- Sat Feb 19, 2022 1:53 pm
#5385
Sudsko preispitivanje odluka Odbora državne službe za žalbe Bosne i Hercegovine
Član 63. stav 3. tačka a) Zakona o državnoj službi Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, broj:19/02 do 40/12)
Član 2. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, broj: 10/02,88/07, 83/08 I 74/10)
Odluke Odbora državne službe za žalbe Bosne i Hercegovine su konačne i sudski se preispituju u upravnom sporu pred Sudom Bosne i Hercegovine, a ne u građanskom parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Iz obrazloženja:
U konkretnoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev se odnosio prvenstveno na poništenje konačnog upravnog akta – rješenja Odbora državne službe za žalbe Bosne i Hercegovine, broj: 01-3-07-2-15/3-18 od 27.02.2018. godine i prvostepenog rješenje Ministarstva spoljnih poslova Bosne i Hercegovine, broj: 09/1-21-34-1-3160/18 od 31.
1. 2018. godine, kao i da se zbog nezakonitosti navedenih rješenja tužena obaveže da tužiocu na ime naknade štete zbog izgubljene zarade, za period od 1. 5. 2018. godine do
17. 2. 2020. godine, isplati ukupno 86.769,28 KM sa zakonskim zateznim kamatama na
svaki mjesečni iznos razlike plata počev od dospijeća pa do isplate, kako je to detaljno specificirano tužbenim zahtjevom.
Uputom o pravnom lijeku tužilac – državni službenik je poučen da protiv navedenog konačnog upravnog akta može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Odredbom člana 63. stav 3. tačka a) Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, broj 19/02 do 40/12) propisano je da su odluke Odbora državne službe za žalbe konačne, a sudski se preispituju u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
Odredbom člana 2. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, broj: 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10), propisano je da pravo pokretanja upravnog spora, između ostalog, imaju i državni službenici ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno njihovo pravo iz radnog odnosa.
Prema odredbi člana 13. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, u upravnom sporu može se tražiti i povrat oduzetih stvari, kao i naknada štete koja je tužiocu nanesena izvršenjem konačnog upravnog akta koji se pobija.
S obzirom na navedeno, drugostepeno građansko vijeće nalazi da je sudija u prvostepenom parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine povrijedio odredbe člana 3. i člana 4. ZPP BIH, kada je je u konkretnoj pravnoj stvari odlučivao kao sudija pojedinac u parničnom postupku i po pravilima Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, umjesto da spis ustupi nadležnom vijeću za upravne sporove Upravnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, koje je nadležno da odlučuje u upravnim sporovima državnih službenika i po pravilima Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
Navedeno je imalo za posljedicu i da je prigovor blagovremenosti tužbe pogrešno cijenjen primjenom odredbi člana 83. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine, umjesto primjenom odredbi Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine i Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
Osim toga, pri ocjeni blagovremenosti tužbe, sudija u prvostepenom parničnom postupku je samo naveo odredbe zakona, ali u obrazloženju nije dao ocjenu blagovremenosti tužbe i razloge o odlučnim činjenicama.
Odredbom člana 7. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine propisano je da u upravnim sporovima Sud Bosne i Hercegovine odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudije, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Naime, u Upravnom odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine postoji podjela nadležnosti između sudije pojedinca koji sudi u prvostepenom parničnom postupku i vijeća za upravne sporove koje sudi u upravnim sporovima.
Po shvatanju drugostepenog građanskog vijeća, povreda stvarne nadležnosti postoji i kada sudija pojedinac u parničnom postupku, po pravilima parničnog postupka, odlučuje u predmetima iz nadležnosti vijeća za upravne sporove, pri čemu je irelevantno što je Sud Bosne i Hercegovine, s obzirom na svoju specifičnu organizaciju, nadležan da odlučuje u zakonom propisanim slučajevima kako u građanskim parničnim predmetima, tako i u predmetima upravnih sporova.
Iako se žalbom tužioca ne osporava pobijana presuda u odnosu na stvarnu nadležnost suda, drugostepeno građansko vijeće je, pazeći po službenoj dužnosti na svoju stvarnu nadležnost u smislu člana 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, našlo da su u konkretnom slučaju počinjene povrede odredaba parničnog postupka po pitanju stvarne nadležnosti jer je, o tužbenom zahtjevu u upravnom sporu o kojem je nadležno da odlučuje vijeće za upravne sporove, odlučivao sudija pojedinac u prvostepenom parničnom postupku.
Na povredu odredbi iz člana 176. stav 2. tačka 2) u vezi s članom 4. ZPP BiH, drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu člana 188. ZPP BiH.
Naime, odredbom člana 3. ZPP BiH je propisano da sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost i vodi računa o svojoj stvarnoj nadležnosti. Ovu odredbu treba shvatiti tako da svaki sud, pa i
drugostepeni, mora paziti na svoju stvarnu nadležnost dok odluka o glavnoj stvari ne postane pravosnažna.
