- Thu Dec 03, 2015 10:19 am
#880
Arbitraža ili izabrani sud u Bosni i Hercegovini
Arbitraža ili izabrani sud
Arbitraža ili izabrani sud (lat. arbitrium) je jedan od alternativnih načina rješavanja sporova između dvije ili više stranaka. Arbitraža je pravosudno nedržavno tijelu kojem stranke u sporu na osnovu ugovora (sporazuma) o arbitraži povjeravaju rješavanje spora.
Iz ove definicije možemo izvuči nekoliko karakteristika arbitraže, a to su da je arbitraža ili izabrani sud pravosudno nedržavno tijelo. Zatim da arbitraža svoje ovlaštenje za rješavanje spora crpi iz sporazuma stranaka. Arbitraža se okončava donošenjem presude.
Na federalnom nivou arbitraža je regulisana Zakonom o parničnom postupku FBiH koji je objavljen 28.10.2003. u „Službenim novinama FBiH“ br. 53/03. Na arbitražu se odnosi članovi 434. – 453. koji se nalaze u odjeljku „XXX – postupak pred arbitražom“.
Ugovor o arbitraži (arbitražni sporazum)
Arbitražni sporazum je akt kojim stranke ugovaraju da će za rješavanje njihovog postojećeg ili budućeg spora biti nadležan arbitražni sud, pri ćemu derogiraju nadležnost redovnog suda koji bi bio nadležan za taj spor da nema arbitražnog sporazuma. Arbitražni sporazum može biti poseban akt ili to može biti klauzula za rješavanje eventulanih budućih sporova u sklopu osnovnog ugovora.
Ugovor odnosno sporazum o arbitraži može se sklopiti u pogledu određenog spora i u pogledu svih budućih sporova koji mogu proizaći iz određenog pravnog odnosa. Ugovor o arbitraži pravovaljan je samo ako je sklopljen u pismenom obliku i ako su ga potpisale sve stranke.
U našem zakonodavstvu se smatra da je ugovor o arbitraži sklopljen u pismenom obliku i onda kada je sklopljen razmjenom pisama, telegrama, telexa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućuju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru. Također se smatra da je ugovor o arbitraži sklopljen i onda kada tužilac u tužbi navodi postojanje tog ugovora, a tuženi to u odgovoru na tužbu ne osporava.
Ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile nadležnost arbitraže, sud kojem je podnesena tužba u istom sporu, na prigovor tuženog oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Tuženi prigovor može staviti najkasnije u odgovoru na tužbu.
Treba reči da se stranke mogu sporazumjeti da rješavanje spora povjere arbitraži, osim kada su ta raspolaganja stranaka protivna prinudnim propisima.
Sastav i imenovanje arbitražnog suda
Osnovno je pravilo da broj arbitara arbitraže mora biti neparan, u pravilu jedan ili tri. U Zakonu o parničnom postupku FBiH u čl. 437. st. 2. propisano je da ako ugovorom stranaka nije određen broj arbitara, svaka stranka postavlja po jednog arbitra, a oni biraju predsjednika.
Stranka koja pokreće arbitražni postupak, dužna je postaviti svog arbitra i pozvati drugu stranku da i ona postavi svoj arbitra. Druga stranka ima rok od 15 dana od dana upućivanja poziva da postavi svog arbitra. Kada arbitra postavlja treća osoba, vrijede ista pravila.
Ako arbitar ne bude na vrijeme postavljen, a ugovor o arbitraži ne predviđa ništa drugo, arbitra će na prijedlog stranke postaviti sud. Također, ako se arbitri ne mogu složiti o izboru predsjednika, a iz ugovora ne proizilazi što drugo, predsjednika će na prijedlog svakog arbitra ili stranke, postaviti sud. Za postavljanje arbitra, odnosno predsjednika arbitraže, nadležan je sud koji bi za spor bio nadležan u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitraži. Protiv ovih rješenja suda nije dopuštena žalba.
