- Sat May 30, 2020 9:17 am
#4135
Georgouleas and Nestoras v. Greece (nos. 44612/13 and 45831/13), 28.5.2020. Nema povrede člana 7. EK
Aplikanti su Ilias Georgouleas i Spyridon Nestoras, grčki državljani.
Slučaj se odnosi na njihovu žalbu na odluku kojom su proglašeni krivima za manipulaciju finansijskim tržištem.
U oktobru 2007. godine Komisija za tržište kapitala (Hellenic Capital Market Commission stock market regulator) utvrdila je da su aplikanti krivi zbog kršenja člana 72. stav 2. Zakona br. 1969/1991, koji kažnjava objavljivanje ili širenje netačnih ili pogrešnih informacija koje utječu na cijena ili promet vrijednosnim papirima. Ustanovila je da su aplikanti bili uključeni u transakcije kako bi vještački manipulirali cijenama dionica u kompaniji D.K. 2003. i 2004. godine.
Aplikanti su uspješno izjavili žalbu atenskom upravnom sudu koji je smatrao da transakcije nisu spadale u područje primjene člana 72. stav 2, prva rečenica, jer se nisu mogle smatrati objavljivanjem ili širenjem netačnih ili pogrešnih podataka, čak i ako su bile usmjerene na manipuliranje cijenama dionica i rezultirale vještačkim utjecajem na njih.
U aprilu 2009. godine Komisija za tržište kapitala izjavila je reviziju, koju je prihvatio Vrhovni upravni sud u januaru 2013. godine. Vrhovni upravni sud presudio je da član 72., koji je imao za cilj neometan rad tržišta i zaštitu ulagača nije odredio pojedine oblike širenja netačnih ili pogrešnih informacije koje bi mogle dovesti do vještačkog utjecaja na cijene dionica. Ako su transakcije zaključene s namjerom davanja lažnih podataka u pogledu cijena i prodaje vrijednosnih papira kako ne bi odražavale njihovu stvarnu vrijednost i ako su rezultirale zavaravanjem ulagača u pogledu elemenata koji bi mogli utjecati na njihovo odlučivanje, izvršavanje tih transakcija bilo bi u suprotnosti s spomenutom odredbom. Transakcije su predstavljale širenje netačnih ili pogrešnih podataka, s obzirom na to da su se cijene i vrijednost dionica, po zakonu, objavljivale u službenom popisu dnevnog prometa dionica i u elektroničkom zapisu o transakcijama.
Aplikantov slučaj vraćen je žalbenom sudu, koji je potvrdio kazne, kaznu drugog aplikanta je smanjio.
Pozivajući se na član 7. (nema kazne bez zakona), aplikanti prigovaraju da su sankcije koje im je nametnula Komisija, a koje su podržali upravni sudovi, povrijedile njihovo pravo da ne budu proglašen krivim za djelo koje ne predstavljalo krivično djelo propisano zakonom.
Evropski sud je, između ostalog, utvrdio da je relevantna odredba grčkog zakona formulirana s dovoljno preciznosti da aplikanti prepoznaju, ako je potrebno s odgovarajućim savjetima, u mjeri koja je u datim okolnostima razumna, da svojim postupcima riskiraju da budu kažnjeni.
Aplikanti su Ilias Georgouleas i Spyridon Nestoras, grčki državljani.
Slučaj se odnosi na njihovu žalbu na odluku kojom su proglašeni krivima za manipulaciju finansijskim tržištem.
U oktobru 2007. godine Komisija za tržište kapitala (Hellenic Capital Market Commission stock market regulator) utvrdila je da su aplikanti krivi zbog kršenja člana 72. stav 2. Zakona br. 1969/1991, koji kažnjava objavljivanje ili širenje netačnih ili pogrešnih informacija koje utječu na cijena ili promet vrijednosnim papirima. Ustanovila je da su aplikanti bili uključeni u transakcije kako bi vještački manipulirali cijenama dionica u kompaniji D.K. 2003. i 2004. godine.
Aplikanti su uspješno izjavili žalbu atenskom upravnom sudu koji je smatrao da transakcije nisu spadale u područje primjene člana 72. stav 2, prva rečenica, jer se nisu mogle smatrati objavljivanjem ili širenjem netačnih ili pogrešnih podataka, čak i ako su bile usmjerene na manipuliranje cijenama dionica i rezultirale vještačkim utjecajem na njih.
U aprilu 2009. godine Komisija za tržište kapitala izjavila je reviziju, koju je prihvatio Vrhovni upravni sud u januaru 2013. godine. Vrhovni upravni sud presudio je da član 72., koji je imao za cilj neometan rad tržišta i zaštitu ulagača nije odredio pojedine oblike širenja netačnih ili pogrešnih informacije koje bi mogle dovesti do vještačkog utjecaja na cijene dionica. Ako su transakcije zaključene s namjerom davanja lažnih podataka u pogledu cijena i prodaje vrijednosnih papira kako ne bi odražavale njihovu stvarnu vrijednost i ako su rezultirale zavaravanjem ulagača u pogledu elemenata koji bi mogli utjecati na njihovo odlučivanje, izvršavanje tih transakcija bilo bi u suprotnosti s spomenutom odredbom. Transakcije su predstavljale širenje netačnih ili pogrešnih podataka, s obzirom na to da su se cijene i vrijednost dionica, po zakonu, objavljivale u službenom popisu dnevnog prometa dionica i u elektroničkom zapisu o transakcijama.
Aplikantov slučaj vraćen je žalbenom sudu, koji je potvrdio kazne, kaznu drugog aplikanta je smanjio.
Pozivajući se na član 7. (nema kazne bez zakona), aplikanti prigovaraju da su sankcije koje im je nametnula Komisija, a koje su podržali upravni sudovi, povrijedile njihovo pravo da ne budu proglašen krivim za djelo koje ne predstavljalo krivično djelo propisano zakonom.
Evropski sud je, između ostalog, utvrdio da je relevantna odredba grčkog zakona formulirana s dovoljno preciznosti da aplikanti prepoznaju, ako je potrebno s odgovarajućim savjetima, u mjeri koja je u datim okolnostima razumna, da svojim postupcima riskiraju da budu kažnjeni.