(Iz rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 P 031670 21 Gž od 10. 5. 2021. godine)
Član 63. stav 3. tačka a) Zakona o državnoj službi Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, broj:19/02 do 40/12)
Član 2. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, broj: 10/02,88/07, 83/08 I 74/10)
Odluke Odbora državne službe za žalbe Bosne i Hercegovine su konačne i sudski se preispituju u upravnom sporu pred Sudom Bosne i Hercegovine, a ne u građanskom parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Iz obrazloženja:
U konkretnoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev se odnosio prvenstveno na poništenje konačnog upravnog akta – rješenja Odbora državne službe za žalbe Bosne i Hercegovine, broj: 01-3-07-2-15/3-18 od 27.02.2018. godine i prvostepenog rješenje Ministarstva spoljnih poslova Bosne i Hercegovine, broj: 09/1-21-34-1-3160/18 od 31.
1. 2018. godine, kao i da se zbog nezakonitosti navedenih rješenja tužena obaveže da tužiocu na ime naknade štete zbog izgubljene zarade, za period od 1. 5. 2018. godine do
17. 2. 2020. godine, isplati ukupno 86.769,28 KM sa zakonskim zateznim kamatama na
svaki mjesečni iznos razlike plata počev od dospijeća pa do isplate, kako je to detaljno specificirano tužbenim zahtjevom.
Uputom o pravnom lijeku tužilac – državni službenik je poučen da protiv navedenog konačnog upravnog akta može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Odredbom člana 63. stav 3. tačka a) Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, broj 19/02 do 40/12) propisano je da su odluke Odbora državne službe za žalbe konačne, a sudski se preispituju u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
Odredbom člana 2. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, broj: 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10), propisano je da pravo pokretanja upravnog spora, između ostalog, imaju i državni službenici ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno njihovo pravo iz radnog odnosa.
Prema odredbi člana 13. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, u upravnom sporu može se tražiti i povrat oduzetih stvari, kao i naknada štete koja je tužiocu nanesena izvršenjem konačnog upravnog akta koji se pobija.
S obzirom na navedeno, drugostepeno građansko vijeće nalazi da je sudija u prvostepenom parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine povrijedio odredbe člana 3. i člana 4. ZPP BIH, kada je je u konkretnoj pravnoj stvari odlučivao kao sudija pojedinac u parničnom postupku i po pravilima Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, umjesto da spis ustupi nadležnom vijeću za upravne sporove Upravnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, koje je nadležno da odlučuje u upravnim sporovima državnih službenika i po pravilima Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
Navedeno je imalo za posljedicu i da je prigovor blagovremenosti tužbe pogrešno cijenjen primjenom odredbi člana 83. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine, umjesto primjenom odredbi Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine i Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
Osim toga, pri ocjeni blagovremenosti tužbe, sudija u prvostepenom parničnom postupku je samo naveo odredbe zakona, ali u obrazloženju nije dao ocjenu blagovremenosti tužbe i razloge o odlučnim činjenicama.
Odredbom člana 7. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine propisano je da u upravnim sporovima Sud Bosne i Hercegovine odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudije, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Naime, u Upravnom odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine postoji podjela nadležnosti između sudije pojedinca koji sudi u prvostepenom parničnom postupku i vijeća za upravne sporove koje sudi u upravnim sporovima.
Po shvatanju drugostepenog građanskog vijeća, povreda stvarne nadležnosti postoji i kada sudija pojedinac u parničnom postupku, po pravilima parničnog postupka, odlučuje u predmetima iz nadležnosti vijeća za upravne sporove, pri čemu je irelevantno što je Sud Bosne i Hercegovine, s obzirom na svoju specifičnu organizaciju, nadležan da odlučuje u zakonom propisanim slučajevima kako u građanskim parničnim predmetima, tako i u predmetima upravnih sporova.
Iako se žalbom tužioca ne osporava pobijana presuda u odnosu na stvarnu nadležnost suda, drugostepeno građansko vijeće je, pazeći po službenoj dužnosti na svoju stvarnu nadležnost u smislu člana 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, našlo da su u konkretnom slučaju počinjene povrede odredaba parničnog postupka po pitanju stvarne nadležnosti jer je, o tužbenom zahtjevu u upravnom sporu o kojem je nadležno da odlučuje vijeće za upravne sporove, odlučivao sudija pojedinac u prvostepenom parničnom postupku.
Na povredu odredbi iz člana 176. stav 2. tačka 2) u vezi s članom 4. ZPP BiH, drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu člana 188. ZPP BiH.
Naime, odredbom člana 3. ZPP BiH je propisano da sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost i vodi računa o svojoj stvarnoj nadležnosti. Ovu odredbu treba shvatiti tako da svaki sud, pa i
drugostepeni, mora paziti na svoju stvarnu nadležnost dok odluka o glavnoj stvari ne postane pravosnažna.
(Iz rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 P 031670 21 Gž od 10. 5. 2021. godine)