- Wed Nov 18, 2015 11:05 am
#808
Utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U TREBINjU
Broj: ____________________
Trebinje, 31.03.2008. godine
Osnovni sud u Trebinju, i to sudija pojedinac J. J., u pravnoj stvari tužioca I. M. iz Trebinja, Ul. Omladinska 3, koga zastupa punomoćnik R. R., advokat iz Trebinja, protiv tužene S. L. iz Trebinja, Ul. Dubrovački put bb, radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju, vrijednost spora 10.000,00 KM, po zaključenju glavne rasprave dana 20.03.2008. godine, održane u prisustvu tužioca, njegovog punomoćnika i tužene, donio je dana 31.03.2008. godine
P R E S U D U
Usvaja se tužbeni zahtjev tužioca i utvrđuje da je ništav ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen 10.04.2005. godine u Trebinju, koji je ovjeren istog dana od Osnovnog suda u Trebinju pod brojem Ov.-04/05, između tužioca I. M., kao primaoca izdržavanja, i tužene S. L., kao davaoca izdržavanja.
Tužena je dužna tužiocu nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.960,00 / hiljadudevetstotina i šezdeset / KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom izvršenja.
O b r a z l o ž e nj e
Tužilac je podnio tužbu sudu dana 19.09.2007. godine u kojoj je naveo da je zaključio sa tuženom ugovor o doživotnom izdržavanju dana 10.04.2005. godine u Trebinju, a kojim se obavezao da će nakon njegove smrti stan u Trebinju u Ul. Omladinskoj broj 3, površine 50 m2, koji je njegovo vlasništvo, pripasti u vlasništvo tuženoj, a tužena se obavezala da mu sprema hranu, posprema kuću i pruži mu svu pomoć, naročito u slučaju bolesti. Tužena je nekoliko mjeseci ispunjavala svoje obaveze, a onda ih je počela postepeno sve više i više zanemarivati. Naveo je da je jednom svom prijatelju, penzionisanom sudiji, povjerio da je zaključio ugovor i pokazao mu primjerak ugovora. Nakon što je pročitao i pregledao ovaj ugovor taj prijatelj mu je saopštio da ugovor nije pravno valjan, bez obzira što su potpisi ugovarača na ugovoru ovjereni u sudu. Objasnio mu je da ugovor o doživotnom izdržavanju mora ovjeriti sudija, jer je to zakonom propisano. Pošto mu je ukazao da tužbom može zatražiti utvrđenje ništavosti ovog ugovora, podnio je tužbu sudu za utvrđenje ništavosti navedenog ugovora o doživotnom izdržavanju.
Tužena je u odgovoru na tužbu priznala da je posljednjih mjeseci rjeđe navraćala u stan tužioca, pravdajući to iskrslim obavezama nakon porođaja njene kćerke. Međutim, ona je smatrala da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je ugovor ovjeren pred sudom. Nakon što su ugovarači ugovor potpisali, sud je ovjerio njihove potpise,
pa takav ugovor, po mišljenju tužene, pravno je valjan. Dodala je, takođe, na raspravi kada je saslušana kao parnična stranka, da će ona ugovor u svemu poštovati i da je već u mogućnosti da svakodnevno navraća u stan tužioca, da mu pripremi obroke hrane i uradi sve što bude potrebno.
Pred sudom je kao dokaz pročitan ugovor o doživotnom izdržavanju, a saslušane su i parnične stranke. Ovi dokazi izvedeni su po prijedlogu obje parnične stranke.
Nakon što je ocijenio izvedene dokaze u skladu sa odredbom čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 58/03 do 63/07), sud nalazi da je ništav ugovor o izdržavanju sačinjen između parničnih stranaka koji su svoje potpise ovjerili pred ovim sudom pod brojem Ov. 04/05.
Naime, odredbom čl. 103. Zakona o obligacionim odnosima (''Sl. list SFRJ'', broj 29/78, 39/85 i 57/89 te ''Sl. glasnik RS'', broj 17/93 i 3/96) propisano je da su ugovori koji su protivni prinudnim propisima ništavi.
Predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju protivan je odredbi čl. 120.st.2. Zakona o nasljeđivanju (''Sl. list SR BiH'', broj 7/80) jer nije ovjeren od sudije, pa tako nije prilikom ovjere ni pročitan niti su ugovarači upozoreni na posljedice ugovora. Ova zakonska odredba izričito propisuje da ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije (stav 2.). Prilikom ovjere sudija će pročitati ugovor i upozoriti ugovarače na posljedice ugovora (stav 3.).
