- Mon Sep 07, 2015 10:12 am
#58
STVARNE SLUŽNOSTI
Inače, služnosti mogu biti:
a) lične (ustanovljene su u korist određenog lica) – regilisane su pravilima OGZ-a
b) stvarne (ustanovljene su u korist svakodobnog vlasnika neke nekretnine) – regilisane su Zakonom o vlasničko-pravnim odnosima.
Stvarna služnost je pravo vlasnika određene nekretnine (povlasnog dobra)
da za potrebe te nekretnine vrši određene radnje na nekretninama drugog vlasnika (poslužnog dobra) ili
da zahtijeva od vlasnika poslužne nekretnine da se uzdrži od vršenja određenih radnji koje bi inače imao pravo vršiti na svojoj nekretnini.
Stvarna služnost se može zasovati na određeno i neodređeno vrijeme.
Prema sadržaju dijele se na pozitivne i negativne:
a) Pozitivne - ovlašćuju titulara da za potrebe svog povlasnog dobra obavlja određene radnje na nekretnini drugog lica, vlasnika poslužnog dobra. (npr da prelazi preko susjedovog zemljišta) samo u situaciji kad ne bi mogao koristiti svoje nekretnine,
b) Negativne - ovlašćuju titulara da zahtijeva od vlasnika poslužnog dobra da se uzdržava od određenih radnji na koje bi inače kao vlasnik imao pravo. (npr da zahtijeva od susjeda da kišnicu sa svog krova koja navodnjava njegovo zemljište ne odvodi, ne kanališe, na drugo zemljište).
Karakteristike stvarnih služnosti su:
1. Da postoje na tuđoj stvari,
2. Da se od vlasnika poslužne nekretnine zahtjeva određeno trpljenje ili uzdržavanje,
3. Da se vrše „civiliter“ – da se vrše na način da se što manje opterećuje poslužno dobro,
4. Da ako je za vršenje stvarne služnosti potrebno korištenje nekog uređaja ili preduzimanje neke radnje, troškove uređaja snosi vlasnik povlasnog dobra. Ukoliko te uređaje koristi i vlasnik poslužnog dobra onda i on snosi srazmjerno te troškove.
Stvarne služnosti se zasnivaju:
1. pravnim poslom - To može biti ugovor (u pismenoj formi) ili testament. Pravni posao je samo pravni osnov za sticanje prava služnosti, a za nastanak služnosti kao stvarnog prava je potreban upis u zemljišnu knjigu
2. odlukom suda i drugog državnog organa - Sud će svojom odlukom zasnovati pravo služnosti kada vlasnik povlasnog dobra u cijelosti ili djelimično ne može koristiti svoje dobro bez korištenja nekretnine drugog lica. U tom slučaju, pravo služnosti se stiče pravosnažnošću odluke, mada zakonom može biti određeno i drugačije.
3. dosjelošću - Pretpostavka za sticanje stvarne služnosti putem dosjelosti je faktičko korištenje (najčešće prolaz preko nečijeg zemljišta) u trajanju 20 godina, bez protivljenja vlasnika poslužnog dobra. Kako se ovdje radi o originarnom sticanju prava služnosti, eventualni naknadni upis prava u zemljišnu knjigu ima samo deklaratoran karakter.
Zaštita prava služnosti
Stvarna služnost se štiti posebnom konfesornom tužbom.
Aktivno je legitimisan vlasnik povlasnog dobra, a pasivno vlasnik poslužnog dobra.Ova tužba se može podnjeti ne samo protiv vlasnika poslužnog dobra, već i protiv svaku treće osobe koja ga ometa u korištenju tog prava.
Vlasnik povlasnog dobra ovu tužbu podnosi radi utvrđenja već stečenog prava služnosti, najčešće ako je pravo stekao dosjelošću, pa od suda traži da to utvrdi (konstatuje)
Tužilac u ovoj parnici mora dokazati:
1. postojanje prava služnosti,
2. da je on vlasnik povlasnog dobra, a da je tuženi vlasnik poslužnog dobra, te
3. da ima pravni interes za podnošenje tužbe (najčešće je to osporavanje du mu pripada pravo služnosti).
Tužbeni zahtjev glasi da se utvrdi da tužiocu, kao vlasniku određene nekretnine (povlasnog dobra), pripada pravo služnosti (npr. pješačkog prolaza) preko određenih nekretnina tuženog (određuje se precizno u kojoj širini, dužnini). U pravilu se pravi i skica koja je sastavni dio izreke presude i to se naglašava.
Ova zaštita se može ostvariti i tužbom zbog smetanja posjeda prava služnosti ako se podnese u zakonom propisanim rokovima za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda (30 dana – subjektivni rok i 1 godina – objektivni rok).
Prestanak prava služnosti
Stvarna služnost prestaje:
1. kada ista osoba postane vlasnik povlasnog i poslužnog dobra,
2. propašću opterećene nekretnine,
3. jednostranom izjavom korisnika da se odriče prava,
4. protekom vremena ze koje je zasnovan teret i
5. odlukom suda da se teret ukida (ako je utvrđeno da je teret izgubio razumnu svrhu).
6. jedan od načina može biti i taj da se vlasnik poslužnog dobra protivi korištenju određene služnosti a vlasnik povlasnog dobra kroz period od 5g ne vrši tu služnost, ako je služnost stečena dosjelošću na originarni način, za njen prestanak potrebno je nevršenje služnosti kroz period 20g.
Ako se podjeli nekretnina konstituirana služnost ostaje u korist svih dijelova.
