- Wed Sep 09, 2015 6:55 pm
#159
OSNOVNA OBILJEŽJA UGOVORA U PRIVREDI
1. Ugovori u privredi po pravnoj prirodi su posebna vrsta ugovora.
Odredbe ZOO koje se odnose na ugovore- primjenjuju se i na ove ugovore, osim ako za ugovore u privredi nije izričito drukčije određeno.
Ugovori u privredi su - ugovori koje preduzeća i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojednici koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost zaključuju među sobom u obavljanju djelatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima.
2. Strane koje učestvuju u ugovoru su najčešče zaključuju pravna lica sa obje strane, ali izuzetno moguće je da jedna od tih strana budu fizička lica.
3. Zakon razlikuje:
a) osnovne ugovore u privredi - iz redovne registrovane djelatnosti
b) sporedne (akcesorne) ugovore - koji proizilaze iz djelatnosti koje potpomažu da se registrovana djelatnost u potpunosti ostvari. To su ugovori gdje obje ugovorne strane nisu pravna lica (npr. ugovor o prevozu, izdavački ugovor i sl.)
4. Predmet tih ugovora su robe ili vršenje raznih usluga u vezi sa prometom robe kao npr. otpremanje, prevoz, uskladištenje itd. Oni su u pravnom i društvenom životu vrlo česti, a naročito ugovor o prodaji.
5. Ovi ugovori nisu formalni i po pravilu zaključuju se usmeno, a smatraju se zaključenim kada se na bilo koji način podudare ili izraze ponuda i prihvat ponude. Bitno je da se ugovorne strane sporazumiju o osnovnim elementima ugovora. Međutim u ovakvim odnosima zakon nekada propisuje formu ugovora, kao npr. zakon o obligacionim odnosima kod ugovora o građenju, licenci, bankarskim kreditima, alotmanu i dr. , a nekada i same ugovorne strane odrede formu ugovora. Treba razlikovati pravne posljedice kada zakon određuje formu ugovora od pravnih posljedica kada su ugovorne strane odredile formu ugovora.
6. U privredno pravnim odnosima pooštrena je odgovornost ugovornih strana u odnosu na građansko pravne odnose. U građanskom pravu predviđena je odgovornost dobrog domaćina, a u privrednom pravu dobrog privrednika, odn. u izvršavanju obaveza iz profesionalne djelatnosti odgovornost dobrog stručnjaka, a to znači da ugovarači snose i određeni profesionalni rizik. Dakle, odgovornost u građanskom i privrednom pravu nije ista. U građanskom pravu, odgovrnost je postavljena u dva stepena - onaj ko povrijedi ugovor, dakle zakasni sa ispunjenjem ili uopće ne ispuni obavezu - odgovara ako je do tih okolnosti došlo dolusom (umišljajem) ili ako je do toga došlo iz razloga krajnje nepažnje. U privrednom pravu ta odgovornost se odnosi i na to da onaj koji je povrijedio ugovor odgovara i za običnu nepažnju, dakle ne odgovara samo za culpa latu nego i za culpa brevis; dakle odgovora kao dobar privrednik, a ne dobar domaćin. Dakle, u privrednom pravu je odgovornost šira.
7. Karakteristike privredno pravnih odnosa postoji i kod djeljivih obaveza. Kad postoji više dužnika i pored toga što je obaveza djeljiva dužnici odavaraju solidarno, a to znači da odgovaraju bez prava na prigovor redosljeda. Suština solidarne odgovornosti jeste da jedan odgovara za sve, a svi za jednog. Solidarnu odgovornost ugovorne strane mogu da isključe.
8. U slučaju neispunjenja obaveza ugovorne strane u međusobnim odnosima samo postavljaju pitanje naknade stvarne štete i izgubljene dobiti a samo u izuzetnim slučajevima i naknadu konkretne štete.
9. Odredbe o prekomjernom oštećenju ne odnose se na ugovore u privredi a osnov tome je profesionalnost ugovornih strana.
10. Shodno tome, kod ugovora u privredi, kada su u pitanju neki rokovi (rokovi zastarjelosti), oni su normalno kraći. Tržište ne trpi da neizvjesnost duže traje, tako da su rokovi zastare kraći.
11. Kada se radi o prijemu robe, prenosu vlasništva na robi, u privrednom pravu taj prenos se vrši na simboličan način, npr. kod distancione prodaje, kupac najčešče ne vidi robu, ali je dobio papire za nju. Predaja stvari kod prenosa prava korištenja na robi često se vrši simboličnom predajom papira skladišnice, konosmana a ponekad indosamentom tih papira – mjenice, skladišnice ako glase po naredbi.
