegovo trenutno puštanje iz privremenog smještaja. Prije nego što je Federalni sud negativno odgovorio na njegov zahtjev odlukom od 22. aprila 2015. godine, Kantonalni sud za maloljetnike već ga je pustio i vratio ga da živi s roditeljima.
Pozivajući se na član 5. (pravo na slobodu i sigurnost) Evropske konvencije, aplikant navodi da je njegov privremeni smještaj naložen bez ikakve pravne osnove.
Evropski sud je ponovio da se lišavanje slobode prema članu 5. stav 1. tačka a) mora temeljiti na "osuđujućoj presudi" i mora postojati dovoljna uzročno-posljedična veza između prvobitne osude i propisana mjere. Istakao je da je sažeti krivični nalog od 18. marta 2014. godine izričito spomenuo odredbu Zakona o maloljetnim prijestupnicima koji predviđa zaštitnu mjeru lične pomoći. Lična pomoć je jedna od dostupnih zaštitnih mjera i tužitelj je imao pravo naložiti privremeni smještaj aplikanta u kontekstu načina upravljanja krizom. Sud je stoga smatrao da postoji dovoljna uzročna veza između početnog kazneni nalog i privremenog smještaja aplikanta.