- Wed Aug 14, 2019 4:15 pm
#3390
IZDRŽAVANjE DJETETA SA KOJIM RODITELj NE ŽIVI U ZAJEDNICI
Porodični zakon
čl. 82 i 232
Ukoliko roditelji žive odvojeno ali njihov brak nije zvanično razveden, a dijete se nalazi kod jednog od njih, roditelj koji ne živi u zajednici sa djetetom je u obavezi da redovno doprinosi izdržavanju djeteta.
Obrazloženje:
"Prema odredbi člana 82. PZ roditelji imaju dužnost i pravo da svoju maloljetnu djecu izdržavaju na način i pod uslovima određenim ovim zakonom.
Odredbom člana 232. stav 2. istog zakona je propisano da su roditelji prvenstveno obavezni da izdržavaju maloljetnu djecu i u izvršavanju te obaveze moraju da iskoriste sve svoje mogućnosti.
Prema tome, ovim zakonskim odredbama je ustanovljena prvenstvena dužnost, ali i pravo roditelja, da svoju maloljetnu djecu (bračnu, vanbračnu ili usvojenu) izdržavaju.
(...)
Međutim, tuženi insistira na utvrđenoj činjenici - da formalno pravno brak između njega i majke tužitelja još uvijek egzistira jer nije zvanično razveden, pa smatra da time nije bilo mjesta primjeni zakonskih odredaba na koje su se pozvali nižestepeni sudovi odnosno da nije bilo zakonskog osnova da mu se nametne obaveza plaćanja izdržavanja.
Suprotno ovim revizionim navodima, kod nespornog utvrđenja da roditelji maloljetnih tužitelja od podnošenja tužbe ne žive zajedno, te utvrđenja da tužitelji žive sa majkom i da tuženi u periodu od podnošenja tužbe do donošenja prvostepene presude nije doprinosio njihovom izdržavanju redovnim plaćanjem mjesečnih iznosa, nižestepeni sudovi nisu pogriješili kada su tuženog obavezali na plaćanje izdržavanja.
Naime, na zakonsku obavezu tuženog da doprinosi izdržavanju maloljetnih tužitelja, u konkretnim okolnostima, nije od uticaja činjenica da brak zaključen između njega i majke tužitelja još uvijek formalno egzistira, već su relevantne činjenice da je tuženi otac maloljetnih tužitelja i da ne doprinosi njihovom izdržavanju, jer su prema citiranim odredbama PZ roditelji obavezni da izdržavaju svoju djecu i u situaciji kada između njih nije ni došlo do zaključenja braka.
Pitanja izdržavanja maloljetne djece se, po pravilu, ne postavljaju kada maloljetno djete živi u porodičnoj zajednici sa roditeljima (koji su u bračnoj ili vanbračnoj zajednici) i kada njegove potrebe neposredno zadovoljavaju. Međutim, ukoliko roditelji žive odvojeno (kao u konkretnom slučaju), a dijete se nalazi kod jednoga od njih, roditelj koji ne živi u zajednici sa djetetom je u obavezi da redovno doprinosi izdržavanju djeteta.
Na odluku, po zahtjevu tužitelja za plaćanje zakonskog izdržavanja, su takođe bez uticaja dalji revizioni navodi kojima se obrazlažu razlozi zbog kojih je u konkretnom slučaju došlo do prekida porodične zajednice.
Proizlazi, da je pobijana presuda zasnovana na zakonu, pa je izjavljena revizija odbijena, primjenom odredbe člana 248. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 - dalje: ZPP)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 046678 14 Rev od 9.12.2015. godine)
Porodični zakon
čl. 82 i 232
Ukoliko roditelji žive odvojeno ali njihov brak nije zvanično razveden, a dijete se nalazi kod jednog od njih, roditelj koji ne živi u zajednici sa djetetom je u obavezi da redovno doprinosi izdržavanju djeteta.
Obrazloženje:
"Prema odredbi člana 82. PZ roditelji imaju dužnost i pravo da svoju maloljetnu djecu izdržavaju na način i pod uslovima određenim ovim zakonom.
Odredbom člana 232. stav 2. istog zakona je propisano da su roditelji prvenstveno obavezni da izdržavaju maloljetnu djecu i u izvršavanju te obaveze moraju da iskoriste sve svoje mogućnosti.
Prema tome, ovim zakonskim odredbama je ustanovljena prvenstvena dužnost, ali i pravo roditelja, da svoju maloljetnu djecu (bračnu, vanbračnu ili usvojenu) izdržavaju.
(...)
Međutim, tuženi insistira na utvrđenoj činjenici - da formalno pravno brak između njega i majke tužitelja još uvijek egzistira jer nije zvanično razveden, pa smatra da time nije bilo mjesta primjeni zakonskih odredaba na koje su se pozvali nižestepeni sudovi odnosno da nije bilo zakonskog osnova da mu se nametne obaveza plaćanja izdržavanja.
Suprotno ovim revizionim navodima, kod nespornog utvrđenja da roditelji maloljetnih tužitelja od podnošenja tužbe ne žive zajedno, te utvrđenja da tužitelji žive sa majkom i da tuženi u periodu od podnošenja tužbe do donošenja prvostepene presude nije doprinosio njihovom izdržavanju redovnim plaćanjem mjesečnih iznosa, nižestepeni sudovi nisu pogriješili kada su tuženog obavezali na plaćanje izdržavanja.
Naime, na zakonsku obavezu tuženog da doprinosi izdržavanju maloljetnih tužitelja, u konkretnim okolnostima, nije od uticaja činjenica da brak zaključen između njega i majke tužitelja još uvijek formalno egzistira, već su relevantne činjenice da je tuženi otac maloljetnih tužitelja i da ne doprinosi njihovom izdržavanju, jer su prema citiranim odredbama PZ roditelji obavezni da izdržavaju svoju djecu i u situaciji kada između njih nije ni došlo do zaključenja braka.
Pitanja izdržavanja maloljetne djece se, po pravilu, ne postavljaju kada maloljetno djete živi u porodičnoj zajednici sa roditeljima (koji su u bračnoj ili vanbračnoj zajednici) i kada njegove potrebe neposredno zadovoljavaju. Međutim, ukoliko roditelji žive odvojeno (kao u konkretnom slučaju), a dijete se nalazi kod jednoga od njih, roditelj koji ne živi u zajednici sa djetetom je u obavezi da redovno doprinosi izdržavanju djeteta.
Na odluku, po zahtjevu tužitelja za plaćanje zakonskog izdržavanja, su takođe bez uticaja dalji revizioni navodi kojima se obrazlažu razlozi zbog kojih je u konkretnom slučaju došlo do prekida porodične zajednice.
Proizlazi, da je pobijana presuda zasnovana na zakonu, pa je izjavljena revizija odbijena, primjenom odredbe člana 248. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 - dalje: ZPP)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 046678 14 Rev od 9.12.2015. godine)