Smjernice u planiranju restrukturiranja – očekivanja od banaka

Smjernice u planiranju restrukturiranja – očekivanja od banaka#5517

By LegaForum - Thu Sep 22, 2022 7:12 am

- Thu Sep 22, 2022 7:12 am #5517

Službene novine Federacije BiH, broj 75/22
Na osnovu člana 19. stav (1) tačka c) Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 75/17), člana 12. stav (1) tačka d) Statuta Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 3/18) i člana 184. stav (5) Zakona o bankama ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/17), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 13.09.2022. godine donosi

SMJERNICE U PLANIRANJU RESTRUKTURIRANJA – OČEKIVANJA OD BANAKA

1. UVOD

Ove Smjernice su namijenjene bankama u cilju postizanja neophodnih pretpostavki kako bi nad bankom bilo moguće provesti postupak restrukturiranja ukoliko se donese odluka o pokretanju postupka.

Prema odredbama Zakona o bankama, Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija) je nadležna institucija za restrukturiranje banaka u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Ciljevi restrukturiranja banaka koje kroz svoje djelovanje osigurava Agencija su propisani odredbama Zakona o bankama. Kada se za banku utvrdi da ne može ili vjerovatno neće moći nastaviti poslovanje, obaveza Agencije je da reagira i razriješi nastalu situaciju i to na način minimiziranja utjecaja na realni sektor, finansijski sistem i javne finansije.

Agencija u restrukturiranju banaka ima proaktivnu ulogu, koja se ogleda u sačinjavanju/ažuriranju i razvijanju planova restrukturiranja prije nego što se dogodi krizna situacija i na takav način poboljšava mogućnost restrukturiranja banke u cilju izbjegavanja eventualnih štetnih efekata propadanja banke na ekonomiju i finansijski sistem.

1.1. Uloga Agencije i uloga banaka u planiranju restrukturiranja

1.1.1. Uloga Agencije

Agencija je nadležna institucija za restrukturiranje banaka 1 što podrazumijeva da Agencija ima zakonsko ovlaštenje rješavati situaciju u kojoj se nalazi banka za koju se utvrdilo da ne može ili vjerovatno neće moći nastaviti poslovanje i to na dva načina:

(1) otvaranjem postupka likvidacije ili stečaja, ili

(2) otvaranjem postupka restrukturiranja.

Da bi se mogla donijeti utemeljena i objektivna odluka da li se nad bankom otvara postupak likvidacije ili stečaja, ili otvara postupak restrukturiranja, Agencija prvo ispituje opravdanost i mogućnost provođenja postupka likvidacije ili stečaja banke. Ukoliko se banka suoči sa problemima u poslovanju, a da prethodno poduzete mjere od strane banke ili privatnog sektora, uključujući i mjere od strane supervizije/nadzora banaka, nisu bile efikasne i stabilizirale poslovanje banke, kao prva opcija razmatra se likvidacija ili stečaj, a kao druga opcija restrukturiranje banke.

Kriteriji i uslovi koje je neophodno ispuniti za donošenje utemeljene i objektivne odluke da li se nad bankom otvara postupak (1) likvidacije ili stečaja ili (2) postupak restrukturiranja propisani su Zakonom o bankama 2 i podzakonskim aktima. Procjena propisanih kriterija obavlja se provođenjem (1) procjene opravdanosti i mogućnosti provođenja likvidacije ili stečaja banke i (2) procjene javnog interesa. Navedeni postupci provode se tokom planiranja restrukturiranja.

Proces planiranja restrukturiranja, tj. izrade i ažuriranja plana restrukturiranja banke, ima ključnu ulogu u cijelom procesu restrukturiranja zbog činjenice da se u toj fazi određuje strategija prema banci u slučaju da se utvrdi da banka ne može ili vjerovatno neće moći nastaviti poslovanje. Strategija u odnosu na banku tj. da li će nad bankom biti otvoren postupak (1) likvidacije ili stečaja ili (2) postupak restrukturiranja sa primjenom odgovarajućih mjera i instrumenata restrukturiranja određuje se unaprijed.

