- Mon Sep 07, 2015 10:08 am
#50
PRAVO VLASNIŠTVA
Zakon o vlasničko-pravnim odnosima uređuje uslove i način
1) sticanja,
2) korištenja,
3) zaštite i
4) prestanka prava vlasništva.
To je suština prava vlasništva na stvarima. Stvari mogu biti pokretne i nepokretne.
Pored toga, uređuje stvarne služnosti, pravo zaloga, posjed, i prava stranih osoba na svarima.
1. OSNOVNA NAČELA VLASNIŠTVA
PRAVO VLASNIŠTVA JE - objektivnim pravom zaštićeno najšire ovlaštenje posjedovanja, korištenja i raspolaganja nekom stvari u skladu sa njenom prirodom i namjenom.
Prema tome, Sadržinu Prava Vlasništva Čine Ovlaštenja:
1. posjedovanje, što znači faktičku vlast nad stvarima
2. korištenje, što znači ekonomsko upotrebljavanje i služenje svojom stvari, uključujući i ubiranje plodova
3. raspolaganje, što podrazumjeva trošenje svoje stvari (sve do uništenja) i otuđenje stvari.
Pravo vlasništva treba vršiti u skladu sa prirodom i namjenom stvari, odnosno zabranjeno ga je vršiti protivno cilju zbog kojeg je ustanovljeno. Vlasnik pri korištenju svoje stvari treba da se uzdrži od povreda prava vlasništva druge osobe. Ovdje se radi o uzdržavanju od tzv. nedozvoljenih štetnih emisija u vidu dima, buke smrada i sl.
PRAVO VLASNIŠTVA SE MOŽE ODUZETI ILI OGRANIČITI, ali samo ako je to propisano posebnim zakonom i ako je u javnom interesu – kao što je exproprijacija radi izvođenja opće-korisnih radova ili arondacija, radi grupisanja parcela u cilju ekonomičnije obrade zemljišta.
U ovom slučaju vlasnik ima pravo na naknadu u punom iznosu (vlasniku pripada pravo na punu naknadu i to po tržišnim cijenama u vrijeme oduzimanja, a ukoliko nije moguće postići dogovor o visini naknade, sud o tome odlučuje u vanparničnom postupku). Nikada se ne može nešto oduzeti , a da se vlasniku za to ne da naknada.
Posebna su ograničenja prava vlasništva u javnom interesu radi zaštite prirodnih bogatstava, okoline ili kulturno-historijske baštine. Tako je posebnim propisima predviđena obaveza da poljoprivrednici obrađuju (iskorištavaju) poljoprivredno zemljište, a u protivnom se ono može dati na privremeno korištenje drugom. Posebnim propisima se može i posebno urediti način korištenja nekretninama koje su dio kulturno-historijske baštine.
Izvor: advokat
Zakon o vlasničko-pravnim odnosima uređuje uslove i način
1) sticanja,
2) korištenja,
3) zaštite i
4) prestanka prava vlasništva.
To je suština prava vlasništva na stvarima. Stvari mogu biti pokretne i nepokretne.
Pored toga, uređuje stvarne služnosti, pravo zaloga, posjed, i prava stranih osoba na svarima.
1. OSNOVNA NAČELA VLASNIŠTVA
PRAVO VLASNIŠTVA JE - objektivnim pravom zaštićeno najšire ovlaštenje posjedovanja, korištenja i raspolaganja nekom stvari u skladu sa njenom prirodom i namjenom.
Prema tome, Sadržinu Prava Vlasništva Čine Ovlaštenja:
1. posjedovanje, što znači faktičku vlast nad stvarima
2. korištenje, što znači ekonomsko upotrebljavanje i služenje svojom stvari, uključujući i ubiranje plodova
3. raspolaganje, što podrazumjeva trošenje svoje stvari (sve do uništenja) i otuđenje stvari.
Pravo vlasništva treba vršiti u skladu sa prirodom i namjenom stvari, odnosno zabranjeno ga je vršiti protivno cilju zbog kojeg je ustanovljeno. Vlasnik pri korištenju svoje stvari treba da se uzdrži od povreda prava vlasništva druge osobe. Ovdje se radi o uzdržavanju od tzv. nedozvoljenih štetnih emisija u vidu dima, buke smrada i sl.
PRAVO VLASNIŠTVA SE MOŽE ODUZETI ILI OGRANIČITI, ali samo ako je to propisano posebnim zakonom i ako je u javnom interesu – kao što je exproprijacija radi izvođenja opće-korisnih radova ili arondacija, radi grupisanja parcela u cilju ekonomičnije obrade zemljišta.
U ovom slučaju vlasnik ima pravo na naknadu u punom iznosu (vlasniku pripada pravo na punu naknadu i to po tržišnim cijenama u vrijeme oduzimanja, a ukoliko nije moguće postići dogovor o visini naknade, sud o tome odlučuje u vanparničnom postupku). Nikada se ne može nešto oduzeti , a da se vlasniku za to ne da naknada.
Posebna su ograničenja prava vlasništva u javnom interesu radi zaštite prirodnih bogatstava, okoline ili kulturno-historijske baštine. Tako je posebnim propisima predviđena obaveza da poljoprivrednici obrađuju (iskorištavaju) poljoprivredno zemljište, a u protivnom se ono može dati na privremeno korištenje drugom. Posebnim propisima se može i posebno urediti način korištenja nekretninama koje su dio kulturno-historijske baštine.
Izvor: advokat