- Fri Jun 15, 2018 1:56 pm
#2504
Diskriminacija i teret dokazivanja činjenica
Član 2. stav 1. i 15. Zakona o zabrani diskriminacije
Teret dokazivanja činjenica u antidiskriminacijskim parnicama u skladu sa odredbama člana 15. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije raspoređen je tako da je na licu koji se poziva na diskrimina‐ ciju teret da sa stepenom vjerovatnosti dokaže činjenice na osnovu kojih bi sud mogao zaključiti da ga je tuženi nejednako tretirao na nekoj zabranjenoj osnovi. Tada, teret dokazivanja prelazi na navo‐ dnog počinioca diskriminacije koji je sa stepenom sigurnosti dužan uvjeriti sud da se različito postu‐ panje nije dogodilo ili nije dogodilo na zabranjenoj osnovi, ili da različito postupanje ima legitiman cilj i da postoji proporcionalnost između poduzete radnje i posljedice.
Iz obrazloženja: Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje diskriminacije i naknadu materijalne štete zasnovan na tvrdnji da ju je tuženi različito tretirao u odnosu na druge članove sindikata, te joj nije odobrio pravnu podršku u sudskom postupku koji je vodila protiv svog poslodavca i finansijsku pomoć za potrebe liječenja. Da bi nejednako postupanje tuženog u konkretnom slučaju predstavljalo diskriminaciju i dovelo do kršenja prava iz člana 1. Zakona o zaštiti od diskriminacije tužiteljica je morala dokazati vjero‐ vatnost okolnosti da je došlo do diskriminacije i po kojem osnovu. Suprotno iznesenom u žalbi ove oko‐ lnosti tužiteljica nije ni navela, niti dokazivala u prvostepenom postupku. Do ovog uvjerenja prvostepeni sud je došao na osnovu cjelovite analize iskaza svjedoka i materijalnih dokaza u međusobnoj vezi, a ne se‐ lektivno kako to žalba navodi. U žalbi se ističe da je opće poznata činjenica da je tuženi radi pokretanja su‐ dskih postupaka angažirao advokate u ime svojih članova. Prema odredbi člana 7. ZPP‐a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Pružanje pravne zaštite i pokretanje sudskih postupaka nisu opće poznate okolnosti, kako to žalba navo‐ di, niti je prvostepeni sud dužan po službenoj dužnosti pribavljati ove dokaze. Po mišljenju ovog suda tu‐ ženi je prema izvedenim dokazima dokazao da nije pružao pravnu pomoć ni jednom članu sindikata, jer je iz godišnjeg finansijskog izvještaja vidljivo da se iznos od 36.021,95 KM odnosi na obaveze sindikata po sudskim presudama, ugovorima i slično, a ne na pružanje pravne podrške članovima sindikata.
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 414304 15 Gž od 14.03.2016. godine, potvrđena
presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 414304 16 Rev od 11.09.2017. godine.
Član 2. stav 1. i 15. Zakona o zabrani diskriminacije
Teret dokazivanja činjenica u antidiskriminacijskim parnicama u skladu sa odredbama člana 15. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije raspoređen je tako da je na licu koji se poziva na diskrimina‐ ciju teret da sa stepenom vjerovatnosti dokaže činjenice na osnovu kojih bi sud mogao zaključiti da ga je tuženi nejednako tretirao na nekoj zabranjenoj osnovi. Tada, teret dokazivanja prelazi na navo‐ dnog počinioca diskriminacije koji je sa stepenom sigurnosti dužan uvjeriti sud da se različito postu‐ panje nije dogodilo ili nije dogodilo na zabranjenoj osnovi, ili da različito postupanje ima legitiman cilj i da postoji proporcionalnost između poduzete radnje i posljedice.
Iz obrazloženja: Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje diskriminacije i naknadu materijalne štete zasnovan na tvrdnji da ju je tuženi različito tretirao u odnosu na druge članove sindikata, te joj nije odobrio pravnu podršku u sudskom postupku koji je vodila protiv svog poslodavca i finansijsku pomoć za potrebe liječenja. Da bi nejednako postupanje tuženog u konkretnom slučaju predstavljalo diskriminaciju i dovelo do kršenja prava iz člana 1. Zakona o zaštiti od diskriminacije tužiteljica je morala dokazati vjero‐ vatnost okolnosti da je došlo do diskriminacije i po kojem osnovu. Suprotno iznesenom u žalbi ove oko‐ lnosti tužiteljica nije ni navela, niti dokazivala u prvostepenom postupku. Do ovog uvjerenja prvostepeni sud je došao na osnovu cjelovite analize iskaza svjedoka i materijalnih dokaza u međusobnoj vezi, a ne se‐ lektivno kako to žalba navodi. U žalbi se ističe da je opće poznata činjenica da je tuženi radi pokretanja su‐ dskih postupaka angažirao advokate u ime svojih članova. Prema odredbi člana 7. ZPP‐a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Pružanje pravne zaštite i pokretanje sudskih postupaka nisu opće poznate okolnosti, kako to žalba navo‐ di, niti je prvostepeni sud dužan po službenoj dužnosti pribavljati ove dokaze. Po mišljenju ovog suda tu‐ ženi je prema izvedenim dokazima dokazao da nije pružao pravnu pomoć ni jednom članu sindikata, jer je iz godišnjeg finansijskog izvještaja vidljivo da se iznos od 36.021,95 KM odnosi na obaveze sindikata po sudskim presudama, ugovorima i slično, a ne na pružanje pravne podrške članovima sindikata.
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 414304 15 Gž od 14.03.2016. godine, potvrđena
presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 414304 16 Rev od 11.09.2017. godine.
- By LegaForum