- Sat Sep 12, 2020 12:33 pm
#4300
OOO Regnum protiv Rusija
OOO Regnum v. Russia (br. 22649/08), 8.9.2020. Povreda člana 10. EK
Aplikantica je firma OOO Regnum, elektronski medij sa sjedištem u Moskvi.
Slučaj se odnosi na postupak za klevetu pokrenut protiv aplikantice zbog izvještavanja o slučaju trovanja živom nakon konzumacije brendiranog bezalkoholnog pića.
U novembru 2005. aplikantica je objavila na svojoj web stranici tri vijesti o 37-godišnjakinji iz okruga Ukhta, Republika Komi, koja je hospitalizirana zbog trovanja živom nakon što je popila
sok „Lyubimyy Sad“. Aplikantica je vijest bazirala na informacijama koje su objavili lokalna policija i Državna agencija za zaštitu potrošača.
U martu 2006. jedna od pravnih osoba koja je proizvodila bezalkoholna pića pod robnom markom
„Lyubimyy Sad“ podnijela je tužbu za klevetu protiv aplikantice.
Niži trgovački sudovi odbili su tužbeni zahtjev, ali u oktobru 2007. godine Okružni sud koji je odlučivao po kasacionoj žalbi presudio je protiv aplikantice, utvrdivši da vijesti sadrže neistinite izjave koje su narušile poslovni ugled tužitelja. Tužitelju je dodijeljeno 1.000.000 ruskih rubalja (u to vrijeme protuvrijednost od 28.425 eura) kao odšteta.
Pozivajući se na član 10. (sloboda izražavanja), aplikantica navodi da je presuda iz oktobra 2007. predstavljala nesrazmjerno miješanje u njeno pravo na slobodu izražavanja. Naročito tvrdi da sudovi nisu uspjeli uravnotežiti tužiteljevo pravo na ugled s pravom izvještavanja i pravom javnosti da bude informiran o potencijalnoj opasnosti po zdravlje.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da kada su suočeni sa zadatkom uravnoteženja reputacijskih interesa trgovačkog društva s općim interesima društva u zaštiti javnog zdravlja i informiranjem o potencijalnim zdravstvenim opasnostima, kao i odgovarajućim interesima (i dužnostima) medija u izvještavanju o takvim opasnostima, domaći bi sudovi trebali uvjerljivo pokazati postojanje prijeke društvene potrebe koja može opravdati uplitanje u slobodu medija. Međutim, Okružni sud, odlučivši u korist tužitelja, nije iznio nikakve argumente zašto je dao veću težinu reputacijskim interesima komercijalne tvrtke nego interesu šire javnosti da bude obaviještena o tako ozbiljnoj stvari kao što je slučaj trovanja živom komercijalno distribuiranom hranom.
Evropski sud je također istakao da Okružni sud nije izvršio nikakvu ocjenu srazmjernosti značajnog iznosa koje je trgovačko društvo zahtijevalo u pogledu navodne nematerijalne štete nanesene njegovoj poslovnoj reputaciji, zanemarujući tako zahtjev iz Konvencije da se presudom štete zbog klevete mora imati razuman odnos proporcionalnosti nanesenoj povredi ugleda. Evropski sud je zaključio da presuda Okružnog suda iz oktobra 2007. godine predstavljala nesrazmjerno uplitanje u aplikanticino pravo na slobodu izražavanja koje nije bilo „neophodno u demokratskom društvu“ u smislu člana 10. stav 2. Konvencije.
OOO Regnum v. Russia (br. 22649/08), 8.9.2020. Povreda člana 10. EK
Aplikantica je firma OOO Regnum, elektronski medij sa sjedištem u Moskvi.
Slučaj se odnosi na postupak za klevetu pokrenut protiv aplikantice zbog izvještavanja o slučaju trovanja živom nakon konzumacije brendiranog bezalkoholnog pića.
U novembru 2005. aplikantica je objavila na svojoj web stranici tri vijesti o 37-godišnjakinji iz okruga Ukhta, Republika Komi, koja je hospitalizirana zbog trovanja živom nakon što je popila
sok „Lyubimyy Sad“. Aplikantica je vijest bazirala na informacijama koje su objavili lokalna policija i Državna agencija za zaštitu potrošača.
U martu 2006. jedna od pravnih osoba koja je proizvodila bezalkoholna pića pod robnom markom
„Lyubimyy Sad“ podnijela je tužbu za klevetu protiv aplikantice.
Niži trgovački sudovi odbili su tužbeni zahtjev, ali u oktobru 2007. godine Okružni sud koji je odlučivao po kasacionoj žalbi presudio je protiv aplikantice, utvrdivši da vijesti sadrže neistinite izjave koje su narušile poslovni ugled tužitelja. Tužitelju je dodijeljeno 1.000.000 ruskih rubalja (u to vrijeme protuvrijednost od 28.425 eura) kao odšteta.
Pozivajući se na član 10. (sloboda izražavanja), aplikantica navodi da je presuda iz oktobra 2007. predstavljala nesrazmjerno miješanje u njeno pravo na slobodu izražavanja. Naročito tvrdi da sudovi nisu uspjeli uravnotežiti tužiteljevo pravo na ugled s pravom izvještavanja i pravom javnosti da bude informiran o potencijalnoj opasnosti po zdravlje.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da kada su suočeni sa zadatkom uravnoteženja reputacijskih interesa trgovačkog društva s općim interesima društva u zaštiti javnog zdravlja i informiranjem o potencijalnim zdravstvenim opasnostima, kao i odgovarajućim interesima (i dužnostima) medija u izvještavanju o takvim opasnostima, domaći bi sudovi trebali uvjerljivo pokazati postojanje prijeke društvene potrebe koja može opravdati uplitanje u slobodu medija. Međutim, Okružni sud, odlučivši u korist tužitelja, nije iznio nikakve argumente zašto je dao veću težinu reputacijskim interesima komercijalne tvrtke nego interesu šire javnosti da bude obaviještena o tako ozbiljnoj stvari kao što je slučaj trovanja živom komercijalno distribuiranom hranom.
Evropski sud je također istakao da Okružni sud nije izvršio nikakvu ocjenu srazmjernosti značajnog iznosa koje je trgovačko društvo zahtijevalo u pogledu navodne nematerijalne štete nanesene njegovoj poslovnoj reputaciji, zanemarujući tako zahtjev iz Konvencije da se presudom štete zbog klevete mora imati razuman odnos proporcionalnosti nanesenoj povredi ugleda. Evropski sud je zaključio da presuda Okružnog suda iz oktobra 2007. godine predstavljala nesrazmjerno uplitanje u aplikanticino pravo na slobodu izražavanja koje nije bilo „neophodno u demokratskom društvu“ u smislu člana 10. stav 2. Konvencije.