- Fri Jan 15, 2021 12:06 pm
#4475
Ryser protiv Švicarske (br. 23040/13)
12.1.2021. godine Povreda člana 14. u vezi s članom 8. EK
Aplikant je Jonas Ryser, državljanin Švicarske, rođen 1983. godine.
Slučaj se odnosi na činjenicu da je g. Ryseru naloženo da plati taksu (porez) za oslobađanje od vojne službe, iako je proglašen nesposobnim za nju.
U oktobru 2004. godine, nadležne vlasti proglasile su gospodina Rysera nesposobnim za vojnu službu iz zdravstvenih razloga. Kao posljedica toga, izuzevši dva dana koje je proveo u procesu regrutacije, on nije služio nikakav vojni rok. Međutim, proglašen je sposobnim za službu civilne zaštite.
U februaru 2010. godine, Ured za civilnu sigurnost, sport i vojna pitanja u kantonu Bern naložio je gospodinu Ryseru da plati taksu na ime oslobađanje od vojne službe; Iznos za 2008. godinu iznosio je 254,45 švicarskih franaka (CHF).
U martu 2010. godine, g. Ryser je uložio prigovor protiv te odluke i zatražio da se oslobodi plaćanja takse. Tvrdio je da, s obzirom na to da je njegovo izuzeće iz vojne službe bilo zasnovano na medicinskim razlozima, on nije mogao obavljati ni vojnu službu, a ni civilnu, alternativnu, službu. Ured je odbacio njegov prigovor.
U decembru 2011. godine, g. Ryser je obaviješten da je raspoređen u rezervni sastav civilne zaštite i da je oslobođen pohađanja početne obuke. Oslanjajući se suštinski na iste argumente kao i u svom prethodnom prigovoru, žalio se Kantonalnom odboru za porezne žalbe, ali je njegova žalba odbijena.
Gospodin Ryser je nakon toga pokrenuo postupak pred Federalnim vrhovnim sudom. Zatražio je od suda da poništi odluku koju su donijeli Ured i Odbor, te da donese odluku da bi naplata takse u njegovom slučaju značila diskriminaciju, te da se ista ne bi trebala izvršiti. U novembru 2012. godine Vrhovni sud je odbio ovu žalbu.
Nakon promjene prebivališta, g. Ryser je raspoređen u rezervni sastav civilne zaštite grada Berna. Pismom od 6. februara 2013. godine obaviješten je da, u principu, neće biti dužan izvršavati ovu obavezu. Aplikant je 31. decembra 2013. godine konačno otpušten iz vojne službe.
Pozivajući se na član 14. (zabrana diskriminacije) uzet zajedno sa članom 8. (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života), gospodin Ryser tvrdi da je bio žrtva diskriminacije zbog svog zdravstvenog stanja.
Evropski sud je utvrdio da je g. Ryser doista pretrpio diskriminacijski tretman na osnovu svog zdravstvenog stanja. S tim u vezi primijetio je da razlika između lica koja nisu sposobna za vojsku i koja su bila oslobođena plaćanja poreza te lica koja nisu bila sposobne za vojsku i uprkos tome bila obavezana da plate porez, nerazumna. Također je primijetio da je g. Ryser stavljen u znatno nepovoljniji položaj u usporedbi s prigovornicima savjesti koji su bili sposobni za službu, ali su mogli obavljati alternativnu civilnu službu i time izbjeći plaćanje poreza o kojem je riječ. Sud je također istaknuo da relativno nizak iznos poreza sam po sebi nije presudan, te da je g. Ryser u to vrijeme bio student.
12.1.2021. godine Povreda člana 14. u vezi s članom 8. EK
Aplikant je Jonas Ryser, državljanin Švicarske, rođen 1983. godine.
Slučaj se odnosi na činjenicu da je g. Ryseru naloženo da plati taksu (porez) za oslobađanje od vojne službe, iako je proglašen nesposobnim za nju.
U oktobru 2004. godine, nadležne vlasti proglasile su gospodina Rysera nesposobnim za vojnu službu iz zdravstvenih razloga. Kao posljedica toga, izuzevši dva dana koje je proveo u procesu regrutacije, on nije služio nikakav vojni rok. Međutim, proglašen je sposobnim za službu civilne zaštite.
U februaru 2010. godine, Ured za civilnu sigurnost, sport i vojna pitanja u kantonu Bern naložio je gospodinu Ryseru da plati taksu na ime oslobađanje od vojne službe; Iznos za 2008. godinu iznosio je 254,45 švicarskih franaka (CHF).
U martu 2010. godine, g. Ryser je uložio prigovor protiv te odluke i zatražio da se oslobodi plaćanja takse. Tvrdio je da, s obzirom na to da je njegovo izuzeće iz vojne službe bilo zasnovano na medicinskim razlozima, on nije mogao obavljati ni vojnu službu, a ni civilnu, alternativnu, službu. Ured je odbacio njegov prigovor.
U decembru 2011. godine, g. Ryser je obaviješten da je raspoređen u rezervni sastav civilne zaštite i da je oslobođen pohađanja početne obuke. Oslanjajući se suštinski na iste argumente kao i u svom prethodnom prigovoru, žalio se Kantonalnom odboru za porezne žalbe, ali je njegova žalba odbijena.
Gospodin Ryser je nakon toga pokrenuo postupak pred Federalnim vrhovnim sudom. Zatražio je od suda da poništi odluku koju su donijeli Ured i Odbor, te da donese odluku da bi naplata takse u njegovom slučaju značila diskriminaciju, te da se ista ne bi trebala izvršiti. U novembru 2012. godine Vrhovni sud je odbio ovu žalbu.
Nakon promjene prebivališta, g. Ryser je raspoređen u rezervni sastav civilne zaštite grada Berna. Pismom od 6. februara 2013. godine obaviješten je da, u principu, neće biti dužan izvršavati ovu obavezu. Aplikant je 31. decembra 2013. godine konačno otpušten iz vojne službe.
Pozivajući se na član 14. (zabrana diskriminacije) uzet zajedno sa članom 8. (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života), gospodin Ryser tvrdi da je bio žrtva diskriminacije zbog svog zdravstvenog stanja.
Evropski sud je utvrdio da je g. Ryser doista pretrpio diskriminacijski tretman na osnovu svog zdravstvenog stanja. S tim u vezi primijetio je da razlika između lica koja nisu sposobna za vojsku i koja su bila oslobođena plaćanja poreza te lica koja nisu bila sposobne za vojsku i uprkos tome bila obavezana da plate porez, nerazumna. Također je primijetio da je g. Ryser stavljen u znatno nepovoljniji položaj u usporedbi s prigovornicima savjesti koji su bili sposobni za službu, ali su mogli obavljati alternativnu civilnu službu i time izbjeći plaćanje poreza o kojem je riječ. Sud je također istaknuo da relativno nizak iznos poreza sam po sebi nije presudan, te da je g. Ryser u to vrijeme bio student.