Ukoliko se utvrdi da otvaranje postupka likvidacije ili stečaja nad bankom nije opravdano i/ili nije provodivo, u procesu planiranja restrukturiranja,prema banci se utvrđuje strategija restrukturiranja (mjere i instrumenti restrukturiranja) kojom se najbolje ostvaruju propisani ciljevi restrukturiranja, uz istovremeno minimiziranje negativnih utjecaja na finansijski sistem i realnu ekonomiju.

Prilikom odabira strategije restrukturiranja prema banci Agencija procjenjuje efikasnost i mogućnost restrukturiranja banke 3, odnosno mogućnost provođenja odabrane strategije restrukturiranja, kao i eventualne prepreke za provođenje odabrane strategije. Ukoliko se utvrdi postojanje značajnih prepreka za restrukturiranje, Agencija ima zakonsko 4 ovlaštenje nalaganja mjera prema banci za otklanjanje utvrđenih prepreka.

Proaktivnost Agencije u restrukturiranju banke ogleda se u procesu planiranja restrukturiranja, razrađivanja eventualnog scenarija restrukturiranja u "dobrim vremenima" i poduzimanju neophodnih aktivnosti iz svoje nadležnosti s krajnjim ciljem omogućavanja provođenja postupka restrukturiranja banke uz odabranu strategiju.

1.1.2. Uloga banaka u postizanju mogućnosti restrukturiranja

Iako je Agencija nosilac procesa restrukturiranja banke, postizanje spremnosti banke za uspješno restrukturiranje nije isključiva nadležnost i odgovornost Agencije. Značajna uloga u postizanju vlastite mogućnosti restrukturiranja odnosi se na samu banku, a ta obaveza proizlazi iz zakonske odredbe 5 da je banka dužna sarađivati sa Agencijom i pružati joj svu potrebnu pomoć te dostavljati informacije i podatke neophodne za izradu i ažuriranje plana restrukturiranja.

Prilikom izrade odnosno ažuriranja plana restrukturiranja Agencija procjenjuje do koje mjere je moguće restrukturirati banku, te se u tom postupku, između ostalog, fokusira na potencijalne prepreke u odnosu na planiranu strategiju restrukturiranja. Nakon završetka izrade odnosno ažuriranja plana restrukturiranja, Agencija dostavlja banci kratak prikaz ključnih elemenata 6 plana restrukturiranja tako da je svaka banka upoznata sa svojom strategijom restrukturiranja, planiranim mjerama i instrumentima restrukturiranja u slučaju kada se utvrdi da ne može ili vjerovatno neće moći nastaviti poslovanje.

Zbog toga se od banaka očekuje da imaju aktivnu ulogu u procesu prepoznavanja i otklanjanja prepreka prema planiranoj strategiji restrukturiranja, te aktivnu koordinaciju i komunikaciju sa Agencijom jer navedeno predstavlja najefikasniji način postizanja mogućnosti restrukturiranja, tj. da banka bude spremna za uspješno restrukturiranje. Agencija će određivati način, smjer i dinamiku otklanjanja prepreka, pratiti aktivnosti banke kako bi se identifikovane prepreke uklonile, međutim Agencija nije jedini učesnik u ovom procesu, već se to očekuje i od banaka.

1.2. Svrha, obuhvat i struktura Smjernica

Ove Smjernice se odnose samo na banke kojima je u planu restrukturiranja predviđena strategija restrukturiranja korištenjem odgovarajućih mjera i zakonom propisanih instrumenata restrukturiranja, dok se ne odnosi na one banke za koje je planom restrukturiranja predviđen stečaj ili likvidacija. Ove Smjernice su svojevrstan vodič kroz aktivnosti koje banke trebaju poduzeti kako bi bile spremne za eventualnu kriznu situaciju i kako bi nad njima bilo moguće provesti restrukturiranje. Te aktivnosti je potrebno provoditi u fazi planiranja restrukturiranja, tj. u vremenima kada banka redovno posluje.

