- Fri Oct 09, 2020 12:22 pm
#4352
Jecker vs. Switzerland (br. 35449/14), 8. oktobar 2020. Povreda člana 10. EK
Aplikantica je Nina Jecker, švicarska državljanka i novinarka je.
U ovom slučaju, aplikantica se žali da je bila prisiljena svjedočiti tokom kriminalističke istrage trgovine drogom te da su vlasti od nje tražile da otkrije svoje izvore nakon objavljivanja novinskog članka. Aplikantica je 2012. godine objavila članak pod naslovom „Zu Besuch bei einem Dealer“ („Posjeta dileru“) u regionalnim novinama Basler Zeitung. U njemu je pisala o preprodavaču droge čiji je stan posjetila, napominjući da se on deset godina bavio prodajom kanabisa i hašiša i ostvario godišnju dobit od 12.000 švicarskih franaka. Nakon objave članka, javni tužitelj pokrenuo je istragu. Od aplikantice je zatraženo da svjedoči, ali je odbila, pozivajući se na svoje pravo da ne svjedoči. Državna tužiteljica je, međutim, tvrdila da se ne može pozvati na to pravo. Kantonalni sud je 2013. godine odobrio aplikanticin zahtjev da ne otkriva svoje izvore. Državni tužitelj se žalio na tu odluku.
Federalni vrhovni sud je 2014. godine utvrdio da se aplikantica ne može pozvati na pravo odbijanja svjedočenja, ističući da je trgovina lakim drogama teže krivično djelo i da je njeno svjedočenje jedini način identificiranja počinitelja krivičnog djela. Pozivajući se na ravnotežu postignutu u zakonodavstvu između dotičnih interesa, Federalni vrhovni sud je također utvrdio da je javni interes za procesuiranje težeg krivičnog djela nadmašio privatni interes aplikantice da zaštiti svoj izvor.
Pozivajući se na član 10. (sloboda izražavanja), aplikantica se žali na neopravdano uplitanje u ostvarivanje svog novinarskog prava da ne otkriva svoje izvore.
Evropski sud je istaknuo da je s obzirom na važnost zaštite novinarskih izvora za slobodu medija u demokratskom društvu, zahtjev da novinar otkrije identitet svog izvora ne može biti kompatibilan s članom 10. Konvencije osim ako to nije opravdano prevladavajućim zahtjevom u javnom interesu. U ovom slučaju nije bilo dovoljno da je predmetno krivično djelo spadalo u određenu kategoriju. Umjesto toga trebalo je utvrditi da li je to neophodno u konkretnim okolnostima. Međutim, Federalni vrhovni sud odlučio je o slučaju pozivajući se na uspostavljanje ravnoteže koju općenito i apstraktno navodi zakonodavac. Njegova presuda stoga ne može dovesti do zaključka da je naredba za aplikanticino svjedočenje zadovoljila prevladavajući zahtjev u javnom interesu.
Aplikantica je Nina Jecker, švicarska državljanka i novinarka je.
U ovom slučaju, aplikantica se žali da je bila prisiljena svjedočiti tokom kriminalističke istrage trgovine drogom te da su vlasti od nje tražile da otkrije svoje izvore nakon objavljivanja novinskog članka. Aplikantica je 2012. godine objavila članak pod naslovom „Zu Besuch bei einem Dealer“ („Posjeta dileru“) u regionalnim novinama Basler Zeitung. U njemu je pisala o preprodavaču droge čiji je stan posjetila, napominjući da se on deset godina bavio prodajom kanabisa i hašiša i ostvario godišnju dobit od 12.000 švicarskih franaka. Nakon objave članka, javni tužitelj pokrenuo je istragu. Od aplikantice je zatraženo da svjedoči, ali je odbila, pozivajući se na svoje pravo da ne svjedoči. Državna tužiteljica je, međutim, tvrdila da se ne može pozvati na to pravo. Kantonalni sud je 2013. godine odobrio aplikanticin zahtjev da ne otkriva svoje izvore. Državni tužitelj se žalio na tu odluku.
Federalni vrhovni sud je 2014. godine utvrdio da se aplikantica ne može pozvati na pravo odbijanja svjedočenja, ističući da je trgovina lakim drogama teže krivično djelo i da je njeno svjedočenje jedini način identificiranja počinitelja krivičnog djela. Pozivajući se na ravnotežu postignutu u zakonodavstvu između dotičnih interesa, Federalni vrhovni sud je također utvrdio da je javni interes za procesuiranje težeg krivičnog djela nadmašio privatni interes aplikantice da zaštiti svoj izvor.
Pozivajući se na član 10. (sloboda izražavanja), aplikantica se žali na neopravdano uplitanje u ostvarivanje svog novinarskog prava da ne otkriva svoje izvore.
Evropski sud je istaknuo da je s obzirom na važnost zaštite novinarskih izvora za slobodu medija u demokratskom društvu, zahtjev da novinar otkrije identitet svog izvora ne može biti kompatibilan s članom 10. Konvencije osim ako to nije opravdano prevladavajućim zahtjevom u javnom interesu. U ovom slučaju nije bilo dovoljno da je predmetno krivično djelo spadalo u određenu kategoriju. Umjesto toga trebalo je utvrditi da li je to neophodno u konkretnim okolnostima. Međutim, Federalni vrhovni sud odlučio je o slučaju pozivajući se na uspostavljanje ravnoteže koju općenito i apstraktno navodi zakonodavac. Njegova presuda stoga ne može dovesti do zaključka da je naredba za aplikanticino svjedočenje zadovoljila prevladavajući zahtjev u javnom interesu.