- Mon Sep 07, 2015 10:11 am
#57
ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA
Pravo vlasništva se štiti vlasničkim tužbama, a to su:
1) Rei Vindicatio - tužba za vraćanje stvari u posjed,
2) Actio Publiciana - tužba za predaju stvari radi jačeg prava,
3) Actio Negatoria - tužba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja prava vlasništva (bez oduzimanja).
Za razliku od tužbe za smetanje prava posjeda, vlasničke tužbe ne zastarjevaju.
Rei Vindicatio i Actio Publiciana (tužba iz pretpostavljenog vlasništva) odnose se na predaju (vraćanje) stvari, a Actio Negatoria se odnosi na zaštitu od uznemiravanja vlasništva (bez oduzmanja).
1. REI VINDICATIO - tužba za vraćanje stvari u posjed
- Ovu tužbu može podnijeti vlasnik (aktivno legitimiran), protiv posjednika nevlasnika koji neovlašteno drži stvar (pasivno legitimiran), postavljanjem tužbenog zahtjeva da mu se stvar preda u posjed i da mu naknade troškove postupka.
- U postupku po ovoj tužbi, tužilac mora
1) dokazati da je vlasnik stvari (ZK izvadak),
2) odrediti identitet stvari i
3) dokazati da se individualno određena stvar nalazi kod tuženog bez pravnog osnova.
- Kada se postavlja tužbeni zahtjev, onda se mora voditi računa o savjesnosti posjednika, jer se sporedni zahtjevi mogu postaviti u zavisnosti od toga da li je savjestan posjednik ili ne.
- Savjestan posjednik:
dužan je vratiti stvar vlasniku zajedno sa plodovima koji nisu ubrani;
ne odgovara za pogoršanje ili propast stvari do kojih je došlo za vrijeme savjesnog posjeda;
ima pravo na naknadu nužnih troškova održavanja, korisnih troškova u obimu u kojem je vrijednost stvari povećana, te troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari (uz mogućnost da traži odvajanje ako je ono moguće);
može stvar zadržati dok mu vlasnik ne nadoknadi nužne i korisne troškove.
- Nesavjestan posjednik
dužan je stvar vratiti stvar vlasniku zajedno sa svim plodovima koje je stvar dala za vrijeme posjedovanja, a ako plodove nije ubrao ili je ubrane plodove potrošio, otuđio ili uništio, dužan je vlasniku platiti naknadu;
dužan je naknaditi štetu koja je nastala na stvari, osim ako bi ta šteta nastala i da se stvar nalazila kod vlasnika;
ima pravo na naknadu nužnih troškova koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega, a pravo na naknadu korisnih troškova samo ako su korisni lično za vlasnika, dok nema pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari.
- Savjestan posjednik postaje nesavjestan od momenta kada mu je tužba uručena. Tužilac može dokazivati da je savjesnost i ranije prestala, ali se do momenta uručenja tužbe ona pretpostavlja.
Pravo da se potražuju naknade zastarjeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari vlasniku.
2. ACTIO PUBLICIANA - tužba za predaju stvari radi jačeg prava (tužba pretpostavljenog vlasnika)
To je tužba koja se podnosi kada neko smatra da ima jače pravo na posjed.
Na podnošenje tužbe aktivno je legitimirano lice koje je pribavilo individualno određenu stvar po pravnom poslu i na zakonit način, a u momentu pribavljanja nije znalo ili nije moglo znati da nije postalo vlasnik stvari. Tužilac se zove i pretpostavljeni vlasnik. Npr. kada su dva lica zaključila ugovor o prodaji nekretnina koji je punovažan i izvršen, ali kupac nije postao vlasnik jer nije izvršio upis u zemljišnoj knjizi. (kod prodaje nekretnina, kupac ne postaje vlasnik momentom zaključenja ugovora, već momentom upisa u zemljišnu knjigu) Ako je u ovom slučaju, kupcu posjed oduzelo lice koje nema pravnog osnova, tada kupac (predpostavljeni vlasnik) može podnijeti ovu tužbu i tražiti da sud obaveže tog posjednika da mu preda stvar u posjed.
Tužba sadrži tužbeni zahtev kojim se traži povrat stvari od osobe koja tu stvar drži po slabijem pravnom osnovu ili bez pravnog osnova. Ako i tuženi ima neki pravni osnov, pa se poziva na njega, jači pravni osnov ima lice koje je predmet pribavilo teretnim pravnim poslom u odnosu na lice koje je stvar pribavilo besplatno, a ako su im pravni osnovi jednaki (ugovori), prvenstvo ima lice kod koga se stvar nalazi u posjedu.
Povodom ovakve tužbe, tužilac mora dokazati:
1. da je njegov posjed zakonit (savjesnost se predpostavlja);
2. da je tražena stvar individualno određena;
3. da je posjed tuženog bez pravnog osnova, ili po slabijem pravnom osnovu.