Postizanje mogućnosti restrukturiranja banke nije jednokratan, već predstavlja kontinuiran proces između Agencije i banke. Međutim, banka je u najboljoj poziciji da osigura adekvatnu pripremu kako bi se restrukturiranje moglo provesti. Zato se odbanke očekuju kontinuirane aktivnosti u cilju postizanja mogućnosti za provođenje postupka restrukturiranja (eng. bank resovability).

Agencija će podržavati i instruirati banke u postizanju njihove mogućnosti restrukturiranja kroz sljedeće aktivnosti:

(i) objavljivanjem ovih Smjernica "Očekivanja od banaka u planiranju restrukturiranja",

(ii) prema potrebi, dodatnim operativnim uputama i smjernicama bankama koje će biti javno objavljene, kao i

(iii) intenzivnijom saradnjom sa bankama na pojedinačnom nivou.

Očekivanja Agencije opisana ovim Smjernicama predstavljaju nužne korake i postupke koje bi banke trebale poduzeti kako bi pokazale da je nad njima moguće provesti restrukturiranje. Ona su po svojoj prirodi općenitog karaktera, a njihovo provođenje će se razlikovati od banke do banke u skladu sa principom proporcionalnosti i komunikaciji sa Agencijom. To znači da Agencija može zatražiti dodatne informacije i analize za određeno područje poslovanja, bez obzira što nisu obuhvaćene ovim Smjernicama, ako je to nužno za postizanje mogućnosti restrukturiranja pojedine banke u sklopu planiranja restrukturiranja. S obzirom na princip proporcionalnosti, Agencija može odlučiti da se na pojedinu banku ne primjenjuju u potpunosti sva navedena očekivanja, ako zaključi da je to odgovarajuće i proporcionalno karakteristikama banke.

Od banaka se očekuje poduzimanje svih potrebnih aktivnosti i mjera u pravcu postizanja mogućnosti restrukturiranja prema načelima navedenim u ovim Smjernicama i u skladu sa planom postupne implementacije (navedenom u poglavlju 3. ovih Smjernica), ali i prema komunikaciji sa Agencijom. Od banaka se očekuje da ispune očekivanja Agencije navedena u ovim Smjernicama za redovni proces planiranja restrukturiranja u skladu sa datom tabelom u poglavlju 3. ovih Smjernica, jedino ako Agencija nije drugačije odredila za pojedinu banku.

Agencija će prema potrebi mijenjati ili dopunjavati ove Smjernice ili izdavati dodatna uputstva i smjernice za njihovo provođenje, pa bi banke isto trebale uzeti u obzir prilikom ispunjavanja ovih očekivanja.

Ove Smjernice su strukturirane na način da su bazirane na područjima, načelima i očekivanjima. Područja (prvi nivo) predstavljaju aktivnosti u toku redovnog poslovanja kada bi banke trebale poduzimati neophodne aktivnosti kako bi bilo moguće provesti restrukturiranje. Svako područje ima utvrđena određena načela, koja proizlaze iz regulatornog okvira (drugi nivo), a koja se u praksi mogu pokazati kao skup očekivanja (treći nivo).

Sve što se odnosi na banku, u odgovarajućem smislu odnosi se i na bankarsku grupu, iako to nije izričito navedeno.

1.3. Faze restrukturiranja

Restrukturiranje banaka sastoji se od dvije faze:

(i) faze planiranja restrukturiranja i

(ii) faze kriznog upravljanja.

U cilju boljeg razumijevanja same svrhe pojedine faze, a u kontekstu navedenih očekivanja, u nastavku se daje kratki prikaz aktivnosti u okviru pojedinih faza.

