- Sat Jun 29, 2019 10:10 am
#3297
KAMATA KOD RATNIH POTRAŽIVANJA
Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine
član 17
Potraživanje na ime pruženih usluga smještaja prognanih i raseljenih osoba spada u ratna potraživanja pa tužitelju ne pripada kamata na iznos štete koja mu je dosuđena.
Obrazloženje:
"Činjenično stanje između stranaka u pogledu datuma i lica protiv koga je podnijeta tužba (19.12.1996 protiv HRHB...), te označavanja novog tuženog u toku postupka (podneskom od 03.09.2002, protiv današnjeg tuženog, a što je Sud primio na znanje na ročištu od 16.01.2003), je nesporno.
Sporno je da li je u toku prvostepenog postupka došlo do uređenja ili preinačenja tužbe, a od toga zavisi da li nastupila i zastara potraživanja prema današnjem tuženom.
Sporna je i visina duga.
Prema stanovištu iz sudske prakse, ako je tužba bila podnijeta protiv nepostojećeg pravnog lica, pa u toku postupka tužitelj uredi tužbu na način što utuži postojeće pravno lice, onda se ne radi o preinačenju, već uređenju tužbe (...), sve objavljeno u Komentaru ZPP-a, II izmijenjeno i dopunjeno izdanje, izdavač "A.”, M. 2011. god., str....)
Ako se tako posmatra sporni odnos onda je tužena Federacija BiH, Vlada FBiH pasivno legitimisana u ovoj pravnoj stvari.
U izreci osporene presude prvostepeni sud je naveo da je ovako označeni tuženi dužan platiti tužitelju dug na ime pruženih usluga smještaja prognanih i raseljenih osoba za vrijeme od 05.09.1992. do 10.07.1995.godine iznos od 224.465,00 KM, da bi u obrazloženju iste presude (strana 8. zadnji pasus i strana 9. prvi pasus) naveo da su sva potraživanja tužitelja prije 19.02.1993.godine zastarjela.
Dakle, postoji kontradiktornost između izreke i obrazloženja presude, ali to u suštini nije uticalo na zakonitost presude, jer je pravilno primijenjena odredba čl. 374.ZOO. Naime, iz stanja spisa se jasno vidi da su potraživanja tužitelja osnovana za period od 19.12.1993.godine do 10.07.1995.godine, za koji period mu je faktički i dosuđena šteta..
Prvostepeni sud pravilno utvrdio visinu duga na iznos od 224.465,00 KM, za koji iznos je dao valjano obrazloženje, a posebno za cijenu od 5,00 KM, umjesto tražene 19 DEM, po osobi (strana 9. pasus 2,3, 4).
Sa ovih razloga žalbe stranaka su neosnovane u odnosu na glavni dug, a da se ne bi ponavljalo iste se upućuju na obrazloženje prvostepene presude za taj dio (strana 9 i 10 obrazloženja iste).
Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o ratnim potraživanjima (strana 9. nakon pasusa 4. i strana 10) i da sa tih razloga tužitelju ne pripada kamata pozivom na odredbu čl.17. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza F BiH pa je i u ovom dijelu žalba neosnovana.
Prvostepeni sud je pravilno odlučio i o troškovima postupka pa žalbeni navodi tužitelj ni u tom dijelu ne stoje.
Sud je odbio tužitelja da mu se naknade troškovi sastava žalbe jer mu je žalba bila neosnovana, a u zahtjevu za naknadu troškova sastava revizije nije odlučivao jer isti te troškove nije izričito tražio u smislu odredbe čl. 396.st.1. ZPP-a."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 Ps 013101 12 Pž 2 od 18.1.2013. godine)
Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine
član 17
Potraživanje na ime pruženih usluga smještaja prognanih i raseljenih osoba spada u ratna potraživanja pa tužitelju ne pripada kamata na iznos štete koja mu je dosuđena.
Obrazloženje:
"Činjenično stanje između stranaka u pogledu datuma i lica protiv koga je podnijeta tužba (19.12.1996 protiv HRHB...), te označavanja novog tuženog u toku postupka (podneskom od 03.09.2002, protiv današnjeg tuženog, a što je Sud primio na znanje na ročištu od 16.01.2003), je nesporno.
Sporno je da li je u toku prvostepenog postupka došlo do uređenja ili preinačenja tužbe, a od toga zavisi da li nastupila i zastara potraživanja prema današnjem tuženom.
Sporna je i visina duga.
Prema stanovištu iz sudske prakse, ako je tužba bila podnijeta protiv nepostojećeg pravnog lica, pa u toku postupka tužitelj uredi tužbu na način što utuži postojeće pravno lice, onda se ne radi o preinačenju, već uređenju tužbe (...), sve objavljeno u Komentaru ZPP-a, II izmijenjeno i dopunjeno izdanje, izdavač "A.”, M. 2011. god., str....)
Ako se tako posmatra sporni odnos onda je tužena Federacija BiH, Vlada FBiH pasivno legitimisana u ovoj pravnoj stvari.
U izreci osporene presude prvostepeni sud je naveo da je ovako označeni tuženi dužan platiti tužitelju dug na ime pruženih usluga smještaja prognanih i raseljenih osoba za vrijeme od 05.09.1992. do 10.07.1995.godine iznos od 224.465,00 KM, da bi u obrazloženju iste presude (strana 8. zadnji pasus i strana 9. prvi pasus) naveo da su sva potraživanja tužitelja prije 19.02.1993.godine zastarjela.
Dakle, postoji kontradiktornost između izreke i obrazloženja presude, ali to u suštini nije uticalo na zakonitost presude, jer je pravilno primijenjena odredba čl. 374.ZOO. Naime, iz stanja spisa se jasno vidi da su potraživanja tužitelja osnovana za period od 19.12.1993.godine do 10.07.1995.godine, za koji period mu je faktički i dosuđena šteta..
Prvostepeni sud pravilno utvrdio visinu duga na iznos od 224.465,00 KM, za koji iznos je dao valjano obrazloženje, a posebno za cijenu od 5,00 KM, umjesto tražene 19 DEM, po osobi (strana 9. pasus 2,3, 4).
Sa ovih razloga žalbe stranaka su neosnovane u odnosu na glavni dug, a da se ne bi ponavljalo iste se upućuju na obrazloženje prvostepene presude za taj dio (strana 9 i 10 obrazloženja iste).
Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o ratnim potraživanjima (strana 9. nakon pasusa 4. i strana 10) i da sa tih razloga tužitelju ne pripada kamata pozivom na odredbu čl.17. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza F BiH pa je i u ovom dijelu žalba neosnovana.
Prvostepeni sud je pravilno odlučio i o troškovima postupka pa žalbeni navodi tužitelj ni u tom dijelu ne stoje.
Sud je odbio tužitelja da mu se naknade troškovi sastava žalbe jer mu je žalba bila neosnovana, a u zahtjevu za naknadu troškova sastava revizije nije odlučivao jer isti te troškove nije izričito tražio u smislu odredbe čl. 396.st.1. ZPP-a."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 Ps 013101 12 Pž 2 od 18.1.2013. godine)
- By LegaForum