- Wed Apr 29, 2020 12:59 pm
#4038
ATV ZRT protiv Mađarske
U presudi Vijeća u predmetu ATV ZRT protiv Mađarske, aplikacija br. 61178/14, koja je donesena 28.04.2020. godine, Evropski sud za ljudska prava je utvrdio kršenje člana 10. (Sloboda izražavanja) Evropske konvencije o ljudskim pravima. Sud je naveo da utvrđivanje povrede predstavlja dovoljnu pravičnu naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio podnosilac predstavke.
Podnosilac predstavke je televizijska kompanija koja je u informativnom programu za jednu političku stranku koristila termina „krajnja desnica“. Korištenje ovog termina joj je zabranjeno, a zabrana je izrečena primjenom Zakona o medijima Mađarske kojim se zabranjuje iznošenje bilo kakvog „mišljenja“. Podnositeljica predstavke se na nacionalnom nivou bezuspješno žalila na zabranu, tvrdeći da se izraz "krajnja desnica" često koristi za dotičnu političku stranku, da ima naučnu osnovu u političkim i društvenim naukama i da odražava položaj ove stranke u Parlamentu.
Sud je utvrdio da je u konkretnom predmetu došlo do povrede slobode izražavanja koja je zaštićena članom 10. Konvencije. Sud je naime zaključio da je domaćem zakonodavstvu, koji je u ovom predmetu primjenjen na podnosioca predstavke nedostajala preciznost, jer je pojam „mišljenje“ koji se koristi u članu 12. Zakona o medijima vrlo širok.
S obzirom na nedostatak preciznosti u zakonodavstvu, domaći sudovi bili su dužni osigurati da se osporena odredba odnosi samo na izraze koji bi mogli narušiti objektivno izvještavanje o stvarima od javnog interesa, odnosno osigurati da se zakonom propisana zabrana ne pretvori u sredstvo za suzbijanje slobodnog govora. Međutim, u konkretnom slučaju sudovi nisu uspjeli da obrazlože, imajući u vidu cilj uvedene zabrane, da li je sporni pojam bio sposoban narušiti balansirano i nepristrasno izvještavanje o pitanju od javnog interesa, a takođe nisu razmotrili činjenične okolnosti slučaja i argumente vezane za korištenje spornog pojma.
Nadalje, Sud je naveo da je primjena zakona od strane domaćih sudova nepredvidiva, obzirom da o konkretnom pitanju ne postoji „uobičajena sudska praksa”. Uzimajući u obzir različite pristupe domaćih sudova u razlikovanju “činjenica” od “mišljenja”, koje se nameće kao ključno pitanje u primjeni relevantnih odredbi Zakona o medijima i okolnostima slučaja, Sud je zaključio da kompanija podnositeljice predstavke nije mogla predvidjeti da će se izraz "krajnje desno" kvalificirati kao mišljenje. Također nije mogla predvidjeti da će biti potrebna zabrana njegove upotrebe u informativnom programu kako bi se osiguralo nepristrasnost izvještavanja.
Stoga je ograničenje postavljeno kompaniji podnositeljice predstavke prilikom upotrebe spornog izraza bilo nesrazmjerno i ne može biti okvalifikovano kao neophodno u demokratskom društvu.
U presudi Vijeća u predmetu ATV ZRT protiv Mađarske, aplikacija br. 61178/14, koja je donesena 28.04.2020. godine, Evropski sud za ljudska prava je utvrdio kršenje člana 10. (Sloboda izražavanja) Evropske konvencije o ljudskim pravima. Sud je naveo da utvrđivanje povrede predstavlja dovoljnu pravičnu naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio podnosilac predstavke.
Podnosilac predstavke je televizijska kompanija koja je u informativnom programu za jednu političku stranku koristila termina „krajnja desnica“. Korištenje ovog termina joj je zabranjeno, a zabrana je izrečena primjenom Zakona o medijima Mađarske kojim se zabranjuje iznošenje bilo kakvog „mišljenja“. Podnositeljica predstavke se na nacionalnom nivou bezuspješno žalila na zabranu, tvrdeći da se izraz "krajnja desnica" često koristi za dotičnu političku stranku, da ima naučnu osnovu u političkim i društvenim naukama i da odražava položaj ove stranke u Parlamentu.
Sud je utvrdio da je u konkretnom predmetu došlo do povrede slobode izražavanja koja je zaštićena članom 10. Konvencije. Sud je naime zaključio da je domaćem zakonodavstvu, koji je u ovom predmetu primjenjen na podnosioca predstavke nedostajala preciznost, jer je pojam „mišljenje“ koji se koristi u članu 12. Zakona o medijima vrlo širok.
S obzirom na nedostatak preciznosti u zakonodavstvu, domaći sudovi bili su dužni osigurati da se osporena odredba odnosi samo na izraze koji bi mogli narušiti objektivno izvještavanje o stvarima od javnog interesa, odnosno osigurati da se zakonom propisana zabrana ne pretvori u sredstvo za suzbijanje slobodnog govora. Međutim, u konkretnom slučaju sudovi nisu uspjeli da obrazlože, imajući u vidu cilj uvedene zabrane, da li je sporni pojam bio sposoban narušiti balansirano i nepristrasno izvještavanje o pitanju od javnog interesa, a takođe nisu razmotrili činjenične okolnosti slučaja i argumente vezane za korištenje spornog pojma.
Nadalje, Sud je naveo da je primjena zakona od strane domaćih sudova nepredvidiva, obzirom da o konkretnom pitanju ne postoji „uobičajena sudska praksa”. Uzimajući u obzir različite pristupe domaćih sudova u razlikovanju “činjenica” od “mišljenja”, koje se nameće kao ključno pitanje u primjeni relevantnih odredbi Zakona o medijima i okolnostima slučaja, Sud je zaključio da kompanija podnositeljice predstavke nije mogla predvidjeti da će se izraz "krajnje desno" kvalificirati kao mišljenje. Također nije mogla predvidjeti da će biti potrebna zabrana njegove upotrebe u informativnom programu kako bi se osiguralo nepristrasnost izvještavanja.
Stoga je ograničenje postavljeno kompaniji podnositeljice predstavke prilikom upotrebe spornog izraza bilo nesrazmjerno i ne može biti okvalifikovano kao neophodno u demokratskom društvu.