- Wed Aug 05, 2020 12:57 pm
#4255
Kaminskas protiv Litvanije (br. 44817/18), 4.8.2020.
Nema povrede člana 8. EK
Aplikant je Vytautas Kaminskas.
Slučaj se odnosi na njegovu žalbu na nalog o rušenju kuće koju je nezakonito sagradio na šumskom zemljištu. U junu 2012. godine Državni inspektorat za prostorno uređenje i gradnju pri Ministarstvu okoliša je pregledao zemljište koje je aplikant posjedovao na području koje je klasificirano kao šuma. Ustanovilo se da je bespravno sagradio kuću i ostavu na zemljištu i naloženo mu je da ih sruši. U septembru 2013. godine inspektorat je započeo postupak protiv aplikanta zbog njegovog propusta da postupi u skladu s naredbom. Sud koji se bavio slučajem dva puta je prekidao postupak jer je aplikant nastojao da gradnju legalizira promjenom statusa zemljišta ili podnošenjem dokaza da je njegov djed ranije tamo imao seosko imanje. Ti pokušaji nisu bili uspješni. Sud je u oktobru 2017. usvojio tužbu Inspektorata. Ova odluka potvrđena je po žalbi. Vrhovni sud odbio je reviziju u aprilu 2018. godine. Do februara 2020. kuća nije bila srušena.
Pozivajući se na član 8. (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života i doma), aplikant se žali na naredbu da mu se kuća sruši.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da su domaće vlasti procijenile sve relevantne okolnosti i na odgovarajući način odgovorile na aplikantove argumente u vezi s njegovom ličnom situacijom (dob, zdravstveno stanje i prihodi). Pored toga poduzele su se i određene mjere kako bi se pomoglo aplikantu (odgađanje rušenja i čekanje odgovora u vezi legalizacije). Stoga nije moguće utvrditi da je država prekoračila slobodu procjene koja joj je dodijeljena na osnovu člana 8. Konvencije.
Nema povrede člana 8. EK
Aplikant je Vytautas Kaminskas.
Slučaj se odnosi na njegovu žalbu na nalog o rušenju kuće koju je nezakonito sagradio na šumskom zemljištu. U junu 2012. godine Državni inspektorat za prostorno uređenje i gradnju pri Ministarstvu okoliša je pregledao zemljište koje je aplikant posjedovao na području koje je klasificirano kao šuma. Ustanovilo se da je bespravno sagradio kuću i ostavu na zemljištu i naloženo mu je da ih sruši. U septembru 2013. godine inspektorat je započeo postupak protiv aplikanta zbog njegovog propusta da postupi u skladu s naredbom. Sud koji se bavio slučajem dva puta je prekidao postupak jer je aplikant nastojao da gradnju legalizira promjenom statusa zemljišta ili podnošenjem dokaza da je njegov djed ranije tamo imao seosko imanje. Ti pokušaji nisu bili uspješni. Sud je u oktobru 2017. usvojio tužbu Inspektorata. Ova odluka potvrđena je po žalbi. Vrhovni sud odbio je reviziju u aprilu 2018. godine. Do februara 2020. kuća nije bila srušena.
Pozivajući se na član 8. (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života i doma), aplikant se žali na naredbu da mu se kuća sruši.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da su domaće vlasti procijenile sve relevantne okolnosti i na odgovarajući način odgovorile na aplikantove argumente u vezi s njegovom ličnom situacijom (dob, zdravstveno stanje i prihodi). Pored toga poduzele su se i određene mjere kako bi se pomoglo aplikantu (odgađanje rušenja i čekanje odgovora u vezi legalizacije). Stoga nije moguće utvrditi da je država prekoračila slobodu procjene koja joj je dodijeljena na osnovu člana 8. Konvencije.