- Fri Oct 02, 2020 9:28 am
#4337
Prina v. Romania (br. 37697/13), 1.10.2020. Aplikacija odbačena kao nedopuštena
Aplikant je Minel Florin Prina, rumunski državljanin, rođen 1973. godine. Živi u Slatini (Rumunija).
Slučaj se odnosi na dva odvojena postupka u kojima je aplikant osuđen za djela koje je navodno počinio u svojstvu šefa gradskog tehničkog odjela. On je bio zadužen za upravljanje i koordinaciju investicija, građevinskih projekata, tenderskih poziva i ugovora o javnoj nabavci. Također je bio član odbora odgovornog za dodjelu ugovora o javnoj nabavci.
Revizorski sud mu je 2006. godine izrekao kaznu od 3000 rumunskih leja za „više finansijskih prekršaja“ koji se tiču kršenja pravila o dodjeli ugovora o javnim nabavkama. Kaznu je platio.
Kasnije iste godine Apelacioni sud u Craiovi osudio je g. Prinu na uslovnu kaznu u trajanju od četiri godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja, nakon krivičnog postupka kojeg je protiv njega pokrenulo državno tužilaštvo za borbu protiv korupcije. Apelacioni sud je smatrao da načelo ne bis in idem nije primjenjivo u konkretnom slučaju jer se krivični postupak odnosio na dodjelu 18 ugovora o javnoj nabavci, dok se novčana kazna koju je Revizorski sud izrekao
1 Informacije o ostalim predmetima pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
aplikantu odnosila na ponašanje aplikanta u 12 postupaka javne nabavke i nije imala karakter krivičnopravne sankcije.
Gospodin Prina negirao je djela za koja ga je teretio Apelacioni sud, tvrdeći da je on samo provodio odluke općinskog vijeća i odbora za javnu nabavku.
Pozivajući se na član 4. Protokola br. 7 uz Evropsku konvenciju (Pravo da se ne bude suđen ili kažnjen dvaput po istom predmetu), aplikant navodi da je dva puta bio gonjen i kažnjavan za isto djelo, kršeći načelo ne bis in idem.
Sud je ponovio da su u prvom stavu člana 4. Protokola br. 7 navedena tri elementa vezana za pravo ne bis in idem: dva seta postupaka moraju biti "krivične" prirode; moraju se ticati istih činjenica; mora postojati dupliciranje postupka. U ovom slučaju, primjećujući da novčana kazna izrečena aplikantu nije mogla biti zamijenjena zatvorskom kaznom u slučaju neplaćanja ili povod za upis u kaznenu evidenciju, Sud je zaključio da novčana kazna nije bila „krivična“ kazna u smislu njegove sudske prakse. U skladu s tim, član 4. Protokola br. 7 u ovom slučaju nije primjenjiv.
Aplikant je Minel Florin Prina, rumunski državljanin, rođen 1973. godine. Živi u Slatini (Rumunija).
Slučaj se odnosi na dva odvojena postupka u kojima je aplikant osuđen za djela koje je navodno počinio u svojstvu šefa gradskog tehničkog odjela. On je bio zadužen za upravljanje i koordinaciju investicija, građevinskih projekata, tenderskih poziva i ugovora o javnoj nabavci. Također je bio član odbora odgovornog za dodjelu ugovora o javnoj nabavci.
Revizorski sud mu je 2006. godine izrekao kaznu od 3000 rumunskih leja za „više finansijskih prekršaja“ koji se tiču kršenja pravila o dodjeli ugovora o javnim nabavkama. Kaznu je platio.
Kasnije iste godine Apelacioni sud u Craiovi osudio je g. Prinu na uslovnu kaznu u trajanju od četiri godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja, nakon krivičnog postupka kojeg je protiv njega pokrenulo državno tužilaštvo za borbu protiv korupcije. Apelacioni sud je smatrao da načelo ne bis in idem nije primjenjivo u konkretnom slučaju jer se krivični postupak odnosio na dodjelu 18 ugovora o javnoj nabavci, dok se novčana kazna koju je Revizorski sud izrekao
1 Informacije o ostalim predmetima pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
aplikantu odnosila na ponašanje aplikanta u 12 postupaka javne nabavke i nije imala karakter krivičnopravne sankcije.
Gospodin Prina negirao je djela za koja ga je teretio Apelacioni sud, tvrdeći da je on samo provodio odluke općinskog vijeća i odbora za javnu nabavku.
Pozivajući se na član 4. Protokola br. 7 uz Evropsku konvenciju (Pravo da se ne bude suđen ili kažnjen dvaput po istom predmetu), aplikant navodi da je dva puta bio gonjen i kažnjavan za isto djelo, kršeći načelo ne bis in idem.
Sud je ponovio da su u prvom stavu člana 4. Protokola br. 7 navedena tri elementa vezana za pravo ne bis in idem: dva seta postupaka moraju biti "krivične" prirode; moraju se ticati istih činjenica; mora postojati dupliciranje postupka. U ovom slučaju, primjećujući da novčana kazna izrečena aplikantu nije mogla biti zamijenjena zatvorskom kaznom u slučaju neplaćanja ili povod za upis u kaznenu evidenciju, Sud je zaključio da novčana kazna nije bila „krivična“ kazna u smislu njegove sudske prakse. U skladu s tim, član 4. Protokola br. 7 u ovom slučaju nije primjenjiv.