- Sun Jun 17, 2018 3:23 pm
#2534
Prodaja stana ‐ vojni stan
Član 39. e Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji sta‐ narsko pravo
Isplata koja je izvršena samoinicijativno i bez saglasnosti volja o kupoprodaji između ugovornih strana, ne smatra se ugovornom obavezom prednika tužiteljice, niti ugovornom obavezom koju ima u vidu odredba iz člana 46. Zakona o prometu nepokretnosti.
Iz obrazloženja: Prema stanju spisa i utvrđenim činjenicama u postupku prema dokazima koje je su‐ du ponudili tužitelji i koji se nalaze u spisu, između pravnog prednika tužitelja i tuženog nije zaključen punovažan ugovor o kupoprodaji predmetnog stana obzirom da na ugovoru u pismenoj formi nedosta‐ ju vjerodostojni datumi zaključenja i potvrda o predaji ugovora nadležnoj poreskoj službi.
Prema prinudnim propisima ( čl. 9 st.2. Zakona o prometu nepokretnosti i čl. 39. Zakona o izmjena‐ ma i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo) za punovažnost ugovora o kupovini predmetnog stana, nužna je bila, i sada je, pismena forma , kao i datum u pismenoj formi, jer u protivnom ugovor prema propisu čl. 39 e Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji sta‐ nova ne može proizvoditi pravno dejstvo. Pri tom činjenice o izvršenim pravnim radnjama u svrhu za‐ ključenja ugovora ne mogu zamijeniti zakonski uslov za punovažnost ugovora obzirom na dokazano stanje, a to je da pravni prednik tužiteljice nije zaključio pisani ugovor o otkupu stana do dana 06.04.1992. godine i ugovor dostavio na ovjeru nadležnoj poreznoj službi (zakonske pretpostavke čl. 1. (u izm.čl.39.) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ( Sl.n. FBiH br. 54/04), zbog čega prema citiranim prinudnim propisima isti nije ni nastao, pa su i zahtjev tužbe za utvrđenje pravovaljanosti kupoprodaje stana i zahtjev za uknjižbu na osnovu sudskog utvrđenja pravovaljane kupoprodaje, neosnovani. Kako kupoprodaja nije ni nastala to nema ni osnova za sticanje vlasništva uknjižbom.
Dakle, suprotno navodima žalitelja u provedenom postupku, isplata koja je izvršena 06.02. ili 15.02.1992. i 26.03.1992. godine ne smatra se ugovornom obavezom prednika tužiteljice, a niti ugo‐ vornom obavezom koju ima u vidu odredba iz člana 46. Zakona o prometu nepokretnosti, kada je ta‐ kva isplata učinjena samoinicijativno i bez saglasnosti volja o kupoprodaji između ugovornih stranaka, pa je prvostepeni sud na osnovu pravilnog pravnog zaključka o nepostojanju dva od tri obavezna ele‐ menta , a to je do kada je zaključen ugovor o otkupu stana i da je isti ovjeren od nadležne porezne službe, koje propisuje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova, pravilno zaključio o nepostojanju punovažnosti kupoprodajnog ugovora i na osnovu toga pravilno odlučio kada je tužbe‐ ni zahtjev odbio.
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 042192 09 Gz od 30.04.2012. godine potvrđena
presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 042192 12 Rev od 23.04.2013.
godine.
izvor: https://advokat-prnjavorac.com
Član 39. e Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji sta‐ narsko pravo
Isplata koja je izvršena samoinicijativno i bez saglasnosti volja o kupoprodaji između ugovornih strana, ne smatra se ugovornom obavezom prednika tužiteljice, niti ugovornom obavezom koju ima u vidu odredba iz člana 46. Zakona o prometu nepokretnosti.
Iz obrazloženja: Prema stanju spisa i utvrđenim činjenicama u postupku prema dokazima koje je su‐ du ponudili tužitelji i koji se nalaze u spisu, između pravnog prednika tužitelja i tuženog nije zaključen punovažan ugovor o kupoprodaji predmetnog stana obzirom da na ugovoru u pismenoj formi nedosta‐ ju vjerodostojni datumi zaključenja i potvrda o predaji ugovora nadležnoj poreskoj službi.
Prema prinudnim propisima ( čl. 9 st.2. Zakona o prometu nepokretnosti i čl. 39. Zakona o izmjena‐ ma i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo) za punovažnost ugovora o kupovini predmetnog stana, nužna je bila, i sada je, pismena forma , kao i datum u pismenoj formi, jer u protivnom ugovor prema propisu čl. 39 e Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji sta‐ nova ne može proizvoditi pravno dejstvo. Pri tom činjenice o izvršenim pravnim radnjama u svrhu za‐ ključenja ugovora ne mogu zamijeniti zakonski uslov za punovažnost ugovora obzirom na dokazano stanje, a to je da pravni prednik tužiteljice nije zaključio pisani ugovor o otkupu stana do dana 06.04.1992. godine i ugovor dostavio na ovjeru nadležnoj poreznoj službi (zakonske pretpostavke čl. 1. (u izm.čl.39.) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ( Sl.n. FBiH br. 54/04), zbog čega prema citiranim prinudnim propisima isti nije ni nastao, pa su i zahtjev tužbe za utvrđenje pravovaljanosti kupoprodaje stana i zahtjev za uknjižbu na osnovu sudskog utvrđenja pravovaljane kupoprodaje, neosnovani. Kako kupoprodaja nije ni nastala to nema ni osnova za sticanje vlasništva uknjižbom.
Dakle, suprotno navodima žalitelja u provedenom postupku, isplata koja je izvršena 06.02. ili 15.02.1992. i 26.03.1992. godine ne smatra se ugovornom obavezom prednika tužiteljice, a niti ugo‐ vornom obavezom koju ima u vidu odredba iz člana 46. Zakona o prometu nepokretnosti, kada je ta‐ kva isplata učinjena samoinicijativno i bez saglasnosti volja o kupoprodaji između ugovornih stranaka, pa je prvostepeni sud na osnovu pravilnog pravnog zaključka o nepostojanju dva od tri obavezna ele‐ menta , a to je do kada je zaključen ugovor o otkupu stana i da je isti ovjeren od nadležne porezne službe, koje propisuje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova, pravilno zaključio o nepostojanju punovažnosti kupoprodajnog ugovora i na osnovu toga pravilno odlučio kada je tužbe‐ ni zahtjev odbio.
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 042192 09 Gz od 30.04.2012. godine potvrđena
presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 042192 12 Rev od 23.04.2013.
godine.
izvor: https://advokat-prnjavorac.com
- By LegaForum