- Tue Sep 08, 2015 11:59 am
#79
UGOVOR KAO IZVOR NASTANKA OBLIGACIONO-PRAVNOG ODNOSA
Ugovor je dvostrani pravni posao koji se zaključuje saglasnošću volja ugovornih strana u cilju postizanja određ. pravnih učinaka. To je dvostrano-pravni posao kojim se zasnivaju obligaciono-pravni odnosi kojim se jedna strana, u pravilu (dužnik), obvezuje dr. strani (povjeriocu) izvršiti određ. činidbu ili se obje strane obvezuju na vršenje činidbe.
Ugovori mogu biti:
- Jednostranoobvezujući - kada obaveza na izvršenje činidbe nastaje samo za jednu ugovornu stranu (ugovor o poklonu, depozitu).
- Dvostranoobvezujući - kada obaveza nastaje za oba ugovrarača. To je najčešće ugovor o djelu, ugovor o zakupu itd.
- Teretni ili naplatni - kada se za činidbu jedne strane daje protučinidba druge strane (ugovor o prodaji ili ugovor o zakupu).
- Besplatni ili dobročini - kada se za primljenu činidbu ne daje protučinidba (ugovor o poklonu, posluzi).
- Ekvivalentni ugovori - kada se ugovara jednaka vrijednost činidbi (cijena iz ugovora o prodaji odgovara vrijednosti prodane stvari).
- Aleatorni ili ugovori na sreću - za koje je karakteristično da u momentu zaključenja ugovora vrijednost međusobnid davanja nije poznata, a neizvjesno je ko će od dvije ugovorne strane biti povjerilac a ko dužnik (ugovor o opkladi).
- Konsenzualni ugovori - su oni koji postaju prefektni kada se ugovarači sprazume o bitnim sastojcima ugovora bez posebne forme propisane zakonom i bez predaje stvari. ZOO je prihvatio konsenzualnost ugovora kao pravilo. Dakle ugovori su u pravilu neformalni tj. Konsenzualni, osim ukoliko posebnim zakonom nije propisana forma. Pored zakonske može biti i forma može biti i ugovorena.
- Realni ugovori - su oni kod kojih se pored saglasnosti zahtjeva i predaja stvari.
www.advokat.attorney
Ugovor je dvostrani pravni posao koji se zaključuje saglasnošću volja ugovornih strana u cilju postizanja određ. pravnih učinaka. To je dvostrano-pravni posao kojim se zasnivaju obligaciono-pravni odnosi kojim se jedna strana, u pravilu (dužnik), obvezuje dr. strani (povjeriocu) izvršiti određ. činidbu ili se obje strane obvezuju na vršenje činidbe.
Ugovori mogu biti:
- Jednostranoobvezujući - kada obaveza na izvršenje činidbe nastaje samo za jednu ugovornu stranu (ugovor o poklonu, depozitu).
- Dvostranoobvezujući - kada obaveza nastaje za oba ugovrarača. To je najčešće ugovor o djelu, ugovor o zakupu itd.
- Teretni ili naplatni - kada se za činidbu jedne strane daje protučinidba druge strane (ugovor o prodaji ili ugovor o zakupu).
- Besplatni ili dobročini - kada se za primljenu činidbu ne daje protučinidba (ugovor o poklonu, posluzi).
- Ekvivalentni ugovori - kada se ugovara jednaka vrijednost činidbi (cijena iz ugovora o prodaji odgovara vrijednosti prodane stvari).
- Aleatorni ili ugovori na sreću - za koje je karakteristično da u momentu zaključenja ugovora vrijednost međusobnid davanja nije poznata, a neizvjesno je ko će od dvije ugovorne strane biti povjerilac a ko dužnik (ugovor o opkladi).
- Konsenzualni ugovori - su oni koji postaju prefektni kada se ugovarači sprazume o bitnim sastojcima ugovora bez posebne forme propisane zakonom i bez predaje stvari. ZOO je prihvatio konsenzualnost ugovora kao pravilo. Dakle ugovori su u pravilu neformalni tj. Konsenzualni, osim ukoliko posebnim zakonom nije propisana forma. Pored zakonske može biti i forma može biti i ugovorena.
- Realni ugovori - su oni kod kojih se pored saglasnosti zahtjeva i predaja stvari.
www.advokat.attorney