Banke su upoznate sa fazom planiranja restrukturiranja u dosadašnjem interaktivnom radu na izradi i ažuriranju planova restrukturiranja te ostaloj komunikaciji sa Agencijom. Faza kriznog upravljanja obuhvata aktivnosti pojačanog praćenja banke za koju se pretpostavlja da ne može ili vjerovatno neće moći nastaviti poslovanje, do sastavljanja potrebnih odluka za otvaranje postupka restrukturiranja, pa do praćenja izvršenja istih. Ova faza je dalje podijeljena u tri podfaze:

(i) priprema za otvaranje postupka restrukturiranja,

(ii) "vikend restrukturiranja" i implementacija strategije restrukturiranja i

(iii) završetak (zatvaranje) restrukturiranja.

1.3.1. Planiranje restrukturiranja

Planiranje restrukturiranja (izrada i ažuriranje planova restrukturiranja) obuhvata analize pravnih, operativnih i finansijskih struktura banaka, određivanje ključnih funkcija i usluga; analize kapitala i strukture finansiranja; koncipiranje strategija restrukturiranja, uključujući i izbor instrumenata restrukturiranja, kao i određivanje minimalnog zahtjeva za vlastitim kapitalom i prihvatljivim obavezama kojeg su banke dužne održavati.

Dodatno, faza planiranja restrukturiranja obuhvata i procjenu u kojoj mjeri je banku moguće restrukturirati i koliko je banka spremna za primjenu strategije restrukturiranja. Navedeno uključuje identifikaciju potencijalnih prepreka za restrukturiranje, i tamo gdje je to potrebno, pripremu plana aktivnosti za otklanjanje utvrđenih prepreka. U svakom slučaju, neophodni uslov za uspješno planiranje restrukturiranja je tačno i pravovremeno pružanje svih potrebnih informacija i podataka Agenciji.

1.3.2. Priprema za otvaranje postupka restrukturiranja

Za vrijeme ove faze, koja obuhvata vrijeme neposredno prije donošenja odluke o otvaranju postupka restrukturiranja, Agencija se priprema za usvajanje odgovarajuće šeme restrukturiranja. U ovoj fazi trebaju biti provedene procjene vrijednosti imovine i obaveza banke 7 (koja ne može ili vjerovatno neće moći nastaviti poslovanje) kako bi se:

(i) utvrdilo da li su ispunjeni uslovi za restrukturiranje banke ili uslovi za otpis i konverziju instrumenata kapitala (tzv. Vrednovanje 1);

(ii) mogla donijeti odluka o izboru odgovarajućih instrumenata i mjera restrukturiranja, odnosno otpisa ili konverzije instrumenata kapitala, kao i radi osiguranja da su svi gubici banke u potpunosti prikazani u poslovnim knjigama i finansijskim izvještajima (tzv. Vrednovanje 2).

Sposobnost upravljačkih informacionih sistema banaka predstavlja ključni faktor za osiguravanje tačnih i pravovremenih informacija i podataka u prihvatljivom formatu kako bi se moglo obaviti Vrednovanje 1 i 2. Od banaka se očekuje da dokažu sposobnost svojih upravljačkih informacionih sistema u skladu sa uputstvima i smjernicama Agencije.

1.3.3. "Vikend restrukturiranja" i implementacija mjera restrukturiranja

"Vikend restrukturiranje" počinje od trenutka donošenja rješenja o pokretanju postupka restrukturiranja i traje do sljedećeg radnog dana kada se otvaraju tržišta. Kako se ovaj period odnosi na vikend 8, rješenje o otvaranju postupka restrukturiranja se u pravilu donosi u petak i traje do ponedjeljka ujutro do otvaranja tržišta (uobičajeni početak rada banke). Ovaj period obuhvata sve potrebne procese za primjenu mjera restrukturiranja.

Zavisno od korištenih instrumenata restrukturiranja, faza reorganizacije poslovanja nastupa nakon ove faze.

