- Wed Mar 13, 2019 6:19 pm
#3078
NEPRAVILNO POSTUPANjE NOTARA I NAKNADA ŠTETE
Zakon o notarima
član 53
Između nepravilnog postupanja notara i isplate prvotuženom dijela kupoprodajne cijene za stan nema uzročne veze kada je kupac tu sumu isplatio prvotuženom prije odlaska u notarsku kancelariju drugotužene, pa samim tim nema ni obaveze notara da nadoknadi štetu.
Obrazloženje:
"Pravilno sudovi nalaze da je drugotužena postupala protivno obavezi koja joj je kao notaru nametnuta odredbama člana 75. i člana 76. Zakona o notarima, koji propisuju obavezu notara da u okviru postupka notarske obrade isprave mora provjeriti da li su stranke sposobne i ovlaštene za preduzimanje pravnog posla... i pri tome isključiti sve zabrane i sumnje i paziti da neuke stranke ne budu oštećene... te da se svi prilozi moraju pročitati strankama.
Odredbom člana 53. istog zakona propisano je da je notar dužan nadoknaditi štetu koju je drugom prouzrokovao povredom svoje službene dužnosti (stav 1.), a za prouzrokovanu štetu notar odgovara po opštim pravilima za nadoknadu štete (stav 2.).
U konkretnoj situaciji, sudovi uzimaju utvrđenim da je prilikom zaključenja i ovjere predmetnog predugovora kod drugotužene kao notara, kao prilog postojao zk.uložak broj... k.o. B. po čijim podacima se nekretnine na kojima je izgrađen stan koji je predmet kupoprodaje, vode na imenu J.V. sa 1/1 i da je u "C"- teretnom listu zk.ul.... upisana zabilježba prvenstvenog reda uknjižbe založnog prava na budućem stanu površine 60 m2, na k.č.... i k.č.... radi obezbjeđenja novčanog potraživanja od 90.000,00 KM koje RB ima prema M. T. (prvotuženom), te zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja stana bez saglasnosti povjerioca.
Dakle, u navedenom zk.ulošku je postojala zabilježba prvenstvenog reda uknjižbe založnog prava i zabrane otuđenja stana zbog čega bi bilo za očekivati da bi tužitelj odustao od zaključenja predugovora, da je za nju znao, a na koju zabilježbu drugotužena nije upozorila tužitelja kako to utvrđuju sudovi.
Tužitelj smatra da mu je drugotužena na ovaj način prouzrokovala štetu u vidu dijela kupoprodajne cijene od 20.000,00 KM, koju je isplatio prvotuženom M.T.
Sporno je da li je nepropisno postupanje drugotužene prilikom zaključenja i ovjere predugovora prouzrokovalo štetu.
Naime, i ovaj sud nalazi da između nepravilnog postupanja drugotužene i isplate dijela kupoprodajne cijene (ako bi se ta isplata i mogla smatrati štetom) ne postoji uzročna veza. Prema izjavi samog tužitelja saslušanog kao stranke na ročištu za glavnu raspravu, održanom 06.7.2015. godine, proizlazi da je iznos od 20.000,00 KM na ime dijela kupoprodajne cijene tužitelj isplatio prvotuženom prije odlaska u notarsku kancelariju drugotužene. Nakon toga je sačinjen i potpisan predugovor, što znači da između samog nepravilnog postupanja notara i isplate iznosa od 20.000,00 KM od strane tužitelja prvotuženom nema uzročne veze kako to pravilno nalaze nižestepeni sudovi. U tom pogledu bez značaja je i prigovor revidenta kojim tvrdi da bi mu prvotuženi vratio plaćeni iznos da ga je tužena pravovremeno upozorila na postojanje zabilježbe prvenstvenog prava upisa založnog prava. Takva tvrdnja nije potkrijepljena naknadnim razvojem događaja. Naime, iz istog iskaza tužitelja proizlazi da je za upis zabilježbe tereta u zk.ul.... saznao ubrzo nakon zaključenja predugovora i da mu je tuženi odbio vratiti novac nakon čega je prestao s njim komunicirati.
Zbog navedenog, ovaj sud nalazi da su pravilno nižestepeni sudovi utvrdili da ne postoji odgovornost drugotužene za štetu nastalu tužitelju isplatom prvotuženom iznosa od 20.000,00 KM, a samim tim ni odgovornost trećetuženog kod kog je Komora osigurala notare od odgovornosti iz djelatnosti.
Pravilno su sudovi odlučili i kad su odbili zahtjev tužitelja za naknadu štete koja se sastoji od stanarine koju je tužitelj plaćao za zakupljeni stan nakon zaključenja predmetnog predugovora. Naime, predugovorom nije ugovorena (niti je mogla biti ugovorena) predaja u posjed stana tužitelju. Predugovorom je ugovorena samo obaveza ugovornih strana za zaključenje ugovora, tako da i ovaj sud nalazi da realizacijom predugovora tužitelj ne bi riješio stambeno pitanje i prestao plaćati stanarinu."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 170103/2017 od 20.7.2018. godine)
Zakon o notarima
član 53
Između nepravilnog postupanja notara i isplate prvotuženom dijela kupoprodajne cijene za stan nema uzročne veze kada je kupac tu sumu isplatio prvotuženom prije odlaska u notarsku kancelariju drugotužene, pa samim tim nema ni obaveze notara da nadoknadi štetu.
