- Sat May 30, 2020 9:16 am
#4132
I.E. v. the Republic of Moldova (no. 45422/13) 26.05.2020 Povreda člana 3. EK
Povreda člana 5 § 1
Nema povrede člana 5 § 3 – u odnosu na prva četiri mjeseca pritvora
Predmet se tiče zadržavanja maloljetnika sa mentalnim invaliditetom u zatvorskoj ćeliji sa pritvorenicima optuženim za teška krivična djela, uključujući silovanje.
Aplikant I.E. nalazi se u zatvoru u Kišinjevu. Aplikant je uhapšen 13. avgusta 2012.godine zbog sumnje na ubistvo i krađu od žrtve prije nego što je zapalio njegov automobil kako bi uništio dokaze. U to vrijeme je imao 17 godina. Sudija je odredio pritvor do suđenja na 30 dana sa obrazloženjem da postoji opasnost od ponovnog učinjenja krivičnog djela i ometanja istrage.
Kada je proteklo maksimalno predviđeno vrijeme prema domaćem zakonu za pritvor maloljetnika, četiri mjeseca, 9. decembra 2012. godine aplikant je pušten. Međutim, odmah je uhapšen u okviru dvije druge istrage koje su protiv njega pokrenute nekoliko dana ranije, zbog teške pljačke i uništavanja imovine. Te su istrage naknadno pridružene početnoj istrazi za ubistvo. Sudija je ponovo odredio pritvor do 30 dana. Žalba na pritvora je odbijena.
Tokom pritvora, aplikant je smješten u ćeliju s četiri zatvorenika koji su prvostepenom presudom osuđeni za teška djela, ubistva i seksualno nasilja, dok je drugi osuđen konačnom presudom zbog silovanja maloljetnice.
Zatvorsko osoblje je 9. oktobra 2012. godine primijetilo da aplikant šepa i da ima povredu ispod obrve. Pregledao ga je zatvorski ljekar koji je potvrdio povrede. Ljekar ga je pregledao ponovo sljedeće sedmice, s novim povredama. Na pitanje o prvom incidentu, rekao je da se okliznuo i povrijedio.
Kasnije je, međutim, priznao da su ga krajem septembra ili početkom oktobra 2012. godine petorica cimera iz ćelije pretukla i analno silovala. Službenu žalbu podnio je 19. oktobra 2012. godine.
U novembru 2012. godine tužilac je odlučio da neće otvoriti krivičnu istragu, posebno zato što proktolog koji je pregledao aplikanta nije našao nikakav trag penetracije.
Ta je odluka poništena i započeta je druga istraga u martu 2013. godine, a pet bivših ćelijskih cimera aplikanta je optuženo za premlaćivanje i silovanje. Istraga, koja je uključivala daljnje
razgovore i poligrafski test aplikanta, završena je u julu 2015. godine. Za to vrijeme aplikant je dijagnosticiran kao malo mentalno zaostala osoba.
Ovi postupci su, međutim, još uvijek trajali pred prvostepenim sudom najmanje do maja 2017. godine, što je najnovija dostupna informacija u predmetu.
Pozivajući se na član 3. EK aplikant tvrdi da vlasti nisu spriječile njegovo zlostavljanje od ćelijskih cimera i da je istraga njegovih navoda bila neučinkovita.
Također se poyiva na član 5 stav 1. EK žaleći se da je tužilaštvo zaobišlo domaći zakon umjetnim dijeljenjem njegovog slučaja u tri odvojene istrage, uprkos svijesti da su optužbe dio istog skupa radnji, tako da je bilo moguće pritvoriti ga do suđenja uprkos maksimalnom periodu koji je dozvoljen za maloljetnike.
Konačno, poyivajući se na član 5 stav 3 EK, tvrdi da domaći sudovi nisu naveli valjane razloge da opravdaju pritvor do suđenja.
Evropski sud je utvrdio da je država propustila da ispuni svoju pozitivnu obavezu i spriječi zlostavljanje u zatvoru (maloljetnik s duševnim smetnjama smješten je u ćeliju s nasilnicima) te nije adekvatno reagovala na jasne i medicinski potvrđene naznake povreda. Izostala je i istraga o navodima o premlaćivanju i silovanju, vlasti nisu reagovale na prve znakove, čak i bez službene žalbe. Sud smatra da takvo umjetno odvajanje optužbi s očiglednim ciljem produženja roka u odnosu na aplikantovo pritvor predstavlja neprimjereno postupanje vlasti, te je zbog toga aplikantov pritvor nakon 9. decembra 2012. bio proizvoljan, u smislu člana 5. stav 1. Konvencije.
https://www.anwalt-bih.de
Povreda člana 5 § 1
Nema povrede člana 5 § 3 – u odnosu na prva četiri mjeseca pritvora
Predmet se tiče zadržavanja maloljetnika sa mentalnim invaliditetom u zatvorskoj ćeliji sa pritvorenicima optuženim za teška krivična djela, uključujući silovanje.
