- Mon Nov 16, 2015 4:43 pm
#784
Povrat zajma
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj: ___________________
Sarajevo, 11.02.2008.godine
Općinski sud u Sarajevu, sudija K.K., u pravnoj stvari tužiteljice A.A., iz Sarajeva, ul. Tešanjska broj 20, koju zastupa punomoćnik M.M., advokat iz Sarajeva, protiv tuženog I.I., iz Sarajeva, ul. Tešanjska broj 25, kojeg zastupa punomoćnik T.T., advokat iz Sarajeva, radi isplate duga po osnovu zajma, v.s. 4.000,00 KM, nakon glavne rasprave zaključene dana 25.01.2008.godine, održane u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, te tuženog i njegovog punomoćnika, donio je dana 11.02.2008.godine
P R E S U D U
Tuženom se nalaže da tužiteljici plati 3.500,00 KM (tri hiljade petstotina konvertibilnih maraka) sa zakonskom zateznom kamatom od 16.10.2006.godine pa do isplate, kao i da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.220,00 KM (hiljadu dvije stotine dvadeset konvertibilnih maraka), a sve u roku od 30 dana.
Odbija se ostali tužbenog zahtjeva u iznosu od 500,00 KM (pet stotina konvertibilnih maraka).
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi od 1.4.2007.godine tužiteljica tvrdi da je tuženom pozajmila 4.000,00 KM, ali da joj tuženi nije vratio zajam u ugovorenom roku. Zahtijeva da se naloži tuženom da joj isplati taj iznos sa kamatom i da joj naknadi troškove postupka.
U odgovoru na tužbu tuženi je priznao da mu je tužiteljica pozajmila navedeni iznos od 4.000,00 KM ali tvrdi da je zajam u cijelosti vratio. Tuženi predlaže da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka.
U toku dokaznog postupka izvedeni su dokazi saslušanjem tužiteljice i tuženog, svjedoka G.G. i F.F. i čitanjem ugovora o zajmu od 15.3.2006.godine.
U ovoj pravnoj stvari nesporna je činjenica da su stranke sklopile ugovor o zajmu.
Sporna je činjenica da li je tuženi pozajmljeni iznos novca vratio u ugovorenom roku.
Primjenom odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), sud je dokazanim utvrdio slijedeće činjenice.
Osnovom pročitanog ugovora o zajmu od 15.3.2006.godine, utvrđeno je da je tužiteljica kao zajmodavac predala tuženom kao zajmoprimcu iznos od 4.000,00 KM, a da se tuženi obavezao vratiti taj iznos najkasnije do 15.9.2006.godine.
Saslušanjem svjedoka G.G. i F.F., utvrđeno je da je tuženi 1.10.2006.godine tužiteljici vratio iznos od 500,00 KM, te da je izjavio da duguje još 3.500,00 KM koje će vratiti u što kraćem roku. Oba ova svjedoka bila su prisutna izjavi tuženog, pa o odlučnim činjenicama imaju neposredno opažanje, a iskazivali su uvjerljivo i logično pa im zbog toga sud vjeruje.
Naprotiv, ne može se prihvatiti kao uvjerljiv iskaz tužiteljice da postoji dug od 4.000,00 KM, odnosno iskaz tuženog da je taj dug u cijelosti vratio, jer o odlučnim činjenicama postoje podudarni iskazi svjedoka koji nisu, za razliku od parničnih stranaka, zainteresovani za ishod ovog postupka i na osnovu kojih iskaza je utvrđeno da je dug djelimično u iznosu od 500,00 KM vraćen.
Kako je, dakle utvrđeno da tuženi nije vratio zajam u ugovorenom roku i to u iznosu od 3.500,00 KM to je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen, a primjenom odredbe iz člana 562. stav 1. preuzetog Zakona o obligacionim odnosima (dalje ZOO) kojom je propisano da je zajmoprimac dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta.
Po osnovu čl. 277. st. 1. ZOO u vezi sa čl. 324. st .1. tog zakona odlučeno je o zahtjevu za kamate, jer tuženi nije ispunio svoju obavezu u roku određenom za ispunjenje (15.9.2006.godine), pa je došao u docnju.
U ostalom dijelu tužbeni zahtjev u iznosu od 500,00 KM odbijen kao neosnovan.
Sud je odlučio da tuženi nadoknadi sve troškove postupka, jer tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi (čl.386.st.3.ZPP). Tužiteljici su priznati potrebni troškovi i to: za sastav tužbe i za zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi za svaku radnju po 300,00 KM shodno čl.12. 13. i 33. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH , te troškovi za sudske takse na tužbu i presudu po 160,00 KM obračunatu prema Zakonu o sudskim taksama Kantona Sarajevo . Ukupno su dakle, troškovi tužitelja utvrđeni u iznosu od 1.220,00 KM. Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).
S U D I J A,
K. K.
Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u tri
primjerka putem ovog suda.