Umjesto navedenih mogućnosti stranka također može tužbom zahtijeva od nadležanog suda da proglasi prestanak važenja ugovora o arbitraži. Ako se stranke ne mogu složiti o izboru arbitara koje one zajednički trebaju postaviti ili ako osoba koja je u samom ugovoru o arbitraži postavljena za arbitra arbitraže neće ili ne može obavljati tu dužnost stranke također mogu tražiti od suda da proglasi prestanak važenja ugovora o arbitraži.
Arbitar arbitraže dužan je da se izuzme kad postoje razlozi za izuzeće iz člana 357. Zakona o parničnom postupku FBiH. Iz istih razloga mogu stranke zahtijevati izuzeće arbitra arbitraže. Stranka koja je sama ili zajedno s protivnom strankom postavila arbitra može zahtijevati njegovo izuzeće samo ako je razlog za izuzeće nastao ili je stranka za njega saznala nakon što je arbitar postavljen.
Arbitražni postupak i presuda arbitraže
U zavisnosti da li se radi o ad hoc arbitraži ili se stranke obraćaju stalnim arbitražnim sudovima zavise i pravila postupka arbitraže. Tako će ako se radi o ad hoc arbitraži stranke same odrediti postupak, ako to ne učine onda će arbitri odrediti posupak pred arbitražom (čl. 443. Zakona o parničnom postupku FBiH). A kada se stranke obraćaju stalnim arbitražnim sudovima (npr. Arbitražni sud pri Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine), onda su stranke samim tim pristale i na primjenu postupka koji je predviđen pravilnikom tog arbitražnog suda.
Član 445. Zakona o parničnom postupku FBiH propisuje da arbitraža može donijeti presudu po pravičnosti samo ako su joj stranke dale takvu ovlast. U zakonu je dalje propisano da kad se arbitraža sastoji od više od jednog arbitra, presuda se donosi većinom glasova, ako u ugovoru o arbitraži nije drugačije određeno.
Ako se ne može postići potrebna većina glasova, arbitraža je dužna o tome obavijestiti stranke. U ovom slučaju, osim ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, svaka od stranaka može tužbom zahtijevati da sud, koji bi za spor bio nadležan u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitraži, izrekne prestanak važenja ugovora o arbitraži.
Presuda arbitraže ima prema strankama snagu pravomoćne presude, ako ugovorom nije predviđena mogućnost pobijanja presude pred arbitražom višeg stupnja. Dakle presuda arbitraže ima prema strankama snagu pravomoćne presude, ali ne i prema trećim osobama. Na zahtjev stranke sud, koji bi za spor bio nadležan u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitraži, stavit će na prepisu presude potvrdu o pravomoćnosti i izvršnosti.
Stranke mogu okončati spor i poravnanjem pred arbitražom, koje također ima svojstvo izvršne isprave.
Prema svjedocima, strankama i drugim osobama koje sudjeluju u postupku, arbitraža ne može upotrijebiti prisilna sredstva niti izricati kazne. https://advokat-prnjavorac.com
Pobijanje arbitražne presude
U članu. 451. propisani su uslovi kada stranke mogu od suda, koji bi za spor bio nadležan u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitraži, tražiti poništaj arbitražne presude. Tako poništaj presude može se zahtijevati:
ako uopće nije sklopljen ugovor o arbitraži ili ako taj ugovor nije pravovaljan;
ako je u pogledu sastava arbitraže ili u vezi s odlučivanjem povrijeđena koja odredba zakona o parničnom postupku ili ugovora o arbitraži;
ako presuda nije obrazložena ili ako izvornik i prepise presude nisu potpisali svi arbitri. Presuda važi i kad koji arbitar uskrati da je potpiše, ako je presudu potpisala većina arbitara i na presudi utvrdila to uskraćivanje potpisa.
ako je arbitraža prekoračila granicu svog zadatka;
ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi protivrječna;
ako je presuda arbitraže u protivnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine ili Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;
ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz člana 255. Zakona o parničnom postupku FBiH.
