- Sat Mar 23, 2019 10:16 am
#3126
Zabranjeni “govor mržnje”
U izbornom procesu zabranjeno je u javnom prostoru upotrebljavati jezik koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje.
Iz obrazloženja:
Kako proizilazi iz stanja u spisu, u ponovljenom postupku Centralna izborna komisija BiH je, postupajući po uputama datim u rješenju Suda BiH broj S1 3 Iž
023515 16 Iž od 07.11.2016. godine, na pravilan i zakonit način utvrdila odlučne činjenice koje opravdavaju u predmetnom slučaju primjenu odredbe člana 7.3 stav
1. tačka 7. Izbornog zakona. Naime, CIK BiH je uvidom u novinski članak objavljen u dnevnom listu “Dnevni Avaz“ od 27.06.2016. godine utvrdila da je predsjednik BH stranke, S. H., na predizbornom skupu u Općini N. G., organizovanom povodom održavanja Lokalnih izbora 2016. godine, koristio jezik koji bi nekog mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, čime je prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji. Navedenom odredbom određeno je da kandidatima i pristalicama političkih stranaka, listi nezavisnih kandidata, listi pripadnika nacionalnih manjina i koalicija, kao i nezavisnim kandidatima i njihovim pristalicama, te zaposlenima ili na drugi način angažiranim u izbornoj administraciji nije dozvoljeno koristiti se jezikom koji bi nekog mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, ili objavljivati ili upotrebljavati slike, simbole, audio i video zapise, SMS poruke, internet komunikacije ili druge materijale koji mogu tako djelovati.
Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, apelaciono vijeće prihvata zaključivanje CIK BiH da je upotrebljeni termin „genocidna tvorevina R S“, kao i cijeli govor predsjednika BH patriotske stranke S. H., bio u službi dizanja tenzija među narodom u izbornoj kampanji, te da istim ni u kojem slučaju nije dozvoljeno animirati birače sa ciljem davanja podrške na izborima. Ovo prije svega ako se ima u vidu da je R S, koju je žalitelj u svom govoru nazvao „genocidnom tvorevinom“, nastala potpisivanjem Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini 14.12.1995. godine, kao jedan od dva ravnopravna entiteta međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, te da kao takva svoj legitimitet zasniva na Ustavu, kao najvišem i najvažnijem pravnom aktu u državi.
Jezik mržnje je svaki oblik izražavanja zasnovan na netoleranciji. Suzbijanje govora mržnje je nužno kako bi se zaštitilo pravo na slobodu izražavanja, jer upravo govor mržnje predstavlja njenu zloupotrebu i negira njenu suštinu. Sloboda misli i izražavanja je osnovno ljudsko pravo zaštićeno članom 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, a također i članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Međutim, sloboda govora ne može biti neograničena i bezuslovna. Govor kojim se stigmatizira, ocrnjuje ili huška na određene društvene skupine nije spojiv sa slobodom govora upravo zato što krši tuđa prava i potpuno je nespojiv s ravnopravnošću kao osnovnim načelom života u društvu. Prema odredbi člana 1.1 Izbornog zakona BiH, izborna kampanja podrazumijeva period u kojem politički subjekt na zakonom utvrđen način upoznaje birače i javnost sa svojim programom i kandidatima za izbore. Ponašanje kandidata i pristalica političkih stranaka, listi nezavisnih kandidata i koalicija, kao i
nezavisnim kandidatima je propisano odredbom člana 7.3 stav 1. tačka 7. Izbornog zakona.U predizbornom periodu neprihvatljiv govor je česta pojava. Pojedinci i političke stranke koje sudjeljuju u izbornom postupku moraju poštivati pravila ponašanja. Predizborno nadmetanje treba voditi slobodno, otvoreno, javno i argumentirano, a u suprotstavljanju težiti osnovanoj i obrazloženoj kritici, što je u predmetnom slučaju izostalo.
