- Wed Nov 08, 2017 9:12 am
#2166
POVREDA - PROPUST DA SE ISTRAŽE MOTIVI NAPADA NA PODNOSITELJICU U SVJETLU ZLOČINA IZ MRŽNJE
ŠKORJANEC protiv HRVATSKE
zahtjev broj 25536/14 presuda od 28. ožujka 2017.
ČINJENICE
Dana 9. lipnja 2013. godine policija je na poziv izašla na mjesto događaja gdje je zatekla podnositeljicu zahtjeva, njezinog partnera Š.Š., te još dvije osobe, I.M. i S.K., s kojom su podnositeljica i njezin partner imali verbalni i fizički sukob. Svi su imali vidljive ozljede.
Podnositeljica i njezin partner, u preliminarnom policijskom izvješću, kao i prilikom kasnijeg policijskog ispitivanja, tvrdili su da su ih navedene osobe najprije vrijeđale na osnovi njihovog romskog podrijetla, a potom i napale.
Policija je 10. lipnja 2013. godine podnijela kaznenu prijavu protiv S.K. i I.M. zbog sumnje da su počinili zločin iz mržnje pokušajem nanošenja teške tjelesne ozljede Š.Š., motivirani njegovim romskim podrijetlom. Po završetku istrage, nadležno državno odvjetništvo je podiglo optužnicu protiv S.K. i I.M. zbog prijetnje i nanošenje tjelesnih ozljeda Š.Š. povezanih s elementom zločina iz mržnje. Presudom od 13. listopada 2014. godine S.K. i I.M. proglašeni su krivima za djela za koja su optuženi.
U međuvremenu su podnositeljica i njezin partner podnijeli kaznenu prijavu u vezi istog incidenta, no radi vrijeđanja i napada na podnositeljicu. Nadležno državno odvjetništvo je odbilo tu prijavu utvrdivši da je podnositeljica uistinu lakše tjelesno ozlijeđena, međutim da nema naznaka da se radi o djelu zbog mržnje budući da ona nije romskog podrijetla, već samo njezin partner. Posljedično je upućena kako može preuzeti kazneni progon protiv S.K. i I.M. u svojstvu oštećenika kao tužitelja, kako je to propisano mjerodavnim domaćim pravom.
PRIGOVORI
Podnositeljica je podnijela zahtjev Sudu na temelju članka 3. u vezi s člankom 14. Konvencije smatrajući da domaća tijela nisu učinkovito izvršila svoju obvezu u odnosu na rasno motivirani čin nasilja usmjeren protiv nje. Podnositeljica je tvrdila da je iz dokaza bilo vidljivo da je ona žrtva zločina iz mržnje zbog njezinog odnosa sa Š.Š., koji je romskog podrijetla. Isticala je kako mjerodavno domaće pravo nije pružalo zaštitu pojedincima koji su žrtve diskriminacijskog nasilja zbog njihove povezanosti s drugom osobom, odnosno da nadležna domaća tijela nisu progonila napadače samo zato što ona sama nije bila romskog podrijetla.
OCJENA SUDA
Sud je smatrao kako je propust domaćih tijela da utvrde jesu li napadači i podnositeljicu percipirali kao osobu romskog podrijetla, kao i njihov propust da uzmu u obzir i uspostave vezu između rasističkog motiva za napad i povezanosti podnositeljice sa Š.Š., doveo do neadekvatnog postupovnog odgovora na navode o rasno motiviranom činu nasilja, što je nespojivo s obvezom države da poduzme sve razumne korake kako bi razotkrila ulogu rasističkih motiva u incidentu.
Kao zločin iz mržnje mogu se klasificirati ne samo ona djela koja su povezana isključivo s karakteristikama same žrtve, nego i djela motivirana (stvarnom ili percipiranom) povezanošću žrtve s drugim osobama koje posjeduje sporne karakteristike.
Naime, Sud je utvrdio kako domaća tijela nisu izvršila temeljitu procjenu situacije i vezu između odnosa podnositeljice i Š.Š., te rasistički motiv napada na njih. Policija je podnijela kaznenu prijavu samo zbog napada na Š.Š., postupivši prema podnositeljici samo kao svjedokinji, iako je i ona zadobila ozljede tijekom napada. Domaći sud je pak inzistirao samo na činjenici da podnositeljica nije bila romskog podrijetla i da se stoga nije mogla smatrati žrtvom zločina iz mržnje.
Sud ponavlja kako se kao zločin iz mržnje mogu klasificirati ne samo ona djela koja su povezana isključivo s karakteristikama same žrtve, nego i djela motivirana (stvarnom ili percipiranom) povezanošću žrtve s drugim osobama koje posjeduje sporne karakteristike.
Iz toga proizlazi da se obveza domaćih tijela prema članku 3. u vezi sa člankom 14. Konvencije, da istražuju moguću povezanosti između rasističkih stavova i određenog čina nasilja ne odnosi samo na akte nasilja koji se temelje na osobnom statusu žrtve, nego i na akte nasilja koji se temelje na povezanosti žrtve s drugom osobom koja ima određeni status.
Sud je stoga zaključio kako je došlo do povrede članka 3. Konvencije u njegovom postupovnom aspektu u vezi s člankom 14. Konvenicije.
PRAVEDNA NAKNADA
12.500 EUR na ime nematerijalne štete
2.200 EUR na ime troškova postupka
Službeni tekst presude pogledajte ovdje.
Prijevod presude pogledajte ovdje.
