- Sun Mar 24, 2019 11:03 am
#3131
Prestanak žiga zbog nekorištenja
Ako nositelj žiga ozbiljno ne koristi žig u neprekidnom periodu od 5 godina od dana upisa u registar žigova, odnosno od dana kada je posljednji put korišten, žig može prestati zbog nekorištenja. Posljedica nekorištenja žiga ukoliko nije opravdana, dovodi do prestanka žiga, te nositelj žiga mora snositi posljedice svojih propusta.
Iz obrazloženja:
Osporenim konačnim aktom tuženog odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena na rješenje Instituta za intelektualno vlasništvo BiH, broj: IP-03-47-4- 06356/12PJ od 06.07.2012. godine, o prestanku prava međunarodno registriranog žiga „TRAUBISODA“ IR632778 zbog nekorištenja. U upravnom postupku tuženi organ je pravilno cijenio da je prijedlog zainteresovane strane za prestanak žiga
„TRAUBISODA“ IR632778 zbog nekorištenja osnovan. Osporavani žig je upisan u međunarodni registar 1995-03-14, a 1998-05-26 godine je izvršeno proširenje zaštite na Bosnu i Hercegovinu, tako da je isti registriran duže od pet godina od datuma podnesenog zahtjeva, u smislu odredbe člana 71. stav 1. Zakona o žigu. Nositelj žiga je imao mogućnost u smislu odredbe člana 71. stav 2. Zakona o žigu da dokaže da je koristio predmetni žig i to na način da dokaže stvarnu upotrebu koja podrazumijeva ne samo upotrebu koja služi za očuvanje prava koja proizlaze iz žiga, nego dokazati da se žig koristi ozbiljno i da isti bude dostupan u trgovačkom prometu u zemlji u kojoj važi.
I prema shvatanju apelacionog vijeća postupak pred upravnim organima je proveden u smislu Zakona o upravnim sporovima te su cijenjeni svi dokazi koje je tužitelj dostavio o upotrebi predmetnog žiga u odnosu na proizvode za koje je registriran. Pravilno vijeće za upravne sporove cijeni zaključak tuženog organa da su dostavljeni dokazi od strane tužitelja nedovoljni jer iz istih tužitelj nije dokazao stepen zastupljenosti, trajanje, obim ili primjenu žiga na tržištu. Proizvodi za koje je registriran žig spadaju u kategoriju roba široke potrošnje, te količina od 1536 proizvoda od 2l i 1296 od 0,5l nije dovoljan pokazatelj ozbiljnog korištenja žiga, a posebno da predmetni žig u Bosni i Hercegovini važi od 26.05.1998.godine, a na bosansko-hercegovačkom tržištu se pojavljuje jedanput u 2010. godini, što također ne ukazuje na ozbiljno korištenje. Dobro poznati žigovi su oni koji su dostigli određen relevantan stepen prepoznatljivosti. Obično se smatra da žig je ispunio uslov opće prepoznatljivosti ako ga poznaje 70-80% stanovništva zemlje u kojoj se
traži zaštita, što iz dokaza koje je tužitelj dostavio tuženoj se ne može prihvatiti. Općepoznatost znaka ukoliko se utvrdi može biti jedan od razloga za proglašavanje žiga ništavim, ali nikako ne može biti opravdanje ili izgovor za nositelja da ne koristi žig, kako to pravilno zaključuje vijeće za upravne sporove.
U Bosni i Hercegovini se status žiga stiče registracijom, međutim ista nije obavezna. Nositeljima žiga je u privrednom prometu ostavljena mogućnost da odluče kada i da li žele podnijeti prijavu za zaštitu žiga, jer sticanjem prava na žig nositelj stiče određena prava, ali i obaveze. Jedna od obaveza je propisana članom
54. Zakona o žigu, a to je obaveza korištenja žiga, kao i posljedice neopravdanog nekorištenja. Dakle, ako nositelj žiga ozbiljno ne koristi žig u neprekidnom periodu od 5 godina od dana upisa u registar žigova, odnosno od dana kada je posljednji put korišten, žig može prestati zbog nekorištenja. Žig predstavlja teritorijalno pravo i vrijedi isključivo na teritoriji države za koju je registriran, te se shodno tome mora i koristiti na njenoj teritoriji, što se iz dokaza koji su priloženi u upravnom postupku ne može zaključiti.
