- Wed May 12, 2021 7:21 am
#4686
Xero Flor w Polsce sp. z o.o. protiv Poljske –
predmet se tiče naknade štete koja je nastala na proizvodima aplikanta od strane divljači - povreda člana 6.1 (pravično suđenje), te povreda člana 6.1. (zakonom ustanovljen sud).
Povreda člana 6.1 (pravično suđenje)
Povreda člana 6.1. (zakonom ustanovljen sud)
Aplikant je kompanija Xero Flor w Polsce sp. z o.o., sa sjedištem u Leszno Dolne (Poljska). Vodeći je proizvođač travnih busena.
Slučaj se odnosi na pokušaje ove kompanije da od države dobije naknadu štete koja je nastala na jednom od njihovih proizvoda od strane divljači.
Konkretno, kompanija je tužila državu 2012. godine, ali joj je dodijeljeno samo 60% od onoga što je tražila. Nije bila u mogućnosti da pravičnu naknadu dobije pred domaćim sudovima. Iako je u nekoliko navrata tražila da se pitanje ustavnosti mjerodavnog zakona uputi Ustavnom sudu na odlučivanje, prvostepeni i apelacioni sud su ga odbili. Na kraju se obratio za zaštitu i Ustavnom sudu koji je njegovu aplikaciju proglasio nedopuštenom 2017. godine. U sastavu Vijeća koje je postupalo u aplikantovom slučaju učestvovao je sudija M.M., kojeg je izabrao novi Sejm (donji dom Parlamenta), iako je njegovo mjesto već bio popunio stari Sejm. Naime, tokom svog posljednjeg zasjedanja u oktobru 2015. godine, Sejm je usvojio rezolucije kojom je izabrao pet sudija koji će zamijeniti one kojima se mandat bližio kraju. Predsjednik Republike nije od njih primio zakletvu. U novembru 2015., između ostalog, novi Sejm usvojio je rezoluciju o „nedostatku pravnog učinka“ prethodnog izbora Sejma tih petero sudija, a u decembru je izabrao pet novih sudija Ustavnog suda, uključujući M.M. Predsjednik je od tih sudija primio zakletvu. Presudom od
3. decembra 2015., potvrđenom u nizu naknadnih presuda, Ustavni je sud utvrdio različite ustavne nespojivosti i presudio da je izbor novih trojice sudija, uključujući sudiju M.M, na mjesta koja je već popunio Sejm bio nevaljan. Sejm je nakon toga usvojio zakon koji je sadržavao odredbu da se predmetne sudije trebaju uključiti u sudove, te da im se dodijele predmeti. Ustavni sud utvrdio je da je ova odredba protuustavna. Naknadno je donesen zakon sa sličnim odredbama, koji je stupio na snagu 2017. godine, a M.M. je primljen u vijeće Ustavnog suda. U presudi iz oktobra 2017. godine, Ustavni je sud utvrdio da su nove zakonske odredbe kompatibilne s Ustavom.
Pozivajući se na član 6. stav 1. (pravo na pravično suđenje), aplikant se žali na odbijanje sudova da Ustavnom sudu proslijede na odlučivanje pravno pitanje o ustavnosti Zakona o lovstvu i Uredbe iz 2010. godine.
Također, pozivajući se na član 6. stav 1, aplikant navodi da je petočlano vijeće Ustavnog suda koje je razmatralo njegov slučaj sastavljeno kršenjem Ustava, pozivajući se na nepravilnost u izboru sudije M.M.
Evropski sud je posebno utvrdio da domaći sudovi nisu odgovorili na aplikantove tvrdnje da je zakon primijenjen u njegovom slučaju nespojiv s Ustavom te, shodno tome, nisu ispunili svoju dužnost prema članu 6. stav 1. Konvencije u smislu donošenja obrazložene odluke, čime su povrijedili aplikantovo pravo na pravično suđenje. Dalje je zaključio da su postupci vlasti u imenovanju jednog od sudija koji je bio u vijeću koje je odlučivalo o aplikantovom slučaju i ignorirajući presude Ustavnog suda u vezi s tim značile da vijeće koje je sudilo u predmetu nije bio “sud uspostavljen zakonom”.
predmet se tiče naknade štete koja je nastala na proizvodima aplikanta od strane divljači - povreda člana 6.1 (pravično suđenje), te povreda člana 6.1. (zakonom ustanovljen sud).