U odnosu na prava i obaveze predpostavljenog vlasnika prema savjesnom, odn. nesavjesnom posjedniku u pogledu plodova, otuđenja i uništenja stvari i naknade – primjenjuju se pravila izložena kod rei vindicatio.
3. ACTIO NEGATORIA - tužba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja prava vlasništva (bez oduzimanja)
Ovdje se radi o vlasničkoj tužbi zbog uznemiravanja vlasništva a da posjed stvari nije oduzet.
Tužbu može biti podnesena od strane vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika protiv osobe koja ga protivpravno uznemirava u korištenju stvari.
Tužilac mora dokazati:
1. da je vlasnik ili predpostavljeni vlasnik,
2. da je tuženi učinio uznemiravanje, kojim ometa ili ograničava njegovo pravo vlasništva.
Uznemiravanje može biti učinjeno:
a) radnjom koja čini smetanje posjeda (koja nije oduzimanje posjeda),
b) prisvajanjem prava služnosti.
Tužbeni zahtjev glasi da sud utvrdi:
1. da je tuženi izvršio uznemiravanje i
2. da je dužan da sa uznemiravanjem prestane, te da se ubuduće uzdrži od uznemiravanja pod prijetnjom izvršenja.
Za razliku od postupka po rei-vindikacionoj tužbi i tužbi predpostavljenog vlasnika – gdje sud donosi rješenje, u postupku po ovoj tužbi sud odlučuje presudom!!! Presuda donesena u ovom postupku ima snagu izvršnog naslova, što znači da u slučaju ponovnog uznemiravanja nije potrebno podnositi novu tužbu, veće je na osnovu pravila izvršnog postupka moguće koristiti odgovarajuće pravno sredstvo.
Pored zahtjeva koji se odnosi na prestanak uznemiravanja, može se postaviti i zahtjev za naknadu štete ukoliko je ista pričinjena uznemiravanjem.
V. PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA
1. kada druga osoba stekne pravo vlasništva na istoj stvari;
2. napuštanjem stvari (kada je njen vlasnik na nesumnjiv način izrazio volju da više ne želi da ima vlasništvo na stvari, takvu izjavu može dati pred nadležnim organima, nakon čega se donosi rješenje kojim se utvrđuje da je stvar napuštena)
3. propašću stvari
4. ako je drugim zakonom to posebno određeno (npr. oduzimanje stvari u javnom interesu u slučajevima eksproprijacije, arondacije, komasacije i uzurpacije)
Izvor: advokat
Pravo vlasništva se štiti vlasničkim tužbama, a to su:
1) Rei Vindicatio - tužba za vraćanje stvari u posjed,
2) Actio Publiciana - tužba za predaju stvari radi jačeg prava,
3) Actio Negatoria - tužba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja prava vlasništva (bez oduzimanja).
Za razliku od tužbe za smetanje prava posjeda, vlasničke tužbe ne zastarjevaju.
Rei Vindicatio i Actio Publiciana (tužba iz pretpostavljenog vlasništva) odnose se na predaju (vraćanje) stvari, a Actio Negatoria se odnosi na zaštitu od uznemiravanja vlasništva (bez oduzmanja).
1. REI VINDICATIO - tužba za vraćanje stvari u posjed
- Ovu tužbu može podnijeti vlasnik (aktivno legitimiran), protiv posjednika nevlasnika koji neovlašteno drži stvar (pasivno legitimiran), postavljanjem tužbenog zahtjeva da mu se stvar preda u posjed i da mu naknade troškove postupka.
- U postupku po ovoj tužbi, tužilac mora
1) dokazati da je vlasnik stvari (ZK izvadak),
2) odrediti identitet stvari i
3) dokazati da se individualno određena stvar nalazi kod tuženog bez pravnog osnova.
- Kada se postavlja tužbeni zahtjev, onda se mora voditi računa o savjesnosti posjednika, jer se sporedni zahtjevi mogu postaviti u zavisnosti od toga da li je savjestan posjednik ili ne.
- Savjestan posjednik:
dužan je vratiti stvar vlasniku zajedno sa plodovima koji nisu ubrani;
ne odgovara za pogoršanje ili propast stvari do kojih je došlo za vrijeme savjesnog posjeda;
ima pravo na naknadu nužnih troškova održavanja, korisnih troškova u obimu u kojem je vrijednost stvari povećana, te troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari (uz mogućnost da traži odvajanje ako je ono moguće);
može stvar zadržati dok mu vlasnik ne nadoknadi nužne i korisne troškove.
- Nesavjestan posjednik
dužan je stvar vratiti stvar vlasniku zajedno sa svim plodovima koje je stvar dala za vrijeme posjedovanja, a ako plodove nije ubrao ili je ubrane plodove potrošio, otuđio ili uništio, dužan je vlasniku platiti naknadu;
dužan je naknaditi štetu koja je nastala na stvari, osim ako bi ta šteta nastala i da se stvar nalazila kod vlasnika;
ima pravo na naknadu nužnih troškova koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega, a pravo na naknadu korisnih troškova samo ako su korisni lično za vlasnika, dok nema pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari.