1.3.4. Završetak restrukturiranja

Nakon primjene mjera i instrumenata restrukturiranja, Agencija treba osigurati da se izvrši nezavisna procjena da li bi dioničari i povjerioci banke bili u povoljnijem položaju da je umjesto postupka restrukturiranja pokrenut stečajni postupak nad bankom (tzv. Vrednovanje 3).

2. SEDAM KLJUČNIH PODRUČJA ZA POSTIZANJE MOGUĆNOSTI RESTRUKTURIRANJA

2.1. Upravljanje

Cilj ovog područja je da banke uspostave snažne upravljačke procese koji na odgovarajući način podržavaju pripremu i implementaciju strategije restrukturiranja. Potrebno je da snažan upravljački sistem osigura:

a) pravovremeno i tačno pružanje svih potrebnih informacija na redovnoj i "ad hoc" osnovi;

b) djelotvoran nadzor nad procesima planiranja restrukturiranja, uključujući i krizne situacije i

c) efikasan proces odlučivanja u vrijeme restrukturiranja banke.

Djelotvorna i pravovremena priprema i implementacija strategije restrukturiranja zahtijeva postojanje odgovarajućih upravljačkih sistema i procedura banke u cilju donošenja odgovarajućih i neophodnih odluka. U tu svrhu upravljačke pozicije trebaju biti popunjene na odgovarajući način kako bi podržale planiranje restrukturiranja, a upravljački sistemi i strukture trebaju osigurati donošenje potrebnih odluka, ali i osigurati djelotvoran nadzor. Navedeno uključuje definiranje i dodjeljivanje jasnih odgovornosti organizacionim jedinicama i višem menadžmentu, uključujući i upravu banke. Potrebno je da banka odredi člana uprave koji je zadužen i odgovoran za restrukturiranje, a to uključuje i njegovu odgovornost za usklađenost banke sa zahtjevima iz procesa planiranja restrukturiranja. Dodatno, član uprave je odgovoran i za uključivanje planiranja restrukturiranja u cjelokupan upravljački proces. Potrebno je osigurati da uprava i viši menadžment imaju odgovarajući nadzor nad zaposlenicima zaduženim za implementaciju načela predviđenih ovim Smjernicama.

Osim za pripremu i implementaciju strategije restrukturiranja, neophodno je da banka osigura adekvatno upravljanje u slučaju provođenja strategije restrukturiranja. To se posebno odnosi na uspostavu odgovarajućih procedura i kontrola koje će osigurati redovno ažuriranje procjena banke u slučaju postojanja materijalnih promjena i/ili indicija da postojeće procjene više nisu vjerodostojne.

2.1.1. Načela

[Načelo 1.1.] AKTIVNO UKLJUČIVANJE UPRAVE I VIŠEG MENADŽMENTA

Uprava i viši menadžment banke trebaju osigurati svu potrebnu podršku za postizanje ciljeva restrukturiranja i operacionalizaciju restrukturiranja strategije banke.

Potrebno je da uprava banke bude aktivno uključena u proces planiranja restrukturiranja, te odredi člana uprave kao i rukovodioca višeg izvršnog nivoa sa odgovarajućim iskustvom, za upravljanje aktivnostima iz segmenta restrukturiranja.

Član uprave banke dužan je i odgovoran:

- za pružanje svih informacija i podataka potrebnih za pripremu/ažuriranje plana restrukturiranja, što uključuje i odgovornost za zaposlenike banke nadležne za aktivnosti restrukturiranja;

- za osiguranje svih pretpostavki kako bi banka bila i ostala usklađena sa svim zahtjevima tokom planiranja restrukturiranja;

- da osigura da je planiranje restrukturiranja uključeno u cjelokupan upravljački proces banke;

- za intervencije u pogledu sastava pojedinih tijela banke (odbora i sl.) ili za uspostavu novih tijela, kako bi banka bila u mogućnosti adekvatno podržati planiranje restrukturiranja, ako je to potrebno;

