- Fri Sep 06, 2019 11:27 am
#3405
Mehmet Ali Ayhan and Others v. Turkey,
Pravo pojedinca da podnese aplikaciju Evropskom sudu za ljudska prava i obaveza države da ne ometa djelotvorno ostvarivanje tog prava.
“Prva aplikacija” aplikanata podnesena 2005. godine o presretanju njihove korespondencije s nevladinim organizacijama od strane zatvorskih organa proglašena je nedopuštenom. U svojim kasnijim (odnosno sadašnjim) aplikacijama prigovarali su da je domaći sud presreo njihovu prepisku sa advokatima vezanu za prvu aplikaciju (pisma
1 Informacija ne obavezuje Sud.
4. juni 2019. Odjel II
njihovih advokata sa pratećim obrascima za davanje punomoći), uz obrazloženje da su ti advokati tražili poslove protivno zakonu o prepisci između zatvorenika osuđenih za krivična djela terorizma i njihovih advokata.
- Prepiska između aplikanata i njihovih zastupnika: u ovom se predmetu navodno uplitanje u pravo aplikanata odnosilo
na prvu aplikaciju, dakle, ne na tekuću aplikaciju. Nadalje, trenutni predmet ne obuhvata otvaranje ili presretanje pisama koja su sa Suda poslana aplikantima, već se odnosi na pisma koja su aplikantima poslali njihovi zastupnici uključujući obrasce koji su trebali biti popunjeni radi podnošenja i finalizacije njihove druge aplikacije pred Sudom.
- Aplikacija ispitana samo u skladu s članom 34. Konvencije - a ne na temelju člana 8. (pravo na prepisku) na koju su se aplikanti pozvali. Pogledajte paragrafe 42-43 presude.
- Obaveza država da ni na koji način ne ometa djelotvorno ostvarivanje prava na podnošenje predstavke Evropskom sudu za ljudska prava prema članu 34. Konvencije. Osoba je dužna odlučiti hoće li poduzeti postupak u vezi s navodnim kršenjem svojih konvencijskih prava. Pogledajte paragrafe 39-44 presude.
Utvrđeno je da država nije ispunila obaveze prema članu 34. Konvencije.
Pravo pojedinca da podnese aplikaciju Evropskom sudu za ljudska prava i obaveza države da ne ometa djelotvorno ostvarivanje tog prava.
“Prva aplikacija” aplikanata podnesena 2005. godine o presretanju njihove korespondencije s nevladinim organizacijama od strane zatvorskih organa proglašena je nedopuštenom. U svojim kasnijim (odnosno sadašnjim) aplikacijama prigovarali su da je domaći sud presreo njihovu prepisku sa advokatima vezanu za prvu aplikaciju (pisma
1 Informacija ne obavezuje Sud.
4. juni 2019. Odjel II
njihovih advokata sa pratećim obrascima za davanje punomoći), uz obrazloženje da su ti advokati tražili poslove protivno zakonu o prepisci između zatvorenika osuđenih za krivična djela terorizma i njihovih advokata.
- Prepiska između aplikanata i njihovih zastupnika: u ovom se predmetu navodno uplitanje u pravo aplikanata odnosilo
na prvu aplikaciju, dakle, ne na tekuću aplikaciju. Nadalje, trenutni predmet ne obuhvata otvaranje ili presretanje pisama koja su sa Suda poslana aplikantima, već se odnosi na pisma koja su aplikantima poslali njihovi zastupnici uključujući obrasce koji su trebali biti popunjeni radi podnošenja i finalizacije njihove druge aplikacije pred Sudom.
- Aplikacija ispitana samo u skladu s članom 34. Konvencije - a ne na temelju člana 8. (pravo na prepisku) na koju su se aplikanti pozvali. Pogledajte paragrafe 42-43 presude.
- Obaveza država da ni na koji način ne ometa djelotvorno ostvarivanje prava na podnošenje predstavke Evropskom sudu za ljudska prava prema članu 34. Konvencije. Osoba je dužna odlučiti hoće li poduzeti postupak u vezi s navodnim kršenjem svojih konvencijskih prava. Pogledajte paragrafe 39-44 presude.
Utvrđeno je da država nije ispunila obaveze prema članu 34. Konvencije.