- Fri Feb 04, 2022 5:01 pm
#5357
Pretpostavke za izručenje – član 34. tačka b) ZMPP
Član 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 53/2009 i 58/2013)
Nije ispunjena pretpostavka za izručenje po članu 34. tačka b) ZMPP, budući da postupak traženja azila nije pravosnažno okončan, sve dok nadležni sud ne odluči po podnijetoj tužbi za upravni spor ili dok ne protekne rok za podnošenje tužbe za upravni spor, u vrijeme podnošenja molbe za izručenje.
Iz obrazloženja:
Potraživani I. M. žalbom ukazuje na neispunjenost pretpostavke za izručenje propisane odredbom člana 34. tačka b) ZMPP u krivičnim stvarima, da je u postupku razmatranja zahtjeva za azil izostalo lično dostavljanje rješenja Ministarstva sigurnosti BiH, Sektora za azil od 6. 11. 2020. godine kojim je potraživanom licu odbijen zahtjev za azil, što je potraživanog onemogućilo da pred Sudom BiH pokrene upravni spor, pa se osnovano postavlja pitanje ispunjenosti ove zakonske pretpostavke za izručenje.
Naime, jedna od pretpostavki za izručenje jeste da lice čije se izručenje traži ne uživa pravo azila u Bosni i Hercegovini, odnosno da nije u postupku traženja azila u vrijeme podnošenja molbe za izručenje, što je predviđeno članom 34. stav b) ZMPP u krivičnim stvarima. Izvršenim uvidom u spis da se zaključiti da je potraživani zahtjev za azil podnio prije molbe za izručenje, te da je od strane nadležnog organa dana 6. 11. 2020. godine donijeto rješenje kojim se odbija zahtjev za azil potraživanog. Na ovo rješenje potraživani ima pravo pokretanja upravnog spora u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, pri čemu podnijeta tužba odgađa izvršenje rješenja.
Apelaciono vijeće stoga zaključuje, da sve dok se ne odluči po eventualno podnijetoj tužbi za upravni spor ili protekom roka za podnošenje tužbe za upravni spor, postupak traženja azila nije pravosnažno okončan. Budući da u konkretnom slučaju, pobijanim rješenjem ova pretpostavka nije ni utvrđivana, žalba osnovano ukazuje da postupak traženja azila još nije okončan, te se dovodi u sumnju zaključak pobijanog rješenja o ispunjenosti ove pretpostavke za izručenje. Pri takvom stanju stvari je neophodno pobijano rješenje ukinuti, te predmet uputiti prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, u skladu s članom 321. stav 3. ZKP.
U ponovnom postupku će se utvrditi da li je i kada potraživani primio rješenje o odbijanju zahtjeva za azil, da li je protekao rok za pokretanje upravnog spora, odnosno
da li je podnijeta tužba radi pokretanja upravnog spora kod nadležnog suda, te da li je u tom slučaju upravni spor okončan, nakon čega će prvostepeno vijeće biti u mogućnosti da na pravilan način ispita ispunjenost svih uslova za izručenje u odnosu na potraživano lice.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 K 036364 20 Kž od 9. 12. 2020. godine)
Član 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 53/2009 i 58/2013)
Nije ispunjena pretpostavka za izručenje po članu 34. tačka b) ZMPP, budući da postupak traženja azila nije pravosnažno okončan, sve dok nadležni sud ne odluči po podnijetoj tužbi za upravni spor ili dok ne protekne rok za podnošenje tužbe za upravni spor, u vrijeme podnošenja molbe za izručenje.
Iz obrazloženja:
Potraživani I. M. žalbom ukazuje na neispunjenost pretpostavke za izručenje propisane odredbom člana 34. tačka b) ZMPP u krivičnim stvarima, da je u postupku razmatranja zahtjeva za azil izostalo lično dostavljanje rješenja Ministarstva sigurnosti BiH, Sektora za azil od 6. 11. 2020. godine kojim je potraživanom licu odbijen zahtjev za azil, što je potraživanog onemogućilo da pred Sudom BiH pokrene upravni spor, pa se osnovano postavlja pitanje ispunjenosti ove zakonske pretpostavke za izručenje.
Naime, jedna od pretpostavki za izručenje jeste da lice čije se izručenje traži ne uživa pravo azila u Bosni i Hercegovini, odnosno da nije u postupku traženja azila u vrijeme podnošenja molbe za izručenje, što je predviđeno članom 34. stav b) ZMPP u krivičnim stvarima. Izvršenim uvidom u spis da se zaključiti da je potraživani zahtjev za azil podnio prije molbe za izručenje, te da je od strane nadležnog organa dana 6. 11. 2020. godine donijeto rješenje kojim se odbija zahtjev za azil potraživanog. Na ovo rješenje potraživani ima pravo pokretanja upravnog spora u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, pri čemu podnijeta tužba odgađa izvršenje rješenja.
Apelaciono vijeće stoga zaključuje, da sve dok se ne odluči po eventualno podnijetoj tužbi za upravni spor ili protekom roka za podnošenje tužbe za upravni spor, postupak traženja azila nije pravosnažno okončan. Budući da u konkretnom slučaju, pobijanim rješenjem ova pretpostavka nije ni utvrđivana, žalba osnovano ukazuje da postupak traženja azila još nije okončan, te se dovodi u sumnju zaključak pobijanog rješenja o ispunjenosti ove pretpostavke za izručenje. Pri takvom stanju stvari je neophodno pobijano rješenje ukinuti, te predmet uputiti prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, u skladu s članom 321. stav 3. ZKP.
U ponovnom postupku će se utvrditi da li je i kada potraživani primio rješenje o odbijanju zahtjeva za azil, da li je protekao rok za pokretanje upravnog spora, odnosno
da li je podnijeta tužba radi pokretanja upravnog spora kod nadležnog suda, te da li je u tom slučaju upravni spor okončan, nakon čega će prvostepeno vijeće biti u mogućnosti da na pravilan način ispita ispunjenost svih uslova za izručenje u odnosu na potraživano lice.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 K 036364 20 Kž od 9. 12. 2020. godine)