- Fri Sep 18, 2020 3:50 pm
#4315
Kotilainen i drugi protiv Finske
Nema povrede člana 6.1. EK
Aplikantica je Rita Čivinskaitė, državljanka Litvanije koja živi u mjestu Skriaudžiai u regiji Prienai (Litvanija). Predmet se tiče disciplinskog postupka protiv aplikantice, više tužiteljice, zbog propusta u pravilnom izvršavanju dužnosti u istrazi navodnog seksualnog zlostavljanja djece. Istraga navoda o seksualnom zlostavljanju u period od 2008. do 2009. godine, uz moguće učešće djetetove majke i javnih službenika, ubistva dvojice osumnjičenih i smrti drugog osumnjičenog i djetetovog oca, pokrenula je skandal širokih razmjera. Istraga je privukla značajnu pažnju javnosti, političara i medija zbog načina na koji su njome rukovodili organi reda.
Konkretno, između oktobra 2009. i marta 2010. godine, predsjednik Litvanije i visoko rangirani političari javno su kritikovali istragu, pozivajući na odgovornost i strogo kažnjavanje onih koji su odgovorni za njene nedostatke.
U vezi sa ovim navodima Ured glavnog tužitelja (Državno tužilaštvo) proveo je istragu, utvrdivši višestruke nedostatke u radu policije i tužitelja, uključujući tužilaštvo gradskog okruga Kaunas ("KCDPO"), gdje je aplikantica bila zamjenica glavnog tužitelja. Nakon disciplinskog postupka, krajem oktobra 2009. godine, aplikanticaa je degradirana.
Parlamentarni istražni odbor utvrdio je u izvještaju iz januara 2010. godine da je KCDPO
„očigledno odugovlačio“ sa istragom i da je aplikantica bila jedna od odgovornih službenika. Nalazi su se temeljili na dokumentima koje su dostavile vlasti, uključujući Ured glavnog tužitelja. Izdvojeno je nekoliko preporuka za poboljšanje rada ureda tužitelja i organa za zaštitu djece. Tužitelj je dao ostavku u februaru 2010. godine.
Aplikantica se žalila upravnim sudovima na disciplinsku kaznu. Međutim, sudovi su odbili njene žalbe, konačno u oktobru 2011. godine, ne uzimajući u obzir njene žalbene navode da su političko uplitanje i medijsko izvještavanje uticali na odluku da se protiv nje pokrene disciplinski postupak. Sudovi su utvrdili da nije pravilno nadzirala rad istražitelja zaduženog za slučaj i da je propustila osigurati da bitne istražne mjere budu poduzete odmah. Također su podržali njezino degradiranje, utvrdivši da je to proporcionalno počinjenim djelima.
Pozivajući se na član 6. stav 1. i 2. EK gđa Čivinskaitė se žali da disciplinski postupak protiv nje i odluke upravnog suda nisu bili pravični zbog političke i medijske umiješanosti u njen slučaj.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da iako upravni sudovi nisu izričito ispitali aplikanticinu žalbu na uplitanje politike i medija aplikantica je taj argument formulirala na prilično općenit način i, u svakom slučaju, sudovi su dali detaljne razloge koji opravdavaju odluka o degradiranju. Sud je stoga bio spreman prihvatiti da se šutnja sudova u vezi s njenom žalbom može razumno protumačiti kao implicirano odbijanje.
Sud nije našao osnova da vjeruje da su neovisnost i nepristrasnost upravnih sudova bili ugroženi javnim izjavama državnih zvaničnika i političara ili izvještavanjem medija o slučaju, niti je u spisu bilo ičega što bi natjeralo Sud da sumnja u ukupnu pravičnost postupka pred litvanskim sudovima.
Nema povrede člana 6.1. EK
Aplikantica je Rita Čivinskaitė, državljanka Litvanije koja živi u mjestu Skriaudžiai u regiji Prienai (Litvanija). Predmet se tiče disciplinskog postupka protiv aplikantice, više tužiteljice, zbog propusta u pravilnom izvršavanju dužnosti u istrazi navodnog seksualnog zlostavljanja djece. Istraga navoda o seksualnom zlostavljanju u period od 2008. do 2009. godine, uz moguće učešće djetetove majke i javnih službenika, ubistva dvojice osumnjičenih i smrti drugog osumnjičenog i djetetovog oca, pokrenula je skandal širokih razmjera. Istraga je privukla značajnu pažnju javnosti, političara i medija zbog načina na koji su njome rukovodili organi reda.
Konkretno, između oktobra 2009. i marta 2010. godine, predsjednik Litvanije i visoko rangirani političari javno su kritikovali istragu, pozivajući na odgovornost i strogo kažnjavanje onih koji su odgovorni za njene nedostatke.
U vezi sa ovim navodima Ured glavnog tužitelja (Državno tužilaštvo) proveo je istragu, utvrdivši višestruke nedostatke u radu policije i tužitelja, uključujući tužilaštvo gradskog okruga Kaunas ("KCDPO"), gdje je aplikantica bila zamjenica glavnog tužitelja. Nakon disciplinskog postupka, krajem oktobra 2009. godine, aplikanticaa je degradirana.
Parlamentarni istražni odbor utvrdio je u izvještaju iz januara 2010. godine da je KCDPO
„očigledno odugovlačio“ sa istragom i da je aplikantica bila jedna od odgovornih službenika. Nalazi su se temeljili na dokumentima koje su dostavile vlasti, uključujući Ured glavnog tužitelja. Izdvojeno je nekoliko preporuka za poboljšanje rada ureda tužitelja i organa za zaštitu djece. Tužitelj je dao ostavku u februaru 2010. godine.
Aplikantica se žalila upravnim sudovima na disciplinsku kaznu. Međutim, sudovi su odbili njene žalbe, konačno u oktobru 2011. godine, ne uzimajući u obzir njene žalbene navode da su političko uplitanje i medijsko izvještavanje uticali na odluku da se protiv nje pokrene disciplinski postupak. Sudovi su utvrdili da nije pravilno nadzirala rad istražitelja zaduženog za slučaj i da je propustila osigurati da bitne istražne mjere budu poduzete odmah. Također su podržali njezino degradiranje, utvrdivši da je to proporcionalno počinjenim djelima.
Pozivajući se na član 6. stav 1. i 2. EK gđa Čivinskaitė se žali da disciplinski postupak protiv nje i odluke upravnog suda nisu bili pravični zbog političke i medijske umiješanosti u njen slučaj.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da iako upravni sudovi nisu izričito ispitali aplikanticinu žalbu na uplitanje politike i medija aplikantica je taj argument formulirala na prilično općenit način i, u svakom slučaju, sudovi su dali detaljne razloge koji opravdavaju odluka o degradiranju. Sud je stoga bio spreman prihvatiti da se šutnja sudova u vezi s njenom žalbom može razumno protumačiti kao implicirano odbijanje.
Sud nije našao osnova da vjeruje da su neovisnost i nepristrasnost upravnih sudova bili ugroženi javnim izjavama državnih zvaničnika i političara ili izvještavanjem medija o slučaju, niti je u spisu bilo ičega što bi natjeralo Sud da sumnja u ukupnu pravičnost postupka pred litvanskim sudovima.