Prema tome, ovdje se ne radi o prostoj ovjeri u sudu u svrhu dokazivanja da je ugovor zaključen i da su ga potpisali ugovarači, već o ovjeri ne samo potpisa stranaka već i sadržaja samog ugovora, tako da je takva ovjera pretpostavka nastanka i valjanosti samog ugovora. Ugovor o doživotnom izdržavanju, prema propisu iz odredbe čl. 120. Zakona o nasljeđivanju strogo je formalan pravni posao, pa da bi takav ugovor proizvodio pravno dejstvo on mora biti ovjeren od sudije, a sudija tom prilikom mora pročitati ugovor i upozoriti ugovarače na posljedice ugovora.
Stoga je neosnovan prigovor tužene da ovaj ugovor proizvodi pravno dejstvo zato što su potpisi ovjereni pred sudom.
Za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari nije od značaja da li je tužena u svemu ispunjavala ugovor o doživotnom izdržavanju, kod činjenice da je ugovor ništav i da od početka ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo.
Iz iznesenog razloga sud je usvojio tužbeni zahtjev u ovoj stvari i utvrdio da je navedeni ugovor o doživotnom izdržavanju ništav.
Tužilac je uspio u sporu i pripadaju mu zahtijevani troškovi postupka, na osnovu čl. 386. ZPP-a. Troškovi se sastoje od sudskih taksa na tužbu i presudu u iznosu od po 500,00 KM, prema Tar. br. 1. i 2. Taksene tarife kao sastavnog dijela Zakona o sudskim taksama (''Sl. glasnik RS'', broj 18/99-97/04), te troškova sastava tužbe u iznosu od 320,00 KM, prisustva punomoćnika tužioca na dva ročišta u iznosu od po 320, 00 KM, u skladu sa Tar. br. 2. Tarifom o nagradama i naknadi za rad advokat (''Sl. glasnik RS'', broj 68/05), a što čini dosuđeni iznos troškova.
SUDIJA
J.J.
POUKA O PRAVU NA IZJAVLjIVANjE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
CSD
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U TREBINjU
Broj: ____________________
Trebinje, 31.03.2008. godine
Osnovni sud u Trebinju, i to sudija pojedinac J. J., u pravnoj stvari tužioca I. M. iz Trebinja, Ul. Omladinska 3, koga zastupa punomoćnik R. R., advokat iz Trebinja, protiv tužene S. L. iz Trebinja, Ul. Dubrovački put bb, radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju, vrijednost spora 10.000,00 KM, po zaključenju glavne rasprave dana 20.03.2008. godine, održane u prisustvu tužioca, njegovog punomoćnika i tužene, donio je dana 31.03.2008. godine
P R E S U D U
Usvaja se tužbeni zahtjev tužioca i utvrđuje da je ništav ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen 10.04.2005. godine u Trebinju, koji je ovjeren istog dana od Osnovnog suda u Trebinju pod brojem Ov.-04/05, između tužioca I. M., kao primaoca izdržavanja, i tužene S. L., kao davaoca izdržavanja.
Tužena je dužna tužiocu nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.960,00 / hiljadudevetstotina i šezdeset / KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom izvršenja.
O b r a z l o ž e nj e
Tužilac je podnio tužbu sudu dana 19.09.2007. godine u kojoj je naveo da je zaključio sa tuženom ugovor o doživotnom izdržavanju dana 10.04.2005. godine u Trebinju, a kojim se obavezao da će nakon njegove smrti stan u Trebinju u Ul. Omladinskoj broj 3, površine 50 m2, koji je njegovo vlasništvo, pripasti u vlasništvo tuženoj, a tužena se obavezala da mu sprema hranu, posprema kuću i pruži mu svu pomoć, naročito u slučaju bolesti. Tužena je nekoliko mjeseci ispunjavala svoje obaveze, a onda ih je počela postepeno sve više i više zanemarivati. Naveo je da je jednom svom prijatelju, penzionisanom sudiji, povjerio da je zaključio ugovor i pokazao mu primjerak ugovora. Nakon što je pročitao i pregledao ovaj ugovor taj prijatelj mu je saopštio da ugovor nije pravno valjan, bez obzira što su potpisi ugovarača na ugovoru ovjereni u sudu. Objasnio mu je da ugovor o doživotnom izdržavanju mora ovjeriti sudija, jer je to zakonom propisano. Pošto mu je ukazao da tužbom može zatražiti utvrđenje ništavosti ovog ugovora, podnio je tužbu sudu za utvrđenje ništavosti navedenog ugovora o doživotnom izdržavanju.