Izvor: advokat
Inače, služnosti mogu biti:
a) lične (ustanovljene su u korist određenog lica) – regilisane su pravilima OGZ-a
b) stvarne (ustanovljene su u korist svakodobnog vlasnika neke nekretnine) – regilisane su Zakonom o vlasničko-pravnim odnosima.
Stvarna služnost je pravo vlasnika određene nekretnine (povlasnog dobra)
da za potrebe te nekretnine vrši određene radnje na nekretninama drugog vlasnika (poslužnog dobra) ili
da zahtijeva od vlasnika poslužne nekretnine da se uzdrži od vršenja određenih radnji koje bi inače imao pravo vršiti na svojoj nekretnini.
Stvarna služnost se može zasovati na određeno i neodređeno vrijeme.
Prema sadržaju dijele se na pozitivne i negativne:
a) Pozitivne - ovlašćuju titulara da za potrebe svog povlasnog dobra obavlja određene radnje na nekretnini drugog lica, vlasnika poslužnog dobra. (npr da prelazi preko susjedovog zemljišta) samo u situaciji kad ne bi mogao koristiti svoje nekretnine,
b) Negativne - ovlašćuju titulara da zahtijeva od vlasnika poslužnog dobra da se uzdržava od određenih radnji na koje bi inače kao vlasnik imao pravo. (npr da zahtijeva od susjeda da kišnicu sa svog krova koja navodnjava njegovo zemljište ne odvodi, ne kanališe, na drugo zemljište).
Karakteristike stvarnih služnosti su:
1. Da postoje na tuđoj stvari,
2. Da se od vlasnika poslužne nekretnine zahtjeva određeno trpljenje ili uzdržavanje,
3. Da se vrše „civiliter“ – da se vrše na način da se što manje opterećuje poslužno dobro,
4. Da ako je za vršenje stvarne služnosti potrebno korištenje nekog uređaja ili preduzimanje neke radnje, troškove uređaja snosi vlasnik povlasnog dobra. Ukoliko te uređaje koristi i vlasnik poslužnog dobra onda i on snosi srazmjerno te troškove.
Stvarne služnosti se zasnivaju:
1. pravnim poslom - To može biti ugovor (u pismenoj formi) ili testament. Pravni posao je samo pravni osnov za sticanje prava služnosti, a za nastanak služnosti kao stvarnog prava je potreban upis u zemljišnu knjigu
2. odlukom suda i drugog državnog organa - Sud će svojom odlukom zasnovati pravo služnosti kada vlasnik povlasnog dobra u cijelosti ili djelimično ne može koristiti svoje dobro bez korištenja nekretnine drugog lica. U tom slučaju, pravo služnosti se stiče pravosnažnošću odluke, mada zakonom može biti određeno i drugačije.
3. dosjelošću - Pretpostavka za sticanje stvarne služnosti putem dosjelosti je faktičko korištenje (najčešće prolaz preko nečijeg zemljišta) u trajanju 20 godina, bez protivljenja vlasnika poslužnog dobra. Kako se ovdje radi o originarnom sticanju prava služnosti, eventualni naknadni upis prava u zemljišnu knjigu ima samo deklaratoran karakter.
Zaštita prava služnosti
Stvarna služnost se štiti posebnom konfesornom tužbom.
Aktivno je legitimisan vlasnik povlasnog dobra, a pasivno vlasnik poslužnog dobra.Ova tužba se može podnjeti ne samo protiv vlasnika poslužnog dobra, već i protiv svaku treće osobe koja ga ometa u korištenju tog prava.
Vlasnik povlasnog dobra ovu tužbu podnosi radi utvrđenja već stečenog prava služnosti, najčešće ako je pravo stekao dosjelošću, pa od suda traži da to utvrdi (konstatuje)
Tužilac u ovoj parnici mora dokazati:
1. postojanje prava služnosti,
2. da je on vlasnik povlasnog dobra, a da je tuženi vlasnik poslužnog dobra, te
3. da ima pravni interes za podnošenje tužbe (najčešće je to osporavanje du mu pripada pravo služnosti).
Tužbeni zahtjev glasi da se utvrdi da tužiocu, kao vlasniku određene nekretnine (povlasnog dobra), pripada pravo služnosti (npr. pješačkog prolaza) preko određenih nekretnina tuženog (određuje se precizno u kojoj širini, dužnini). U pravilu se pravi i skica koja je sastavni dio izreke presude i to se naglašava.
Ova zaštita se može ostvariti i tužbom zbog smetanja posjeda prava služnosti ako se podnese u zakonom propisanim rokovima za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda (30 dana – subjektivni rok i 1 godina – objektivni rok).
Prestanak prava služnosti
Stvarna služnost prestaje:
1. kada ista osoba postane vlasnik povlasnog i poslužnog dobra,
2. propašću opterećene nekretnine,
3. jednostranom izjavom korisnika da se odriče prava,
4. protekom vremena ze koje je zasnovan teret i
5. odlukom suda da se teret ukida (ako je utvrđeno da je teret izgubio razumnu svrhu).
6. jedan od načina može biti i taj da se vlasnik poslužnog dobra protivi korištenju određene služnosti a vlasnik povlasnog dobra kroz period od 5g ne vrši tu služnost, ako je služnost stečena dosjelošću na originarni način, za njen prestanak potrebno je nevršenje služnosti kroz period 20g.
Ako se podjeli nekretnina konstituirana služnost ostaje u korist svih dijelova.
Izvor: advokat
- By LegaForum