Obrazloženje:
"Pravilno sudovi nalaze da je drugotužena postupala protivno obavezi koja joj je kao notaru nametnuta odredbama člana 75. i člana 76. Zakona o notarima, koji propisuju obavezu notara da u okviru postupka notarske obrade isprave mora provjeriti da li su stranke sposobne i ovlaštene za preduzimanje pravnog posla... i pri tome isključiti sve zabrane i sumnje i paziti da neuke stranke ne budu oštećene... te da se svi prilozi moraju pročitati strankama.
Odredbom člana 53. istog zakona propisano je da je notar dužan nadoknaditi štetu koju je drugom prouzrokovao povredom svoje službene dužnosti (stav 1.), a za prouzrokovanu štetu notar odgovara po opštim pravilima za nadoknadu štete (stav 2.).
U konkretnoj situaciji, sudovi uzimaju utvrđenim da je prilikom zaključenja i ovjere predmetnog predugovora kod drugotužene kao notara, kao prilog postojao zk.uložak broj... k.o. B. po čijim podacima se nekretnine na kojima je izgrađen stan koji je predmet kupoprodaje, vode na imenu J.V. sa 1/1 i da je u "C"- teretnom listu zk.ul.... upisana zabilježba prvenstvenog reda uknjižbe založnog prava na budućem stanu površine 60 m2, na k.č.... i k.č.... radi obezbjeđenja novčanog potraživanja od 90.000,00 KM koje RB ima prema M. T. (prvotuženom), te zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja stana bez saglasnosti povjerioca.
Dakle, u navedenom zk.ulošku je postojala zabilježba prvenstvenog reda uknjižbe založnog prava i zabrane otuđenja stana zbog čega bi bilo za očekivati da bi tužitelj odustao od zaključenja predugovora, da je za nju znao, a na koju zabilježbu drugotužena nije upozorila tužitelja kako to utvrđuju sudovi.
Tužitelj smatra da mu je drugotužena na ovaj način prouzrokovala štetu u vidu dijela kupoprodajne cijene od 20.000,00 KM, koju je isplatio prvotuženom M.T.
Sporno je da li je nepropisno postupanje drugotužene prilikom zaključenja i ovjere predugovora prouzrokovalo štetu.
Naime, i ovaj sud nalazi da između nepravilnog postupanja drugotužene i isplate dijela kupoprodajne cijene (ako bi se ta isplata i mogla smatrati štetom) ne postoji uzročna veza. Prema izjavi samog tužitelja saslušanog kao stranke na ročištu za glavnu raspravu, održanom 06.7.2015. godine, proizlazi da je iznos od 20.000,00 KM na ime dijela kupoprodajne cijene tužitelj isplatio prvotuženom prije odlaska u notarsku kancelariju drugotužene. Nakon toga je sačinjen i potpisan predugovor, što znači da između samog nepravilnog postupanja notara i isplate iznosa od 20.000,00 KM od strane tužitelja prvotuženom nema uzročne veze kako to pravilno nalaze nižestepeni sudovi. U tom pogledu bez značaja je i prigovor revidenta kojim tvrdi da bi mu prvotuženi vratio plaćeni iznos da ga je tužena pravovremeno upozorila na postojanje zabilježbe prvenstvenog prava upisa založnog prava. Takva tvrdnja nije potkrijepljena naknadnim razvojem događaja. Naime, iz istog iskaza tužitelja proizlazi da je za upis zabilježbe tereta u zk.ul.... saznao ubrzo nakon zaključenja predugovora i da mu je tuženi odbio vratiti novac nakon čega je prestao s njim komunicirati.
Zbog navedenog, ovaj sud nalazi da su pravilno nižestepeni sudovi utvrdili da ne postoji odgovornost drugotužene za štetu nastalu tužitelju isplatom prvotuženom iznosa od 20.000,00 KM, a samim tim ni odgovornost trećetuženog kod kog je Komora osigurala notare od odgovornosti iz djelatnosti.
Pravilno su sudovi odlučili i kad su odbili zahtjev tužitelja za naknadu štete koja se sastoji od stanarine koju je tužitelj plaćao za zakupljeni stan nakon zaključenja predmetnog predugovora. Naime, predugovorom nije ugovorena (niti je mogla biti ugovorena) predaja u posjed stana tužitelju. Predugovorom je ugovorena samo obaveza ugovornih strana za zaključenje ugovora, tako da i ovaj sud nalazi da realizacijom predugovora tužitelj ne bi riješio stambeno pitanje i prestao plaćati stanarinu."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 170103/2017 od 20.7.2018. godine)