Tužena je u odgovoru na tužbu priznala da je posljednjih mjeseci rjeđe navraćala u stan tužioca, pravdajući to iskrslim obavezama nakon porođaja njene kćerke. Međutim, ona je smatrala da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je ugovor ovjeren pred sudom. Nakon što su ugovarači ugovor potpisali, sud je ovjerio njihove potpise,
pa takav ugovor, po mišljenju tužene, pravno je valjan. Dodala je, takođe, na raspravi kada je saslušana kao parnična stranka, da će ona ugovor u svemu poštovati i da je već u mogućnosti da svakodnevno navraća u stan tužioca, da mu pripremi obroke hrane i uradi sve što bude potrebno.
Pred sudom je kao dokaz pročitan ugovor o doživotnom izdržavanju, a saslušane su i parnične stranke. Ovi dokazi izvedeni su po prijedlogu obje parnične stranke.
Nakon što je ocijenio izvedene dokaze u skladu sa odredbom čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 58/03 do 63/07), sud nalazi da je ništav ugovor o izdržavanju sačinjen između parničnih stranaka koji su svoje potpise ovjerili pred ovim sudom pod brojem Ov. 04/05.
Naime, odredbom čl. 103. Zakona o obligacionim odnosima (''Sl. list SFRJ'', broj 29/78, 39/85 i 57/89 te ''Sl. glasnik RS'', broj 17/93 i 3/96) propisano je da su ugovori koji su protivni prinudnim propisima ništavi.
Predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju protivan je odredbi čl. 120.st.2. Zakona o nasljeđivanju (''Sl. list SR BiH'', broj 7/80) jer nije ovjeren od sudije, pa tako nije prilikom ovjere ni pročitan niti su ugovarači upozoreni na posljedice ugovora. Ova zakonska odredba izričito propisuje da ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije (stav 2.). Prilikom ovjere sudija će pročitati ugovor i upozoriti ugovarače na posljedice ugovora (stav 3.).
Prema tome, ovdje se ne radi o prostoj ovjeri u sudu u svrhu dokazivanja da je ugovor zaključen i da su ga potpisali ugovarači, već o ovjeri ne samo potpisa stranaka već i sadržaja samog ugovora, tako da je takva ovjera pretpostavka nastanka i valjanosti samog ugovora. Ugovor o doživotnom izdržavanju, prema propisu iz odredbe čl. 120. Zakona o nasljeđivanju strogo je formalan pravni posao, pa da bi takav ugovor proizvodio pravno dejstvo on mora biti ovjeren od sudije, a sudija tom prilikom mora pročitati ugovor i upozoriti ugovarače na posljedice ugovora.
Stoga je neosnovan prigovor tužene da ovaj ugovor proizvodi pravno dejstvo zato što su potpisi ovjereni pred sudom.
Za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari nije od značaja da li je tužena u svemu ispunjavala ugovor o doživotnom izdržavanju, kod činjenice da je ugovor ništav i da od početka ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo.
Iz iznesenog razloga sud je usvojio tužbeni zahtjev u ovoj stvari i utvrdio da je navedeni ugovor o doživotnom izdržavanju ništav.
Tužilac je uspio u sporu i pripadaju mu zahtijevani troškovi postupka, na osnovu čl. 386. ZPP-a. Troškovi se sastoje od sudskih taksa na tužbu i presudu u iznosu od po 500,00 KM, prema Tar. br. 1. i 2. Taksene tarife kao sastavnog dijela Zakona o sudskim taksama (''Sl. glasnik RS'', broj 18/99-97/04), te troškova sastava tužbe u iznosu od 320,00 KM, prisustva punomoćnika tužioca na dva ročišta u iznosu od po 320, 00 KM, u skladu sa Tar. br. 2. Tarifom o nagradama i naknadi za rad advokat (''Sl. glasnik RS'', broj 68/05), a što čini dosuđeni iznos troškova.
SUDIJA
J.J.
POUKA O PRAVU NA IZJAVLjIVANjE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
CSD
- By LegaForum