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
Broj: ___________________
Sarajevo, 11.02.2008.godine
Općinski sud u Sarajevu, sudija K.K., u pravnoj stvari tužiteljice A.A., iz Sarajeva, ul. Tešanjska broj 20, koju zastupa punomoćnik M.M., advokat iz Sarajeva, protiv tuženog I.I., iz Sarajeva, ul. Tešanjska broj 25, kojeg zastupa punomoćnik T.T., advokat iz Sarajeva, radi isplate duga po osnovu zajma, v.s. 4.000,00 KM, nakon glavne rasprave zaključene dana 25.01.2008.godine, održane u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, te tuženog i njegovog punomoćnika, donio je dana 11.02.2008.godine
P R E S U D U
Tuženom se nalaže da tužiteljici plati 3.500,00 KM (tri hiljade petstotina konvertibilnih maraka) sa zakonskom zateznom kamatom od 16.10.2006.godine pa do isplate, kao i da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.220,00 KM (hiljadu dvije stotine dvadeset konvertibilnih maraka), a sve u roku od 30 dana.
Odbija se ostali tužbenog zahtjeva u iznosu od 500,00 KM (pet stotina konvertibilnih maraka).
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi od 1.4.2007.godine tužiteljica tvrdi da je tuženom pozajmila 4.000,00 KM, ali da joj tuženi nije vratio zajam u ugovorenom roku. Zahtijeva da se naloži tuženom da joj isplati taj iznos sa kamatom i da joj naknadi troškove postupka.
U odgovoru na tužbu tuženi je priznao da mu je tužiteljica pozajmila navedeni iznos od 4.000,00 KM ali tvrdi da je zajam u cijelosti vratio. Tuženi predlaže da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka.
U toku dokaznog postupka izvedeni su dokazi saslušanjem tužiteljice i tuženog, svjedoka G.G. i F.F. i čitanjem ugovora o zajmu od 15.3.2006.godine.
U ovoj pravnoj stvari nesporna je činjenica da su stranke sklopile ugovor o zajmu.
Sporna je činjenica da li je tuženi pozajmljeni iznos novca vratio u ugovorenom roku.
Primjenom odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), sud je dokazanim utvrdio slijedeće činjenice.
Osnovom pročitanog ugovora o zajmu od 15.3.2006.godine, utvrđeno je da je tužiteljica kao zajmodavac predala tuženom kao zajmoprimcu iznos od 4.000,00 KM, a da se tuženi obavezao vratiti taj iznos najkasnije do 15.9.2006.godine.
Saslušanjem svjedoka G.G. i F.F., utvrđeno je da je tuženi 1.10.2006.godine tužiteljici vratio iznos od 500,00 KM, te da je izjavio da duguje još 3.500,00 KM koje će vratiti u što kraćem roku. Oba ova svjedoka bila su prisutna izjavi tuženog, pa o odlučnim činjenicama imaju neposredno opažanje, a iskazivali su uvjerljivo i logično pa im zbog toga sud vjeruje.
Naprotiv, ne može se prihvatiti kao uvjerljiv iskaz tužiteljice da postoji dug od 4.000,00 KM, odnosno iskaz tuženog da je taj dug u cijelosti vratio, jer o odlučnim činjenicama postoje podudarni iskazi svjedoka koji nisu, za razliku od parničnih stranaka, zainteresovani za ishod ovog postupka i na osnovu kojih iskaza je utvrđeno da je dug djelimično u iznosu od 500,00 KM vraćen.
Kako je, dakle utvrđeno da tuženi nije vratio zajam u ugovorenom roku i to u iznosu od 3.500,00 KM to je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen, a primjenom odredbe iz člana 562. stav 1. preuzetog Zakona o obligacionim odnosima (dalje ZOO) kojom je propisano da je zajmoprimac dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta.
Po osnovu čl. 277. st. 1. ZOO u vezi sa čl. 324. st .1. tog zakona odlučeno je o zahtjevu za kamate, jer tuženi nije ispunio svoju obavezu u roku određenom za ispunjenje (15.9.2006.godine), pa je došao u docnju.
U ostalom dijelu tužbeni zahtjev u iznosu od 500,00 KM odbijen kao neosnovan.
Sud je odlučio da tuženi nadoknadi sve troškove postupka, jer tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi (čl.386.st.3.ZPP). Tužiteljici su priznati potrebni troškovi i to: za sastav tužbe i za zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi za svaku radnju po 300,00 KM shodno čl.12. 13. i 33. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH , te troškovi za sudske takse na tužbu i presudu po 160,00 KM obračunatu prema Zakonu o sudskim taksama Kantona Sarajevo . Ukupno su dakle, troškovi tužitelja utvrđeni u iznosu od 1.220,00 KM. Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP).
S U D I J A,
K. K.
Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u tri
primjerka putem ovog suda.