- Mon Jul 29, 2019 3:49 pm
#3359
OBRAZLAGANJE ODBIJANJA TUŽBENOG ZAHTJEVA
Zakon o parničnom postupku
čl. 191 i 248
Za revidenta nije bitno da li je tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva, jer je za njega posljedica ista.
Obrazloženje:
"To što što su nižestepeni sudovi prvo prihvatili da je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj nije dokazao postojanje osnova za naknadu štete, a zatim obrazložili i prigovor zastare, ne može uticati na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, jer u okolnostima, kakva je predmetna, kada je pred nižestepenim sudovima istaknuto više prigovora protiv tužbenog zahtjeva (prigovor zastare, te osnov potraživanja), u rješavanju istih primjenjuje se načelo najlikvidnijeg prigovora, prema kojem se prednost daje onom prigovoru koji je u konkurenciji sa ostalim najpodobniji da dovede do odbijanja tužbenog zahtjeva.
Pri tome valja reći da posljedice propuštanja dokazivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva vodi ka odbijanju istoga, a posljedice propuštanja prekluzivnih rokova su takve da vode ne samo gubitku prava na tužbu u materijalnom smislu nego i gubitku samog materijalnog prava, pa u konačnici, za revidenta je irelevantno da li je tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva, jer za njega je posljedica ista.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti primjenom odredbe iz člana 248. ZPP"
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 17 0 P 009408 15 Rev od 16.1.2018. godine)
https://epravo.ba/
Zakon o parničnom postupku
čl. 191 i 248
Za revidenta nije bitno da li je tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva, jer je za njega posljedica ista.
Obrazloženje:
"To što što su nižestepeni sudovi prvo prihvatili da je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj nije dokazao postojanje osnova za naknadu štete, a zatim obrazložili i prigovor zastare, ne može uticati na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, jer u okolnostima, kakva je predmetna, kada je pred nižestepenim sudovima istaknuto više prigovora protiv tužbenog zahtjeva (prigovor zastare, te osnov potraživanja), u rješavanju istih primjenjuje se načelo najlikvidnijeg prigovora, prema kojem se prednost daje onom prigovoru koji je u konkurenciji sa ostalim najpodobniji da dovede do odbijanja tužbenog zahtjeva.
Pri tome valja reći da posljedice propuštanja dokazivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva vodi ka odbijanju istoga, a posljedice propuštanja prekluzivnih rokova su takve da vode ne samo gubitku prava na tužbu u materijalnom smislu nego i gubitku samog materijalnog prava, pa u konačnici, za revidenta je irelevantno da li je tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva, jer za njega je posljedica ista.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti primjenom odredbe iz člana 248. ZPP"
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 17 0 P 009408 15 Rev od 16.1.2018. godine)
https://epravo.ba/