Povreda člana 6.1 (pravično suđenje)
Povreda člana 6.1. (zakonom ustanovljen sud)
Aplikant je kompanija Xero Flor w Polsce sp. z o.o., sa sjedištem u Leszno Dolne (Poljska). Vodeći je proizvođač travnih busena.
Slučaj se odnosi na pokušaje ove kompanije da od države dobije naknadu štete koja je nastala na jednom od njihovih proizvoda od strane divljači.
Konkretno, kompanija je tužila državu 2012. godine, ali joj je dodijeljeno samo 60% od onoga što je tražila. Nije bila u mogućnosti da pravičnu naknadu dobije pred domaćim sudovima. Iako je u nekoliko navrata tražila da se pitanje ustavnosti mjerodavnog zakona uputi Ustavnom sudu na odlučivanje, prvostepeni i apelacioni sud su ga odbili. Na kraju se obratio za zaštitu i Ustavnom sudu koji je njegovu aplikaciju proglasio nedopuštenom 2017. godine. U sastavu Vijeća koje je postupalo u aplikantovom slučaju učestvovao je sudija M.M., kojeg je izabrao novi Sejm (donji dom Parlamenta), iako je njegovo mjesto već bio popunio stari Sejm. Naime, tokom svog posljednjeg zasjedanja u oktobru 2015. godine, Sejm je usvojio rezolucije kojom je izabrao pet sudija koji će zamijeniti one kojima se mandat bližio kraju. Predsjednik Republike nije od njih primio zakletvu. U novembru 2015., između ostalog, novi Sejm usvojio je rezoluciju o „nedostatku pravnog učinka“ prethodnog izbora Sejma tih petero sudija, a u decembru je izabrao pet novih sudija Ustavnog suda, uključujući M.M. Predsjednik je od tih sudija primio zakletvu. Presudom od
3. decembra 2015., potvrđenom u nizu naknadnih presuda, Ustavni je sud utvrdio različite ustavne nespojivosti i presudio da je izbor novih trojice sudija, uključujući sudiju M.M, na mjesta koja je već popunio Sejm bio nevaljan. Sejm je nakon toga usvojio zakon koji je sadržavao odredbu da se predmetne sudije trebaju uključiti u sudove, te da im se dodijele predmeti. Ustavni sud utvrdio je da je ova odredba protuustavna. Naknadno je donesen zakon sa sličnim odredbama, koji je stupio na snagu 2017. godine, a M.M. je primljen u vijeće Ustavnog suda. U presudi iz oktobra 2017. godine, Ustavni je sud utvrdio da su nove zakonske odredbe kompatibilne s Ustavom.
Pozivajući se na član 6. stav 1. (pravo na pravično suđenje), aplikant se žali na odbijanje sudova da Ustavnom sudu proslijede na odlučivanje pravno pitanje o ustavnosti Zakona o lovstvu i Uredbe iz 2010. godine.
Također, pozivajući se na član 6. stav 1, aplikant navodi da je petočlano vijeće Ustavnog suda koje je razmatralo njegov slučaj sastavljeno kršenjem Ustava, pozivajući se na nepravilnost u izboru sudije M.M.
Evropski sud je posebno utvrdio da domaći sudovi nisu odgovorili na aplikantove tvrdnje da je zakon primijenjen u njegovom slučaju nespojiv s Ustavom te, shodno tome, nisu ispunili svoju dužnost prema članu 6. stav 1. Konvencije u smislu donošenja obrazložene odluke, čime su povrijedili aplikantovo pravo na pravično suđenje. Dalje je zaključio da su postupci vlasti u imenovanju jednog od sudija koji je bio u vijeću koje je odlučivalo o aplikantovom slučaju i ignorirajući presude Ustavnog suda u vezi s tim značile da vijeće koje je sudilo u predmetu nije bio “sud uspostavljen zakonom”.