U predmetnom slučaju se radi o registriranom žigu, kako to pravilno zaključuje i vijeće za upravne sporove, a što proizlazi iz utvrđenih činjenica da je Međunarodni biro WIPO u skladu sa Madridskim aranžmanom designirao na Bosnu i Hercegovinu međunarodni žig „TRAUBISODA“ IR632778 sa popisom roba i usluga u klasi 32 prema klasifikaciji ustanovljenoj Ničanskim aranžmanom o međunarodnoj klasifikaciji roba i usluga i to za robe: gazirana i bezalkoholna pića na bazi grožđa. Naime, odredbom člana 7. stav 1. tačka b. Zakona o žigu (Službeni glasnik BiH 53/10) je uređen obim zaštite koji se pruža znacima koji su opće poznati u smislu odredbe člana 6bis Pariške konvencije. Općepoznati znaci su znaci koji nisu registrovani, za razliku od žiga čiji je nositelj tužitelj.
Nema osnova isticanje razloga apsurdnosti (argumentum ab absurdo) jer isti razlog ne utiče na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime ovaj argument se ističe isključivo u cilju izbjegavanja posljedica nekorištenja žiga. Zakon o žigu jasno propisuje obavezu nositelja žiga da svoj žig ozbiljno koristi, a koja činjenica nije dokazana od strane tužitelja u upravnom postupku, a niti u upravnom sporu. Prema pravnoj prirodi žig je subjektivno pravo što znači da pravna ili fizička osoba kojoj zaštićeni znak pripada, ima isključivo pravo stavljanja u promet proizvoda označenih žigom. To je i samostalno imovinsko i monopolsko pravo koje nositelju žiga garantuje ekskluzivno pravo korištenja znaka zaštičenog žigom, a ujedno je i apsolutno pravo jer ga nositelj može istaći prema svakoj osobi koja bi pokušala koristiti njegov žig za označavanje svojih proizvoda. Stoga, kada nositelj žiga neopravdano koristi svoj žig, takvim postupanjem on svojevoljno „napušta“ svoje pravo. Odriče se svog monopolskog prava, isključivog prava na obilježavanje
žigom roba ili usluga za koje je priznat, prava isključive upotrebe te robe odnosno usluge, prava da zabrani trećim osobama da bez njegovog odobrenja upotrebljava znak koji je sličan ili isti znaku za robe odnosno usluge za koje je žig priznat i drugih prava.
(Presuda vijeća Apelacionog odijeljenja, broj S1 3 U 016297 15 Uvp od 25.03.2016. godine)
https://www.pravobih.com/
Ako nositelj žiga ozbiljno ne koristi žig u neprekidnom periodu od 5 godina od dana upisa u registar žigova, odnosno od dana kada je posljednji put korišten, žig može prestati zbog nekorištenja. Posljedica nekorištenja žiga ukoliko nije opravdana, dovodi do prestanka žiga, te nositelj žiga mora snositi posljedice svojih propusta.
Iz obrazloženja:
Osporenim konačnim aktom tuženog odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena na rješenje Instituta za intelektualno vlasništvo BiH, broj: IP-03-47-4- 06356/12PJ od 06.07.2012. godine, o prestanku prava međunarodno registriranog žiga „TRAUBISODA“ IR632778 zbog nekorištenja. U upravnom postupku tuženi organ je pravilno cijenio da je prijedlog zainteresovane strane za prestanak žiga
„TRAUBISODA“ IR632778 zbog nekorištenja osnovan. Osporavani žig je upisan u međunarodni registar 1995-03-14, a 1998-05-26 godine je izvršeno proširenje zaštite na Bosnu i Hercegovinu, tako da je isti registriran duže od pet godina od datuma podnesenog zahtjeva, u smislu odredbe člana 71. stav 1. Zakona o žigu. Nositelj žiga je imao mogućnost u smislu odredbe člana 71. stav 2. Zakona o žigu da dokaže da je koristio predmetni žig i to na način da dokaže stvarnu upotrebu koja podrazumijeva ne samo upotrebu koja služi za očuvanje prava koja proizlaze iz žiga, nego dokazati da se žig koristi ozbiljno i da isti bude dostupan u trgovačkom prometu u zemlji u kojoj važi.