Prema shvatanju apelacionog vijeća, žalitelj neosnovano ističe da CIK BiH, kao upravni organ, u obrazloženju odluke nije naveo razloge kojima se vodio prilikom zauzimanja stava da riječ „genocidna tvorevina R S“ može podstaći na nasilje i raspirivanje mržnje. Naime, uvidom u osporenu odluku i date razloge, jasno proizlazi da je Centralna izborna komisija BiH u ponovnom postupku postupila po uputama iz rješenja broj: S1 3 Iž 023515 16 Iž od 07.11.2016. godine i dala valjane razloge zbog kojih smatra da gore navedene riječi predstavljaju govor mržnje, i to prije svega jer vrijeđaju prava svih građana RS, a naročito pripadnike S., ali i zbog toga što je jasno da je, imajući u vidu ratna dešavanja na ovim prostorima, kod žalitelja postojala namjera da se tim riječima podigne tenzija među narodom. Uvidom u gore navedeno rješenje utvrđeno je da CIK-i BiH ukazano da pobijana odluka nema razloga iz kojih bi se na jasan i nedvojben način obrazložilo koja riječ i rečenica predstavlja govor mržnje ili govor kojim podstiče na nasilje, te da dovede riječ i rečenicu u vezi sa reakcijom koju je njeno javno izjavljivanje izazvalo ili moglo izazvati. Prema shvatanju apelacionog vijeća pogrešno žalitelj u žalbenim navodima smatra da je CIK BiH morala govor žalitelja dovesti u vezu s posljedicama koje su proizvele kod neke zaštićene kategorije.
Naime, odredba člana 7.3 stav 1. tačka 7. Izbornog zakona BiH propisuje samo jezik koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje. Ne postoji zakonom utvrđena obaveza da se dokazuje postojanje posljedica, nego da ocijeni, prema načelu materijalne istine, načelu zakonitosti i načelu ocjene dokaza, da li je korištenje određenog jezika moglo navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje.
U vezi žalbenog navoda da je shvatanje Centralne izborne komisije BiH da će se spornim riječima uvrijediti samo s..., a ne i eventualno i neki od druga dva konstitutivna naroda ili iz reda ostalih, ovo vijeće zaključuje da je takav stav pogrešan jer na strani 2. ožalbene odluke jasno stoji: „S. H. citiranim govorom neposredno krši jasnu zakonsku zabranu i na taj način vrijeđa prava svih građana
R. S., a prije svih pripadnika S.“.
U dijelu žalbe, u kojoj podnosilac žalbe navodi primjere visokorangiranih političara koji su u svojim govorima, uz naziv entiteta RS, pominjali i riječi
„genocidna tvorevina“ navodeći pri tom linkove vijesti sa web portala iz 2014. i
2015. godine, te da nijedan od imenovanih kandidata nije kažnjen, zbog navodno zabranjenog govora, iako su izjave date javno i tokom trajanja izborne kampanje, ovo vijeće ističe da je u predmetnom slučaju CIK BiH slijedom novinskog članka objavljenog u „Dnevnom Avazu“, postupila po službenoj dužnosti, jer je isti prema članu 6.2 stav 2. Izbornog zakona BiH tretirala kao izvor saznanja. U svim takvim, odnosno sličnim situacijama u kojima Centralna izborna komisija BiH ima saznanje da su prekršene odredbe Izbornog zakona BiH, pokreće se postupak po službenoj dužnosti, što znači da bi, da je imala informacije o navodnim povredama, Centralna izborna komisija BiH i pokrenula relevantne upravne postupke.
Kada je u pitanju odmjeravanje novčane kazne, apelaciono vijeće nalazi da Centralna izborna komisija BiH nije pravilno cijenila težinu učinjenih povreda člana 7.3 stav 1. tačka 7. Izbornog zakona BiH i stepen odgovornosti žalitelja. Naime, članom 19.9 istog zakona je propisano da će se za ovu povredu politički subjekt kazniti novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju utvrđena kazna od 5.000,00 KM je određena u granicama propisanim zakonom, ali ista, prema ocjeni ovog vijeća, nije srazmjerna učinjenom prekršaju, naročito imajući u vidu težinu učinjene povrede i činjenicu da žalitelj nije povratnik u kršenju odredbi Izbornog zakona BiH. Uzimajući u obzir navedeno, ovo vijeće je preinačilo izrečenu kaznu na iznos od 1.000,00 KM.