Tužba za poništaj presude arbitraže može se podnijeti nadležnom sudu u roku od 30 dana. Ako se poništaj presude zahtijeva iz razloga navedenih u tač. 1. do 6., rok za tužbu se računa od dana kada je presuda dostavljena stranci, a ako je stranka za razlog zbog kojeg se može tražiti poništaj saznala kasnije, rok se računa od dana saznanja.
U pogledu računanja roka, kad se poništaj presude traži iz razloga navedenog pod brojem 7. primjenjivat će se odgovarajuće odredbe člana 257. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku FBiH.
Nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti presude arbitraže ne može se zahtijevati poništaj presude.
Pozitivne i negativne strane arbitraže
I kod arbitražnog postupak i kod sudskog postupka se radi o rješavanju konflikta između dvije suprostavljene strane, tako što arbitar/sudija presuđuje u korist jedne strane, a na štetu druge. Međutim, suštinska razlika je u tome da kod arbitraže same strane imaju mogućnost da imenuju arbitre i odrede pravila po kojima će arbitri postupati, dok kod sudskog postupka to ne mogu činiti.
Sa stanovišta stranaka arbitraža pruža brojne prednosti u odnosu na sudsko rješavanje sporova:
Stranke imaju mogućnost da odrede pravila postupka i sastav arbitraže;
Strankama arbitraža omogučava da ostanu u dobrim poslovnim i prijateljskim odnosima;
Arbitraža je brži, manje formalni postupak i samim tim jeftiniji način rješavanja sporova u odnosu na sudske postupke;
Arbitraža omogućava tajnost postupka što je veoma značajnom privrednim subjektima.
Iako arbitraža pruža brojne pogodnosti, ona ima i nekoliko nedostataka:
Mogućnost da arbitri budu naklonjeni jednoj strani;
Mogućnost da ekonomski jača strana nametne slabijoj strani arbitražu koja njoj više odgovara putem adhezioni (tipski ili standardni) ugovora.
Ipak u praksi se pokazalo se da pozitivne strane nadmašuju negativne, što dokazuje i sve veće povjerenje u arbitražne sudove.
Arbitraža ili izabrani sud
Arbitraža ili izabrani sud (lat. arbitrium) je jedan od alternativnih načina rješavanja sporova između dvije ili više stranaka. Arbitraža je pravosudno nedržavno tijelu kojem stranke u sporu na osnovu ugovora (sporazuma) o arbitraži povjeravaju rješavanje spora.
Iz ove definicije možemo izvuči nekoliko karakteristika arbitraže, a to su da je arbitraža ili izabrani sud pravosudno nedržavno tijelo. Zatim da arbitraža svoje ovlaštenje za rješavanje spora crpi iz sporazuma stranaka. Arbitraža se okončava donošenjem presude.
Na federalnom nivou arbitraža je regulisana Zakonom o parničnom postupku FBiH koji je objavljen 28.10.2003. u „Službenim novinama FBiH“ br. 53/03. Na arbitražu se odnosi članovi 434. – 453. koji se nalaze u odjeljku „XXX – postupak pred arbitražom“.
Ugovor o arbitraži (arbitražni sporazum)
Arbitražni sporazum je akt kojim stranke ugovaraju da će za rješavanje njihovog postojećeg ili budućeg spora biti nadležan arbitražni sud, pri ćemu derogiraju nadležnost redovnog suda koji bi bio nadležan za taj spor da nema arbitražnog sporazuma. Arbitražni sporazum može biti poseban akt ili to može biti klauzula za rješavanje eventulanih budućih sporova u sklopu osnovnog ugovora.
Ugovor odnosno sporazum o arbitraži može se sklopiti u pogledu određenog spora i u pogledu svih budućih sporova koji mogu proizaći iz određenog pravnog odnosa. Ugovor o arbitraži pravovaljan je samo ako je sklopljen u pismenom obliku i ako su ga potpisale sve stranke.