- Savjestan posjednik postaje nesavjestan od momenta kada mu je tužba uručena. Tužilac može dokazivati da je savjesnost i ranije prestala, ali se do momenta uručenja tužbe ona pretpostavlja.
Pravo da se potražuju naknade zastarjeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari vlasniku.
2. ACTIO PUBLICIANA - tužba za predaju stvari radi jačeg prava (tužba pretpostavljenog vlasnika)
To je tužba koja se podnosi kada neko smatra da ima jače pravo na posjed.
Na podnošenje tužbe aktivno je legitimirano lice koje je pribavilo individualno određenu stvar po pravnom poslu i na zakonit način, a u momentu pribavljanja nije znalo ili nije moglo znati da nije postalo vlasnik stvari. Tužilac se zove i pretpostavljeni vlasnik. Npr. kada su dva lica zaključila ugovor o prodaji nekretnina koji je punovažan i izvršen, ali kupac nije postao vlasnik jer nije izvršio upis u zemljišnoj knjizi. (kod prodaje nekretnina, kupac ne postaje vlasnik momentom zaključenja ugovora, već momentom upisa u zemljišnu knjigu) Ako je u ovom slučaju, kupcu posjed oduzelo lice koje nema pravnog osnova, tada kupac (predpostavljeni vlasnik) može podnijeti ovu tužbu i tražiti da sud obaveže tog posjednika da mu preda stvar u posjed.
Tužba sadrži tužbeni zahtev kojim se traži povrat stvari od osobe koja tu stvar drži po slabijem pravnom osnovu ili bez pravnog osnova. Ako i tuženi ima neki pravni osnov, pa se poziva na njega, jači pravni osnov ima lice koje je predmet pribavilo teretnim pravnim poslom u odnosu na lice koje je stvar pribavilo besplatno, a ako su im pravni osnovi jednaki (ugovori), prvenstvo ima lice kod koga se stvar nalazi u posjedu.
Povodom ovakve tužbe, tužilac mora dokazati:
1. da je njegov posjed zakonit (savjesnost se predpostavlja);
2. da je tražena stvar individualno određena;
3. da je posjed tuženog bez pravnog osnova, ili po slabijem pravnom osnovu.
U odnosu na prava i obaveze predpostavljenog vlasnika prema savjesnom, odn. nesavjesnom posjedniku u pogledu plodova, otuđenja i uništenja stvari i naknade – primjenjuju se pravila izložena kod rei vindicatio.
3. ACTIO NEGATORIA - tužba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja prava vlasništva (bez oduzimanja)
Ovdje se radi o vlasničkoj tužbi zbog uznemiravanja vlasništva a da posjed stvari nije oduzet.
Tužbu može biti podnesena od strane vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika protiv osobe koja ga protivpravno uznemirava u korištenju stvari.
Tužilac mora dokazati:
1. da je vlasnik ili predpostavljeni vlasnik,
2. da je tuženi učinio uznemiravanje, kojim ometa ili ograničava njegovo pravo vlasništva.
Uznemiravanje može biti učinjeno:
a) radnjom koja čini smetanje posjeda (koja nije oduzimanje posjeda),
b) prisvajanjem prava služnosti.
Tužbeni zahtjev glasi da sud utvrdi:
1. da je tuženi izvršio uznemiravanje i
2. da je dužan da sa uznemiravanjem prestane, te da se ubuduće uzdrži od uznemiravanja pod prijetnjom izvršenja.
Za razliku od postupka po rei-vindikacionoj tužbi i tužbi predpostavljenog vlasnika – gdje sud donosi rješenje, u postupku po ovoj tužbi sud odlučuje presudom!!! Presuda donesena u ovom postupku ima snagu izvršnog naslova, što znači da u slučaju ponovnog uznemiravanja nije potrebno podnositi novu tužbu, veće je na osnovu pravila izvršnog postupka moguće koristiti odgovarajuće pravno sredstvo.
Pored zahtjeva koji se odnosi na prestanak uznemiravanja, može se postaviti i zahtjev za naknadu štete ukoliko je ista pričinjena uznemiravanjem.
V. PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA
1. kada druga osoba stekne pravo vlasništva na istoj stvari;
2. napuštanjem stvari (kada je njen vlasnik na nesumnjiv način izrazio volju da više ne želi da ima vlasništvo na stvari, takvu izjavu može dati pred nadležnim organima, nakon čega se donosi rješenje kojim se utvrđuje da je stvar napuštena)
3. propašću stvari
4. ako je drugim zakonom to posebno određeno (npr. oduzimanje stvari u javnom interesu u slučajevima eksproprijacije, arondacije, komasacije i uzurpacije)
Izvor: advokat
- By LegaForum