Aplikant I.E. nalazi se u zatvoru u Kišinjevu. Aplikant je uhapšen 13. avgusta 2012.godine zbog sumnje na ubistvo i krađu od žrtve prije nego što je zapalio njegov automobil kako bi uništio dokaze. U to vrijeme je imao 17 godina. Sudija je odredio pritvor do suđenja na 30 dana sa obrazloženjem da postoji opasnost od ponovnog učinjenja krivičnog djela i ometanja istrage.
Kada je proteklo maksimalno predviđeno vrijeme prema domaćem zakonu za pritvor maloljetnika, četiri mjeseca, 9. decembra 2012. godine aplikant je pušten. Međutim, odmah je uhapšen u okviru dvije druge istrage koje su protiv njega pokrenute nekoliko dana ranije, zbog teške pljačke i uništavanja imovine. Te su istrage naknadno pridružene početnoj istrazi za ubistvo. Sudija je ponovo odredio pritvor do 30 dana. Žalba na pritvora je odbijena.
Tokom pritvora, aplikant je smješten u ćeliju s četiri zatvorenika koji su prvostepenom presudom osuđeni za teška djela, ubistva i seksualno nasilja, dok je drugi osuđen konačnom presudom zbog silovanja maloljetnice.
Zatvorsko osoblje je 9. oktobra 2012. godine primijetilo da aplikant šepa i da ima povredu ispod obrve. Pregledao ga je zatvorski ljekar koji je potvrdio povrede. Ljekar ga je pregledao ponovo sljedeće sedmice, s novim povredama. Na pitanje o prvom incidentu, rekao je da se okliznuo i povrijedio.
Kasnije je, međutim, priznao da su ga krajem septembra ili početkom oktobra 2012. godine petorica cimera iz ćelije pretukla i analno silovala. Službenu žalbu podnio je 19. oktobra 2012. godine.
U novembru 2012. godine tužilac je odlučio da neće otvoriti krivičnu istragu, posebno zato što proktolog koji je pregledao aplikanta nije našao nikakav trag penetracije.
Ta je odluka poništena i započeta je druga istraga u martu 2013. godine, a pet bivših ćelijskih cimera aplikanta je optuženo za premlaćivanje i silovanje. Istraga, koja je uključivala daljnje
razgovore i poligrafski test aplikanta, završena je u julu 2015. godine. Za to vrijeme aplikant je dijagnosticiran kao malo mentalno zaostala osoba.
Ovi postupci su, međutim, još uvijek trajali pred prvostepenim sudom najmanje do maja 2017. godine, što je najnovija dostupna informacija u predmetu.
Pozivajući se na član 3. EK aplikant tvrdi da vlasti nisu spriječile njegovo zlostavljanje od ćelijskih cimera i da je istraga njegovih navoda bila neučinkovita.
Također se poyiva na član 5 stav 1. EK žaleći se da je tužilaštvo zaobišlo domaći zakon umjetnim dijeljenjem njegovog slučaja u tri odvojene istrage, uprkos svijesti da su optužbe dio istog skupa radnji, tako da je bilo moguće pritvoriti ga do suđenja uprkos maksimalnom periodu koji je dozvoljen za maloljetnike.
Konačno, poyivajući se na član 5 stav 3 EK, tvrdi da domaći sudovi nisu naveli valjane razloge da opravdaju pritvor do suđenja.
Evropski sud je utvrdio da je država propustila da ispuni svoju pozitivnu obavezu i spriječi zlostavljanje u zatvoru (maloljetnik s duševnim smetnjama smješten je u ćeliju s nasilnicima) te nije adekvatno reagovala na jasne i medicinski potvrđene naznake povreda. Izostala je i istraga o navodima o premlaćivanju i silovanju, vlasti nisu reagovale na prve znakove, čak i bez službene žalbe. Sud smatra da takvo umjetno odvajanje optužbi s očiglednim ciljem produženja roka u odnosu na aplikantovo pritvor predstavlja neprimjereno postupanje vlasti, te je zbog toga aplikantov pritvor nakon 9. decembra 2012. bio proizvoljan, u smislu člana 5. stav 1. Konvencije.
https://www.anwalt-bih.de