(Rješenje Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 Iž 024037 16 Iž od 07.02.2017. godine)
https://www.pravobih.com/
U izbornom procesu zabranjeno je u javnom prostoru upotrebljavati jezik koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje.
Iz obrazloženja:
Kako proizilazi iz stanja u spisu, u ponovljenom postupku Centralna izborna komisija BiH je, postupajući po uputama datim u rješenju Suda BiH broj S1 3 Iž
023515 16 Iž od 07.11.2016. godine, na pravilan i zakonit način utvrdila odlučne činjenice koje opravdavaju u predmetnom slučaju primjenu odredbe člana 7.3 stav
1. tačka 7. Izbornog zakona. Naime, CIK BiH je uvidom u novinski članak objavljen u dnevnom listu “Dnevni Avaz“ od 27.06.2016. godine utvrdila da je predsjednik BH stranke, S. H., na predizbornom skupu u Općini N. G., organizovanom povodom održavanja Lokalnih izbora 2016. godine, koristio jezik koji bi nekog mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, čime je prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji. Navedenom odredbom određeno je da kandidatima i pristalicama političkih stranaka, listi nezavisnih kandidata, listi pripadnika nacionalnih manjina i koalicija, kao i nezavisnim kandidatima i njihovim pristalicama, te zaposlenima ili na drugi način angažiranim u izbornoj administraciji nije dozvoljeno koristiti se jezikom koji bi nekog mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, ili objavljivati ili upotrebljavati slike, simbole, audio i video zapise, SMS poruke, internet komunikacije ili druge materijale koji mogu tako djelovati.
Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, apelaciono vijeće prihvata zaključivanje CIK BiH da je upotrebljeni termin „genocidna tvorevina R S“, kao i cijeli govor predsjednika BH patriotske stranke S. H., bio u službi dizanja tenzija među narodom u izbornoj kampanji, te da istim ni u kojem slučaju nije dozvoljeno animirati birače sa ciljem davanja podrške na izborima. Ovo prije svega ako se ima u vidu da je R S, koju je žalitelj u svom govoru nazvao „genocidnom tvorevinom“, nastala potpisivanjem Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini 14.12.1995. godine, kao jedan od dva ravnopravna entiteta međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, te da kao takva svoj legitimitet zasniva na Ustavu, kao najvišem i najvažnijem pravnom aktu u državi.
Jezik mržnje je svaki oblik izražavanja zasnovan na netoleranciji. Suzbijanje govora mržnje je nužno kako bi se zaštitilo pravo na slobodu izražavanja, jer upravo govor mržnje predstavlja njenu zloupotrebu i negira njenu suštinu. Sloboda misli i izražavanja je osnovno ljudsko pravo zaštićeno članom 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, a također i članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Međutim, sloboda govora ne može biti neograničena i bezuslovna. Govor kojim se stigmatizira, ocrnjuje ili huška na određene društvene skupine nije spojiv sa slobodom govora upravo zato što krši tuđa prava i potpuno je nespojiv s ravnopravnošću kao osnovnim načelom života u društvu. Prema odredbi člana 1.1 Izbornog zakona BiH, izborna kampanja podrazumijeva period u kojem politički subjekt na zakonom utvrđen način upoznaje birače i javnost sa svojim programom i kandidatima za izbore. Ponašanje kandidata i pristalica političkih stranaka, listi nezavisnih kandidata i koalicija, kao i
nezavisnim kandidatima je propisano odredbom člana 7.3 stav 1. tačka 7. Izbornog zakona.U predizbornom periodu neprihvatljiv govor je česta pojava. Pojedinci i političke stranke koje sudjeljuju u izbornom postupku moraju poštivati pravila ponašanja. Predizborno nadmetanje treba voditi slobodno, otvoreno, javno i argumentirano, a u suprotstavljanju težiti osnovanoj i obrazloženoj kritici, što je u predmetnom slučaju izostalo.