U našem zakonodavstvu se smatra da je ugovor o arbitraži sklopljen u pismenom obliku i onda kada je sklopljen razmjenom pisama, telegrama, telexa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućuju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru. Također se smatra da je ugovor o arbitraži sklopljen i onda kada tužilac u tužbi navodi postojanje tog ugovora, a tuženi to u odgovoru na tužbu ne osporava.
Ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile nadležnost arbitraže, sud kojem je podnesena tužba u istom sporu, na prigovor tuženog oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Tuženi prigovor može staviti najkasnije u odgovoru na tužbu.
Treba reči da se stranke mogu sporazumjeti da rješavanje spora povjere arbitraži, osim kada su ta raspolaganja stranaka protivna prinudnim propisima.
Sastav i imenovanje arbitražnog suda
Osnovno je pravilo da broj arbitara arbitraže mora biti neparan, u pravilu jedan ili tri. U Zakonu o parničnom postupku FBiH u čl. 437. st. 2. propisano je da ako ugovorom stranaka nije određen broj arbitara, svaka stranka postavlja po jednog arbitra, a oni biraju predsjednika.
Stranka koja pokreće arbitražni postupak, dužna je postaviti svog arbitra i pozvati drugu stranku da i ona postavi svoj arbitra. Druga stranka ima rok od 15 dana od dana upućivanja poziva da postavi svog arbitra. Kada arbitra postavlja treća osoba, vrijede ista pravila.
Ako arbitar ne bude na vrijeme postavljen, a ugovor o arbitraži ne predviđa ništa drugo, arbitra će na prijedlog stranke postaviti sud. Također, ako se arbitri ne mogu složiti o izboru predsjednika, a iz ugovora ne proizilazi što drugo, predsjednika će na prijedlog svakog arbitra ili stranke, postaviti sud. Za postavljanje arbitra, odnosno predsjednika arbitraže, nadležan je sud koji bi za spor bio nadležan u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitraži. Protiv ovih rješenja suda nije dopuštena žalba.
Umjesto navedenih mogućnosti stranka također može tužbom zahtijeva od nadležanog suda da proglasi prestanak važenja ugovora o arbitraži. Ako se stranke ne mogu složiti o izboru arbitara koje one zajednički trebaju postaviti ili ako osoba koja je u samom ugovoru o arbitraži postavljena za arbitra arbitraže neće ili ne može obavljati tu dužnost stranke također mogu tražiti od suda da proglasi prestanak važenja ugovora o arbitraži.
Arbitar arbitraže dužan je da se izuzme kad postoje razlozi za izuzeće iz člana 357. Zakona o parničnom postupku FBiH. Iz istih razloga mogu stranke zahtijevati izuzeće arbitra arbitraže. Stranka koja je sama ili zajedno s protivnom strankom postavila arbitra može zahtijevati njegovo izuzeće samo ako je razlog za izuzeće nastao ili je stranka za njega saznala nakon što je arbitar postavljen.
Arbitražni postupak i presuda arbitraže
U zavisnosti da li se radi o ad hoc arbitraži ili se stranke obraćaju stalnim arbitražnim sudovima zavise i pravila postupka arbitraže. Tako će ako se radi o ad hoc arbitraži stranke same odrediti postupak, ako to ne učine onda će arbitri odrediti posupak pred arbitražom (čl. 443. Zakona o parničnom postupku FBiH). A kada se stranke obraćaju stalnim arbitražnim sudovima (npr. Arbitražni sud pri Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine), onda su stranke samim tim pristale i na primjenu postupka koji je predviđen pravilnikom tog arbitražnog suda.
Član 445. Zakona o parničnom postupku FBiH propisuje da arbitraža može donijeti presudu po pravičnosti samo ako su joj stranke dale takvu ovlast. U zakonu je dalje propisano da kad se arbitraža sastoji od više od jednog arbitra, presuda se donosi većinom glasova, ako u ugovoru o arbitraži nije drugačije određeno.
Ako se ne može postići potrebna većina glasova, arbitraža je dužna o tome obavijestiti stranke. U ovom slučaju, osim ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, svaka od stranaka može tužbom zahtijevati da sud, koji bi za spor bio nadležan u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitraži, izrekne prestanak važenja ugovora o arbitraži.