12. Za rješavanje sporova iz ugovora u privredi važi poseban postupak Zakona o parničnom postupku (ugovora u privredi)
Privredni sporovi se razlikuju od građanskih po dva kriterija:
a) Objektivni
b) subjektivni
Izvor: www.epravo.ba
1. Ugovori u privredi po pravnoj prirodi su posebna vrsta ugovora.
Odredbe ZOO koje se odnose na ugovore- primjenjuju se i na ove ugovore, osim ako za ugovore u privredi nije izričito drukčije određeno.
Ugovori u privredi su - ugovori koje preduzeća i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojednici koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost zaključuju među sobom u obavljanju djelatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima.
2. Strane koje učestvuju u ugovoru su najčešče zaključuju pravna lica sa obje strane, ali izuzetno moguće je da jedna od tih strana budu fizička lica.
3. Zakon razlikuje:
a) osnovne ugovore u privredi - iz redovne registrovane djelatnosti
b) sporedne (akcesorne) ugovore - koji proizilaze iz djelatnosti koje potpomažu da se registrovana djelatnost u potpunosti ostvari. To su ugovori gdje obje ugovorne strane nisu pravna lica (npr. ugovor o prevozu, izdavački ugovor i sl.)
4. Predmet tih ugovora su robe ili vršenje raznih usluga u vezi sa prometom robe kao npr. otpremanje, prevoz, uskladištenje itd. Oni su u pravnom i društvenom životu vrlo česti, a naročito ugovor o prodaji.
5. Ovi ugovori nisu formalni i po pravilu zaključuju se usmeno, a smatraju se zaključenim kada se na bilo koji način podudare ili izraze ponuda i prihvat ponude. Bitno je da se ugovorne strane sporazumiju o osnovnim elementima ugovora. Međutim u ovakvim odnosima zakon nekada propisuje formu ugovora, kao npr. zakon o obligacionim odnosima kod ugovora o građenju, licenci, bankarskim kreditima, alotmanu i dr. , a nekada i same ugovorne strane odrede formu ugovora. Treba razlikovati pravne posljedice kada zakon određuje formu ugovora od pravnih posljedica kada su ugovorne strane odredile formu ugovora.
6. U privredno pravnim odnosima pooštrena je odgovornost ugovornih strana u odnosu na građansko pravne odnose. U građanskom pravu predviđena je odgovornost dobrog domaćina, a u privrednom pravu dobrog privrednika, odn. u izvršavanju obaveza iz profesionalne djelatnosti odgovornost dobrog stručnjaka, a to znači da ugovarači snose i određeni profesionalni rizik. Dakle, odgovornost u građanskom i privrednom pravu nije ista. U građanskom pravu, odgovrnost je postavljena u dva stepena - onaj ko povrijedi ugovor, dakle zakasni sa ispunjenjem ili uopće ne ispuni obavezu - odgovara ako je do tih okolnosti došlo dolusom (umišljajem) ili ako je do toga došlo iz razloga krajnje nepažnje. U privrednom pravu ta odgovornost se odnosi i na to da onaj koji je povrijedio ugovor odgovara i za običnu nepažnju, dakle ne odgovara samo za culpa latu nego i za culpa brevis; dakle odgovora kao dobar privrednik, a ne dobar domaćin. Dakle, u privrednom pravu je odgovornost šira.
7. Karakteristike privredno pravnih odnosa postoji i kod djeljivih obaveza. Kad postoji više dužnika i pored toga što je obaveza djeljiva dužnici odavaraju solidarno, a to znači da odgovaraju bez prava na prigovor redosljeda. Suština solidarne odgovornosti jeste da jedan odgovara za sve, a svi za jednog. Solidarnu odgovornost ugovorne strane mogu da isključe.
8. U slučaju neispunjenja obaveza ugovorne strane u međusobnim odnosima samo postavljaju pitanje naknade stvarne štete i izgubljene dobiti a samo u izuzetnim slučajevima i naknadu konkretne štete.
9. Odredbe o prekomjernom oštećenju ne odnose se na ugovore u privredi a osnov tome je profesionalnost ugovornih strana.
10. Shodno tome, kod ugovora u privredi, kada su u pitanju neki rokovi (rokovi zastarjelosti), oni su normalno kraći. Tržište ne trpi da neizvjesnost duže traje, tako da su rokovi zastare kraći.
11. Kada se radi o prijemu robe, prenosu vlasništva na robi, u privrednom pravu taj prenos se vrši na simboličan način, npr. kod distancione prodaje, kupac najčešče ne vidi robu, ali je dobio papire za nju. Predaja stvari kod prenosa prava korištenja na robi često se vrši simboličnom predajom papira skladišnice, konosmana a ponekad indosamentom tih papira – mjenice, skladišnice ako glase po naredbi.
12. Za rješavanje sporova iz ugovora u privredi važi poseban postupak Zakona o parničnom postupku (ugovora u privredi)
Privredni sporovi se razlikuju od građanskih po dva kriterija:
a) Objektivni
b) subjektivni
Izvor: www.epravo.ba
- By LegaForum