- Mon Apr 27, 2020 12:30 pm
#4013
PRESTANAK STATUSA ČLANA PORODIČNOG DOMAĆINSTVA PRIJE STICANJA ZAKONSKIH USLOVA ZA OTKUP STANARSKOG PRAVA
Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
član 11
Kada je brak između supružnika prestao prije stupanja na snagu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i podnošenja prijave za otkup stanarskog prava, i to smrću jednog supružnika, onda nema mogućnosti da taj supružnik učestvuje u zajedničkom sticanju imovine na predmetnom stanu.
Obrazloženje:
"Sporno pravno pitanje u ovom postupku odnosi se na mogućnost utvrđivanja bračne stečevine na stanu na kojem je tuženi bio nosilac stanarskog prava, a postao vlasnik stana otkupom stanarskog prava nakon prestanka braka.
Iz nesporne činjenice, da je tuženi bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu u periodu dok je bio u braku sa majkom tužiteljica, proizilazi da je majka tužiteljica bila korisnik stana kao član porodičnog domaćinstva u smislu člana 6. st. 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima koji se primjenjivao po Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima. Međutim, smrću majke tužiteljica kao korisnika stana, prestao je i njen status člana porodičnog domaćinstva prije nego su se stekli zakonski uslovi za otkup stanarskog prava (u kojem procesu su članovi porodičnog domaćinstva mogli učestvovati).
Kako je tuženi nakon smrti majke tužitelja a supruge (1995. godine), otkupio stanarsko pravo 2001. godine i na osnovu tog otkupa postao vlasnik stana, proizilazi da je tu imovinu stekao u vrijeme kada nije bio u braku sa majkom tužiteljica. Naime, čl. 11 Zakona o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo ("Sl. novine FBiH", br. 27/97, 11/98, 38/98, 12/99, 27/99, 7/00, 32/01, 15/02, 54/04, 36/06 i 51/07) je propisivao mogućnost da supružnici kupe stan zajednički, međutim, kako je brak između tuženog i majke tužitelja prestao prije stupanja na snagu predmetnog zakona i podnošenja prijave za otkup stanarskog prava, to nije bilo ni mogućnosti da majka tužiteljica učestvuje u zajedničkom sticanju imovine na predmetnom stanu."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 33 0 P 028749 17 Rev od 19.2.2019. godine)
Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
član 11
Kada je brak između supružnika prestao prije stupanja na snagu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i podnošenja prijave za otkup stanarskog prava, i to smrću jednog supružnika, onda nema mogućnosti da taj supružnik učestvuje u zajedničkom sticanju imovine na predmetnom stanu.
Obrazloženje:
"Sporno pravno pitanje u ovom postupku odnosi se na mogućnost utvrđivanja bračne stečevine na stanu na kojem je tuženi bio nosilac stanarskog prava, a postao vlasnik stana otkupom stanarskog prava nakon prestanka braka.
Iz nesporne činjenice, da je tuženi bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu u periodu dok je bio u braku sa majkom tužiteljica, proizilazi da je majka tužiteljica bila korisnik stana kao član porodičnog domaćinstva u smislu člana 6. st. 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima koji se primjenjivao po Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima. Međutim, smrću majke tužiteljica kao korisnika stana, prestao je i njen status člana porodičnog domaćinstva prije nego su se stekli zakonski uslovi za otkup stanarskog prava (u kojem procesu su članovi porodičnog domaćinstva mogli učestvovati).
Kako je tuženi nakon smrti majke tužitelja a supruge (1995. godine), otkupio stanarsko pravo 2001. godine i na osnovu tog otkupa postao vlasnik stana, proizilazi da je tu imovinu stekao u vrijeme kada nije bio u braku sa majkom tužiteljica. Naime, čl. 11 Zakona o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo ("Sl. novine FBiH", br. 27/97, 11/98, 38/98, 12/99, 27/99, 7/00, 32/01, 15/02, 54/04, 36/06 i 51/07) je propisivao mogućnost da supružnici kupe stan zajednički, međutim, kako je brak između tuženog i majke tužitelja prestao prije stupanja na snagu predmetnog zakona i podnošenja prijave za otkup stanarskog prava, to nije bilo ni mogućnosti da majka tužiteljica učestvuje u zajedničkom sticanju imovine na predmetnom stanu."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 33 0 P 028749 17 Rev od 19.2.2019. godine)