Presuda arbitraže ima prema strankama snagu pravomoćne presude, ako ugovorom nije predviđena mogućnost pobijanja presude pred arbitražom višeg stupnja. Dakle presuda arbitraže ima prema strankama snagu pravomoćne presude, ali ne i prema trećim osobama. Na zahtjev stranke sud, koji bi za spor bio nadležan u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitraži, stavit će na prepisu presude potvrdu o pravomoćnosti i izvršnosti.
Stranke mogu okončati spor i poravnanjem pred arbitražom, koje također ima svojstvo izvršne isprave.
Prema svjedocima, strankama i drugim osobama koje sudjeluju u postupku, arbitraža ne može upotrijebiti prisilna sredstva niti izricati kazne. https://advokat-prnjavorac.com
Pobijanje arbitražne presude
U članu. 451. propisani su uslovi kada stranke mogu od suda, koji bi za spor bio nadležan u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitraži, tražiti poništaj arbitražne presude. Tako poništaj presude može se zahtijevati:
ako uopće nije sklopljen ugovor o arbitraži ili ako taj ugovor nije pravovaljan;
ako je u pogledu sastava arbitraže ili u vezi s odlučivanjem povrijeđena koja odredba zakona o parničnom postupku ili ugovora o arbitraži;
ako presuda nije obrazložena ili ako izvornik i prepise presude nisu potpisali svi arbitri. Presuda važi i kad koji arbitar uskrati da je potpiše, ako je presudu potpisala većina arbitara i na presudi utvrdila to uskraćivanje potpisa.
ako je arbitraža prekoračila granicu svog zadatka;
ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi protivrječna;
ako je presuda arbitraže u protivnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine ili Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;
ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz člana 255. Zakona o parničnom postupku FBiH.
Tužba za poništaj presude arbitraže može se podnijeti nadležnom sudu u roku od 30 dana. Ako se poništaj presude zahtijeva iz razloga navedenih u tač. 1. do 6., rok za tužbu se računa od dana kada je presuda dostavljena stranci, a ako je stranka za razlog zbog kojeg se može tražiti poništaj saznala kasnije, rok se računa od dana saznanja.
U pogledu računanja roka, kad se poništaj presude traži iz razloga navedenog pod brojem 7. primjenjivat će se odgovarajuće odredbe člana 257. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku FBiH.
Nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti presude arbitraže ne može se zahtijevati poništaj presude.
Pozitivne i negativne strane arbitraže
I kod arbitražnog postupak i kod sudskog postupka se radi o rješavanju konflikta između dvije suprostavljene strane, tako što arbitar/sudija presuđuje u korist jedne strane, a na štetu druge. Međutim, suštinska razlika je u tome da kod arbitraže same strane imaju mogućnost da imenuju arbitre i odrede pravila po kojima će arbitri postupati, dok kod sudskog postupka to ne mogu činiti.
Sa stanovišta stranaka arbitraža pruža brojne prednosti u odnosu na sudsko rješavanje sporova:
Stranke imaju mogućnost da odrede pravila postupka i sastav arbitraže;
Strankama arbitraža omogučava da ostanu u dobrim poslovnim i prijateljskim odnosima;
Arbitraža je brži, manje formalni postupak i samim tim jeftiniji način rješavanja sporova u odnosu na sudske postupke;
Arbitraža omogućava tajnost postupka što je veoma značajnom privrednim subjektima.
Iako arbitraža pruža brojne pogodnosti, ona ima i nekoliko nedostataka:
Mogućnost da arbitri budu naklonjeni jednoj strani;
Mogućnost da ekonomski jača strana nametne slabijoj strani arbitražu koja njoj više odgovara putem adhezioni (tipski ili standardni) ugovora.
Ipak u praksi se pokazalo se da pozitivne strane nadmašuju negativne, što dokazuje i sve veće povjerenje u arbitražne sudove.
- By LegaForum