- Thu Dec 29, 2016 2:31 pm
#1499
Skrivljeno lišenje slobode isključuje pravo na naknadu štete
Kada osumnjičeni svojim postupcima prouzrokuje određivanje mjere pritvora, prema odredbi člana 436. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, ne pripada mu pravo naknade štete bez obzira na činjenicu da je u krivičnom postupku oslobođen optužbe.
Iz obrazloženja:
Utvrđene činjenice nesumnjivo ukazuju da je tužitelj i pored saznanja da je 22.09.2009. godine pozvan radi davanja iskaza, istog dana u ranim jutranjim satima u 03,30 pokušao napustiti teritoriju Bosne i Hercegovine. Tužitelj nije obavijestio Tužilaštvo BiH o nemogućnosti dolaska na zakazano saslušanje, niti je u parnici dao objektivne i argumentovane razloge, potkrijepljene relevantnim dokazima o razlozima napuštanja Bosne i Hercegovine baš na dan zakazanog saslušanja. Preduzete radnje usmjerene su na onemogućavanje Tužilaštva u vršenju poslova iz njegove nadležnosti i predstavljaju nedopušteno ponašanje. Takvim postupcima tužitelj je prouzrokovao određivanje mjere pritvora, pa mu shodno članu 436. stav
3. ZKP BiH, ne pripada pravo na naknadu štete bez obzira na činjenicu da je u krivičnom postupku oslobođen optužbe.
Stoga drugostepeno vijeće zaključuje da je tužbeni zahtjev lišen pravnog osnova jer
su ostvareni zakonom propisani razlozi koji isključuju odgovornost tužene. Iz navedenog razloga je žalba tužene usvojena i prvostepena presuda preinačena u usvajajućem dijelu na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu nematerijalne štete koja se potražuje zbog neosnovanog lišenja slobode.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 014465 14 Gž od 16.09.2015. godine)
Kada osumnjičeni svojim postupcima prouzrokuje određivanje mjere pritvora, prema odredbi člana 436. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, ne pripada mu pravo naknade štete bez obzira na činjenicu da je u krivičnom postupku oslobođen optužbe.
Iz obrazloženja:
Utvrđene činjenice nesumnjivo ukazuju da je tužitelj i pored saznanja da je 22.09.2009. godine pozvan radi davanja iskaza, istog dana u ranim jutranjim satima u 03,30 pokušao napustiti teritoriju Bosne i Hercegovine. Tužitelj nije obavijestio Tužilaštvo BiH o nemogućnosti dolaska na zakazano saslušanje, niti je u parnici dao objektivne i argumentovane razloge, potkrijepljene relevantnim dokazima o razlozima napuštanja Bosne i Hercegovine baš na dan zakazanog saslušanja. Preduzete radnje usmjerene su na onemogućavanje Tužilaštva u vršenju poslova iz njegove nadležnosti i predstavljaju nedopušteno ponašanje. Takvim postupcima tužitelj je prouzrokovao određivanje mjere pritvora, pa mu shodno članu 436. stav
3. ZKP BiH, ne pripada pravo na naknadu štete bez obzira na činjenicu da je u krivičnom postupku oslobođen optužbe.
Stoga drugostepeno vijeće zaključuje da je tužbeni zahtjev lišen pravnog osnova jer
su ostvareni zakonom propisani razlozi koji isključuju odgovornost tužene. Iz navedenog razloga je žalba tužene usvojena i prvostepena presuda preinačena u usvajajućem dijelu na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu nematerijalne štete koja se potražuje zbog neosnovanog lišenja slobode.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 014465 14 Gž od 16.09.2015. godine)