Prema shvatanju apelacionog vijeća, žalitelj neosnovano ističe da CIK BiH, kao upravni organ, u obrazloženju odluke nije naveo razloge kojima se vodio prilikom zauzimanja stava da riječ „genocidna tvorevina R S“ može podstaći na nasilje i raspirivanje mržnje. Naime, uvidom u osporenu odluku i date razloge, jasno proizlazi da je Centralna izborna komisija BiH u ponovnom postupku postupila po uputama iz rješenja broj: S1 3 Iž 023515 16 Iž od 07.11.2016. godine i dala valjane razloge zbog kojih smatra da gore navedene riječi predstavljaju govor mržnje, i to prije svega jer vrijeđaju prava svih građana RS, a naročito pripadnike S., ali i zbog toga što je jasno da je, imajući u vidu ratna dešavanja na ovim prostorima, kod žalitelja postojala namjera da se tim riječima podigne tenzija među narodom. Uvidom u gore navedeno rješenje utvrđeno je da CIK-i BiH ukazano da pobijana odluka nema razloga iz kojih bi se na jasan i nedvojben način obrazložilo koja riječ i rečenica predstavlja govor mržnje ili govor kojim podstiče na nasilje, te da dovede riječ i rečenicu u vezi sa reakcijom koju je njeno javno izjavljivanje izazvalo ili moglo izazvati. Prema shvatanju apelacionog vijeća pogrešno žalitelj u žalbenim navodima smatra da je CIK BiH morala govor žalitelja dovesti u vezu s posljedicama koje su proizvele kod neke zaštićene kategorije.
Naime, odredba člana 7.3 stav 1. tačka 7. Izbornog zakona BiH propisuje samo jezik koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje. Ne postoji zakonom utvrđena obaveza da se dokazuje postojanje posljedica, nego da ocijeni, prema načelu materijalne istine, načelu zakonitosti i načelu ocjene dokaza, da li je korištenje određenog jezika moglo navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje.
U vezi žalbenog navoda da je shvatanje Centralne izborne komisije BiH da će se spornim riječima uvrijediti samo s..., a ne i eventualno i neki od druga dva konstitutivna naroda ili iz reda ostalih, ovo vijeće zaključuje da je takav stav pogrešan jer na strani 2. ožalbene odluke jasno stoji: „S. H. citiranim govorom neposredno krši jasnu zakonsku zabranu i na taj način vrijeđa prava svih građana
R. S., a prije svih pripadnika S.“.
U dijelu žalbe, u kojoj podnosilac žalbe navodi primjere visokorangiranih političara koji su u svojim govorima, uz naziv entiteta RS, pominjali i riječi
„genocidna tvorevina“ navodeći pri tom linkove vijesti sa web portala iz 2014. i
2015. godine, te da nijedan od imenovanih kandidata nije kažnjen, zbog navodno zabranjenog govora, iako su izjave date javno i tokom trajanja izborne kampanje, ovo vijeće ističe da je u predmetnom slučaju CIK BiH slijedom novinskog članka objavljenog u „Dnevnom Avazu“, postupila po službenoj dužnosti, jer je isti prema članu 6.2 stav 2. Izbornog zakona BiH tretirala kao izvor saznanja. U svim takvim, odnosno sličnim situacijama u kojima Centralna izborna komisija BiH ima saznanje da su prekršene odredbe Izbornog zakona BiH, pokreće se postupak po službenoj dužnosti, što znači da bi, da je imala informacije o navodnim povredama, Centralna izborna komisija BiH i pokrenula relevantne upravne postupke.
Kada je u pitanju odmjeravanje novčane kazne, apelaciono vijeće nalazi da Centralna izborna komisija BiH nije pravilno cijenila težinu učinjenih povreda člana 7.3 stav 1. tačka 7. Izbornog zakona BiH i stepen odgovornosti žalitelja. Naime, članom 19.9 istog zakona je propisano da će se za ovu povredu politički subjekt kazniti novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju utvrđena kazna od 5.000,00 KM je određena u granicama propisanim zakonom, ali ista, prema ocjeni ovog vijeća, nije srazmjerna učinjenom prekršaju, naročito imajući u vidu težinu učinjene povrede i činjenicu da žalitelj nije povratnik u kršenju odredbi Izbornog zakona BiH. Uzimajući u obzir navedeno, ovo vijeće je preinačilo izrečenu kaznu na iznos od 1.000,00 KM.
(Rješenje Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 Iž 024037 16 Iž od 07.02.2017. godine)
https://www.pravobih.com/
- By LegaForum