I prema shvatanju apelacionog vijeća postupak pred upravnim organima je proveden u smislu Zakona o upravnim sporovima te su cijenjeni svi dokazi koje je tužitelj dostavio o upotrebi predmetnog žiga u odnosu na proizvode za koje je registriran. Pravilno vijeće za upravne sporove cijeni zaključak tuženog organa da su dostavljeni dokazi od strane tužitelja nedovoljni jer iz istih tužitelj nije dokazao stepen zastupljenosti, trajanje, obim ili primjenu žiga na tržištu. Proizvodi za koje je registriran žig spadaju u kategoriju roba široke potrošnje, te količina od 1536 proizvoda od 2l i 1296 od 0,5l nije dovoljan pokazatelj ozbiljnog korištenja žiga, a posebno da predmetni žig u Bosni i Hercegovini važi od 26.05.1998.godine, a na bosansko-hercegovačkom tržištu se pojavljuje jedanput u 2010. godini, što također ne ukazuje na ozbiljno korištenje. Dobro poznati žigovi su oni koji su dostigli određen relevantan stepen prepoznatljivosti. Obično se smatra da žig je ispunio uslov opće prepoznatljivosti ako ga poznaje 70-80% stanovništva zemlje u kojoj se
traži zaštita, što iz dokaza koje je tužitelj dostavio tuženoj se ne može prihvatiti. Općepoznatost znaka ukoliko se utvrdi može biti jedan od razloga za proglašavanje žiga ništavim, ali nikako ne može biti opravdanje ili izgovor za nositelja da ne koristi žig, kako to pravilno zaključuje vijeće za upravne sporove.
U Bosni i Hercegovini se status žiga stiče registracijom, međutim ista nije obavezna. Nositeljima žiga je u privrednom prometu ostavljena mogućnost da odluče kada i da li žele podnijeti prijavu za zaštitu žiga, jer sticanjem prava na žig nositelj stiče određena prava, ali i obaveze. Jedna od obaveza je propisana članom
54. Zakona o žigu, a to je obaveza korištenja žiga, kao i posljedice neopravdanog nekorištenja. Dakle, ako nositelj žiga ozbiljno ne koristi žig u neprekidnom periodu od 5 godina od dana upisa u registar žigova, odnosno od dana kada je posljednji put korišten, žig može prestati zbog nekorištenja. Žig predstavlja teritorijalno pravo i vrijedi isključivo na teritoriji države za koju je registriran, te se shodno tome mora i koristiti na njenoj teritoriji, što se iz dokaza koji su priloženi u upravnom postupku ne može zaključiti.
U predmetnom slučaju se radi o registriranom žigu, kako to pravilno zaključuje i vijeće za upravne sporove, a što proizlazi iz utvrđenih činjenica da je Međunarodni biro WIPO u skladu sa Madridskim aranžmanom designirao na Bosnu i Hercegovinu međunarodni žig „TRAUBISODA“ IR632778 sa popisom roba i usluga u klasi 32 prema klasifikaciji ustanovljenoj Ničanskim aranžmanom o međunarodnoj klasifikaciji roba i usluga i to za robe: gazirana i bezalkoholna pića na bazi grožđa. Naime, odredbom člana 7. stav 1. tačka b. Zakona o žigu (Službeni glasnik BiH 53/10) je uređen obim zaštite koji se pruža znacima koji su opće poznati u smislu odredbe člana 6bis Pariške konvencije. Općepoznati znaci su znaci koji nisu registrovani, za razliku od žiga čiji je nositelj tužitelj.
Nema osnova isticanje razloga apsurdnosti (argumentum ab absurdo) jer isti razlog ne utiče na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime ovaj argument se ističe isključivo u cilju izbjegavanja posljedica nekorištenja žiga. Zakon o žigu jasno propisuje obavezu nositelja žiga da svoj žig ozbiljno koristi, a koja činjenica nije dokazana od strane tužitelja u upravnom postupku, a niti u upravnom sporu. Prema pravnoj prirodi žig je subjektivno pravo što znači da pravna ili fizička osoba kojoj zaštićeni znak pripada, ima isključivo pravo stavljanja u promet proizvoda označenih žigom. To je i samostalno imovinsko i monopolsko pravo koje nositelju žiga garantuje ekskluzivno pravo korištenja znaka zaštičenog žigom, a ujedno je i apsolutno pravo jer ga nositelj može istaći prema svakoj osobi koja bi pokušala koristiti njegov žig za označavanje svojih proizvoda. Stoga, kada nositelj žiga neopravdano koristi svoj žig, takvim postupanjem on svojevoljno „napušta“ svoje pravo. Odriče se svog monopolskog prava, isključivog prava na obilježavanje
žigom roba ili usluga za koje je priznat, prava isključive upotrebe te robe odnosno usluge, prava da zabrani trećim osobama da bez njegovog odobrenja upotrebljava znak koji je sličan ili isti znaku za robe odnosno usluge za koje je žig priznat i drugih prava.
(Presuda vijeća Apelacionog odijeljenja, broj S1 3 U 016297 15 Uvp od 25.03.2016. godine)
https://www.pravobih.com/
- By LegaForum