- Sun Jan 27, 2019 1:51 pm
#2937
Pritvorski razlozi propisani odredbom člana 132. stav 1. tačka b) ZKP BiH
Objavljeno u: Biltenu sudske prakse suda Bosne i Hercegovine Bilten br. 8/2018
Činjenica da je u odnosu na optužene potvrđena optužnica, te da su optuženima uz optužnicu dostavljeni iskazi svjedoka iz istrage, čime im je postao poznat identitet svjedoka, kao i sadržaj njihovih iskaza iz istrage, sama po sebi, bez postojanja drugih relevantnih činjenica i okolnosti, ne ukazuje na postojanje ozbiljnog rizika da će optuženi, boravkom na slobodi, u cilju umanjenja ili izbjegavanja eventualne krivične odgovornosti, izvršiti uticaj i pritisak na svjedoke da promijene svoje iskaze.
Iz obrazloženja:
Po ocjeni ovog Vijeća, izjavljenim žalbama se osnovano ukazuje da je u pobijanom rješenju pogrešno zaključeno da je pritvor u odnosu na optužene opravdan i zbog postojanja koluzione opasnosti na strani optuženih, zbog čega je Apelaciono vijeće i preinačilo prvostepeno rješenje u tom dijelu, cijeneći da je takvo postupanje u interesu prava optuženih na slobodu i sigurnost ličnosti, te imajući u vidu da shodno judikaturi ESLJP5, uhapšene ili pritvorene osobe imaju pravo na ponovno razmatranje procesnih i materijalnih uslova koji su od suštinske važnosti za "zakonitost" njihovog lišenja slobode, a što je u konkretnom slučaju u ovom rješenju, slijedom izloženih žalbenih prigovora, i razmatrano.
Naime, iako se u pobijanom rješenju pravilno konstatuje da relevantna praksa međunarodnih sudova bojazan od ometanja krivičnog postupka definiše kao jasne indicije ili posebne činjenične okolnosti koje čine bojazan osnovanom, a koje se indicije i činjenične okolnosti exempli causa mogu odnositi na pritisak ili zastrašivanje svjedoka, pokušaj kontakta sa drugim eventualnim saučesnicima, uklanjanje ili pokušaj uklanjanja dokaza ili dokumenata, te koje okolnosti moraju biti u dovoljnoj mjeri očigledne i konkretne, pobijano rješenje istovremeno propušta da identifikuje koje su to okolnosti u konkretnom slučaju, a koje zadovoljavaju naprijed navedene standarde.
Činjenica da je u odnosu na optužene potvrđena optužnica i da slijedi otvaranje i održavanje glavnog pretresa, a potom i donošenje meritorne sudske odluke, te da su optuženima uz optužnicu dostavljeni iskazi svjedoka iz istrage, čime im je postao
4 Stav izražen u predmetu ESLJP Ilijkov protiv Bugarske (2001).
poznat identitet svjedoka koji će biti saslušani na glavnom pretresu, kao i sadržaj njihovih iskaza iz istrage, koja se činjenica konstatuje u pobijanom rješenju, po ocjeni ovog Vijeća, sama po sebi, bez postojanja drugih relevantnih činjenica i okolnosti, ne ukazuje na postojanje ozbiljnog rizika da će optuženi, boravkom na slobodi, u cilju umanjenja ili izbjegavanja eventualne krivične odgovornosti, izvršiti uticaj i pritisak na svjedoke da promijene svoje iskaze.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S1 2 K 028774 18 Kž 2 od 13.09.2018. godine)
Objavljeno u: Biltenu sudske prakse suda Bosne i Hercegovine Bilten br. 8/2018
Činjenica da je u odnosu na optužene potvrđena optužnica, te da su optuženima uz optužnicu dostavljeni iskazi svjedoka iz istrage, čime im je postao poznat identitet svjedoka, kao i sadržaj njihovih iskaza iz istrage, sama po sebi, bez postojanja drugih relevantnih činjenica i okolnosti, ne ukazuje na postojanje ozbiljnog rizika da će optuženi, boravkom na slobodi, u cilju umanjenja ili izbjegavanja eventualne krivične odgovornosti, izvršiti uticaj i pritisak na svjedoke da promijene svoje iskaze.
Iz obrazloženja:
Po ocjeni ovog Vijeća, izjavljenim žalbama se osnovano ukazuje da je u pobijanom rješenju pogrešno zaključeno da je pritvor u odnosu na optužene opravdan i zbog postojanja koluzione opasnosti na strani optuženih, zbog čega je Apelaciono vijeće i preinačilo prvostepeno rješenje u tom dijelu, cijeneći da je takvo postupanje u interesu prava optuženih na slobodu i sigurnost ličnosti, te imajući u vidu da shodno judikaturi ESLJP5, uhapšene ili pritvorene osobe imaju pravo na ponovno razmatranje procesnih i materijalnih uslova koji su od suštinske važnosti za "zakonitost" njihovog lišenja slobode, a što je u konkretnom slučaju u ovom rješenju, slijedom izloženih žalbenih prigovora, i razmatrano.
Naime, iako se u pobijanom rješenju pravilno konstatuje da relevantna praksa međunarodnih sudova bojazan od ometanja krivičnog postupka definiše kao jasne indicije ili posebne činjenične okolnosti koje čine bojazan osnovanom, a koje se indicije i činjenične okolnosti exempli causa mogu odnositi na pritisak ili zastrašivanje svjedoka, pokušaj kontakta sa drugim eventualnim saučesnicima, uklanjanje ili pokušaj uklanjanja dokaza ili dokumenata, te koje okolnosti moraju biti u dovoljnoj mjeri očigledne i konkretne, pobijano rješenje istovremeno propušta da identifikuje koje su to okolnosti u konkretnom slučaju, a koje zadovoljavaju naprijed navedene standarde.
Činjenica da je u odnosu na optužene potvrđena optužnica i da slijedi otvaranje i održavanje glavnog pretresa, a potom i donošenje meritorne sudske odluke, te da su optuženima uz optužnicu dostavljeni iskazi svjedoka iz istrage, čime im je postao
4 Stav izražen u predmetu ESLJP Ilijkov protiv Bugarske (2001).
poznat identitet svjedoka koji će biti saslušani na glavnom pretresu, kao i sadržaj njihovih iskaza iz istrage, koja se činjenica konstatuje u pobijanom rješenju, po ocjeni ovog Vijeća, sama po sebi, bez postojanja drugih relevantnih činjenica i okolnosti, ne ukazuje na postojanje ozbiljnog rizika da će optuženi, boravkom na slobodi, u cilju umanjenja ili izbjegavanja eventualne krivične odgovornosti, izvršiti uticaj i pritisak na svjedoke da promijene svoje iskaze.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S1 2 K 028774 18 Kž 2 od 13.09.2018. godine)