- Fri Jun 15, 2018 1:45 pm
#2483
Sticanje prava vlasništva
Član 23. Zakona o vlasničkopravnim odnosima
Ukoliko se tužbenim zahtjevom ne traži pobijanje ugovora o kupoprodaji na osnovu kojeg je ste‐ čeno pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini, sud o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava vla‐ sništva odlučuje primjenom odredbe člana 23. Zakona o vlasničkopravnim odnosima.
Iz obrazloženja: Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je isključivi vlasnik na predme‐ tnoj nekretnini sa dijelom 1/1, uz brisanje tuženog koji je upisan sa suvlasničkim dijelom ½, a koji za‐ htjev zasniva na osporavanju ugovora o kupoprodaji po osnovu kojeg su tužiteljica i tuženi stekli pravo suvlasništva sa dijelom ½ . Svoj zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnjama da je ona kupila predmetnu ne‐ kretninu, ali da je tuženog navela kao kupca jer je očekivala da će njihova veza završiti brakom, da tuže‐ ni ni na koji način nije učestvovao u plaćanju kupoprodajne cijene ili drugim finansijskim aktivnostima. Kako tužbeni zahtjev nije bio postavljen na pobijanje ugovora o kupoprodaji (utvrđivanje ništavosti ili poništenje) u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, nego na jednom od osnova iz člana 23. Za‐ kona o vlasničko pravnim odnosima koji tužiteljica nije dokazala, to tužbeni zahtjev nije osnovan. Tvrdnje tužiteljice da je navedeni ugovor bio prividan i prikrio darovanje, odnosno da je postojala mana volje, nije od uticaja jer zahtjev nije postavljen na pobijanje ugovora o kupoprodaji o kojem se bez postavlje‐ nog tužbenog zahtjeva u tom smislu nije moglo odlučivati.
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 067593 11 Gž od 12.12.2014. godine, potvrđena
presudom Vrhovnog suda Federeacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 067593 15 Rev od 03.11.2016. godine
Član 23. Zakona o vlasničkopravnim odnosima
Ukoliko se tužbenim zahtjevom ne traži pobijanje ugovora o kupoprodaji na osnovu kojeg je ste‐ čeno pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini, sud o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava vla‐ sništva odlučuje primjenom odredbe člana 23. Zakona o vlasničkopravnim odnosima.
Iz obrazloženja: Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je isključivi vlasnik na predme‐ tnoj nekretnini sa dijelom 1/1, uz brisanje tuženog koji je upisan sa suvlasničkim dijelom ½, a koji za‐ htjev zasniva na osporavanju ugovora o kupoprodaji po osnovu kojeg su tužiteljica i tuženi stekli pravo suvlasništva sa dijelom ½ . Svoj zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnjama da je ona kupila predmetnu ne‐ kretninu, ali da je tuženog navela kao kupca jer je očekivala da će njihova veza završiti brakom, da tuže‐ ni ni na koji način nije učestvovao u plaćanju kupoprodajne cijene ili drugim finansijskim aktivnostima. Kako tužbeni zahtjev nije bio postavljen na pobijanje ugovora o kupoprodaji (utvrđivanje ništavosti ili poništenje) u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, nego na jednom od osnova iz člana 23. Za‐ kona o vlasničko pravnim odnosima koji tužiteljica nije dokazala, to tužbeni zahtjev nije osnovan. Tvrdnje tužiteljice da je navedeni ugovor bio prividan i prikrio darovanje, odnosno da je postojala mana volje, nije od uticaja jer zahtjev nije postavljen na pobijanje ugovora o kupoprodaji o kojem se bez postavlje‐ nog tužbenog zahtjeva u tom smislu nije moglo odlučivati.
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 067593 11 Gž od 12.12.2014. godine, potvrđena
presudom Vrhovnog suda Federeacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 067593 15 Rev od 03.11.2016. godine
- By LegaForum