KLJUČNE RIJEČI
rasno motivirano nasilje
zločin iz mržnje
povezanost žrtve s osobom određenog statusa
obveza istraživanja rasističkih motiva napada
https://www.medijator-prnjavorac.com
ŠKORJANEC protiv HRVATSKE
zahtjev broj 25536/14 presuda od 28. ožujka 2017.
ČINJENICE
Dana 9. lipnja 2013. godine policija je na poziv izašla na mjesto događaja gdje je zatekla podnositeljicu zahtjeva, njezinog partnera Š.Š., te još dvije osobe, I.M. i S.K., s kojom su podnositeljica i njezin partner imali verbalni i fizički sukob. Svi su imali vidljive ozljede.
Podnositeljica i njezin partner, u preliminarnom policijskom izvješću, kao i prilikom kasnijeg policijskog ispitivanja, tvrdili su da su ih navedene osobe najprije vrijeđale na osnovi njihovog romskog podrijetla, a potom i napale.
Policija je 10. lipnja 2013. godine podnijela kaznenu prijavu protiv S.K. i I.M. zbog sumnje da su počinili zločin iz mržnje pokušajem nanošenja teške tjelesne ozljede Š.Š., motivirani njegovim romskim podrijetlom. Po završetku istrage, nadležno državno odvjetništvo je podiglo optužnicu protiv S.K. i I.M. zbog prijetnje i nanošenje tjelesnih ozljeda Š.Š. povezanih s elementom zločina iz mržnje. Presudom od 13. listopada 2014. godine S.K. i I.M. proglašeni su krivima za djela za koja su optuženi.
U međuvremenu su podnositeljica i njezin partner podnijeli kaznenu prijavu u vezi istog incidenta, no radi vrijeđanja i napada na podnositeljicu. Nadležno državno odvjetništvo je odbilo tu prijavu utvrdivši da je podnositeljica uistinu lakše tjelesno ozlijeđena, međutim da nema naznaka da se radi o djelu zbog mržnje budući da ona nije romskog podrijetla, već samo njezin partner. Posljedično je upućena kako može preuzeti kazneni progon protiv S.K. i I.M. u svojstvu oštećenika kao tužitelja, kako je to propisano mjerodavnim domaćim pravom.
PRIGOVORI
Podnositeljica je podnijela zahtjev Sudu na temelju članka 3. u vezi s člankom 14. Konvencije smatrajući da domaća tijela nisu učinkovito izvršila svoju obvezu u odnosu na rasno motivirani čin nasilja usmjeren protiv nje. Podnositeljica je tvrdila da je iz dokaza bilo vidljivo da je ona žrtva zločina iz mržnje zbog njezinog odnosa sa Š.Š., koji je romskog podrijetla. Isticala je kako mjerodavno domaće pravo nije pružalo zaštitu pojedincima koji su žrtve diskriminacijskog nasilja zbog njihove povezanosti s drugom osobom, odnosno da nadležna domaća tijela nisu progonila napadače samo zato što ona sama nije bila romskog podrijetla.
OCJENA SUDA
Sud je smatrao kako je propust domaćih tijela da utvrde jesu li napadači i podnositeljicu percipirali kao osobu romskog podrijetla, kao i njihov propust da uzmu u obzir i uspostave vezu između rasističkog motiva za napad i povezanosti podnositeljice sa Š.Š., doveo do neadekvatnog postupovnog odgovora na navode o rasno motiviranom činu nasilja, što je nespojivo s obvezom države da poduzme sve razumne korake kako bi razotkrila ulogu rasističkih motiva u incidentu.
Kao zločin iz mržnje mogu se klasificirati ne samo ona djela koja su povezana isključivo s karakteristikama same žrtve, nego i djela motivirana (stvarnom ili percipiranom) povezanošću žrtve s drugim osobama koje posjeduje sporne karakteristike.
Naime, Sud je utvrdio kako domaća tijela nisu izvršila temeljitu procjenu situacije i vezu između odnosa podnositeljice i Š.Š., te rasistički motiv napada na njih. Policija je podnijela kaznenu prijavu samo zbog napada na Š.Š., postupivši prema podnositeljici samo kao svjedokinji, iako je i ona zadobila ozljede tijekom napada. Domaći sud je pak inzistirao samo na činjenici da podnositeljica nije bila romskog podrijetla i da se stoga nije mogla smatrati žrtvom zločina iz mržnje.
Sud ponavlja kako se kao zločin iz mržnje mogu klasificirati ne samo ona djela koja su povezana isključivo s karakteristikama same žrtve, nego i djela motivirana (stvarnom ili percipiranom) povezanošću žrtve s drugim osobama koje posjeduje sporne karakteristike.
Iz toga proizlazi da se obveza domaćih tijela prema članku 3. u vezi sa člankom 14. Konvencije, da istražuju moguću povezanosti između rasističkih stavova i određenog čina nasilja ne odnosi samo na akte nasilja koji se temelje na osobnom statusu žrtve, nego i na akte nasilja koji se temelje na povezanosti žrtve s drugom osobom koja ima određeni status.
Sud je stoga zaključio kako je došlo do povrede članka 3. Konvencije u njegovom postupovnom aspektu u vezi s člankom 14. Konvenicije.
PRAVEDNA NAKNADA
12.500 EUR na ime nematerijalne štete
2.200 EUR na ime troškova postupka
Službeni tekst presude pogledajte ovdje.
Prijevod presude pogledajte ovdje.
KLJUČNE RIJEČI
rasno motivirano nasilje
zločin iz mržnje
povezanost žrtve s osobom određenog statusa
obveza istraživanja rasističkih motiva napada
https://www.medijator-prnjavorac.com
- By LegaForum