- za potpisivanje dokumentacije koja se dostavlja Agenciji ili uspostavu odgovarajućih aranžmana delegiranja ovlaštenja u skladu sa sistemom interne kontrole i kontrole kvalitete (npr. dostava propisanih podataka i informacija za izradu/ažuriranje plana restrukturiranja) gdje je isto primjenjivo;

- da redovno informiše ostale članove uprave i članove nadzornog odbora o toku aktivnosti vezanih za planiranje restrukturiranja, kao i o mogućnosti (spremnosti) za restrukturiranje banke. Navedeno treba biti dokumentovano u zapisnicima sa sjednica uprave odnosno nadzornog odbora;

- da osigura odgovarajuća sredstva i kadrove za aktivnosti restrukturiranja;

- da imenuje lica na višim izvršnim nivoima odgovorna za vođenje i/ili koordiniranje aktivnosti vezanih za planiranje restrukturiranja.

Potrebno je da banka imenuje lice sa odgovarajućim iskustvom na višu izvršnu poziciju, koje bi bilo odgovorno za upravljanje i koordinaciju svih internih aktivnosti vezanih za planiranje restrukturiranja i postizanja mogućnosti restrukturiranja. Pri tome potrebno je da viši izvršni rukovodilac:

- koordinira i upravlja sa svim aktivnostima planiranja restrukturiranja na nivou banke (ako to ne radi član uprave);

- bude kontakt osoba za sve upite od strane Agencije;

- osigura da ne postoji paralelna ili nedosljedna komunikacija sa Agencijom;

- koordinira operacionalizaciju strategije restrukturiranja (u procesu planiranja restrukturiranja priprema i testiranje svih potrebnih koraka za eventualnu implementaciju strategije restrukturiranja) i učestvuje u svim testiranjima procjene operativne spremnosti banke.

[Načelo 1.2.] UPRAVLJANJE AKTIVNOSTIMA RESTRUKTURIRANJA

Upravljački procesi i aranžmani trebaju osigurati da je planiranje restrukturiranja uključeno u cjelokupan upravljački sistem banke i da podržava pripremu i implementaciju strategije restrukturiran

Potrebno je da banke:

- osiguraju odgovarajuću kadrovsku popunjenost svih pozicija koje upravljaju restrukturiranjem, kako bi se na vrijeme mogle donositi sve potrebne odluke prije, ali i eventualno za vrijeme, te nakon provođenja restrukturiranja banke;

- uspostave jasne linije odgovornosti, uključujući kanale izvještavanja i procedure eskalacije prema gore, sve do uprave banke. Također, potrebno je uspostaviti jasne procese odobravanja. Navedeno treba biti obuhvaćeno i dokumentovano odgovarajućim aktima i politikama banke;

- osiguraju da se pri donošenju strateških odluka uzima u obzir utjecaj tih odluka na postizanje mogućnosti restrukturiranja banke (npr. aktivnosti spajanja i preuzimanja, statusno i organizaciono preuređenje, IT promjene, korištenje unutargrupnih garancija i sl.);

- promptno informišu Agenciju o svim planiranim materijalnim promjenama, kao što su promjena poslovnog modela, strukture banke, operativnih sistema (npr. promjene IT infrastruktura) i upravljanja, a koje mogu imati utjecaj na aktivnosti planiranja restrukturiranja, implementaciju preferirane strategije restrukturiranja i postizanja mogućnosti restrukturiranja;

- osiguraju efikasan protok informacija vezanih za restrukturiranje između uprave, višeg menadžmenta i drugih nadležnih lica u cilju ispunjavanja obaveza prije, ali i eventualno za vrijeme, te nakon provođenja restrukturiranja i

- osiguraju da unutargrupni pružaoci usluga imaju vlastitu upravljačku strukturu, jasno utvrđene linije izvještavanja i planove za nepredviđene situacije, kako bi se usluge mogle nastaviti pružati i u eventualnom postupku restrukturiranja. Pružanje usluga unutar grupe ne smije imati bilo kakav povlašteni tretman u slučaju propadanja ili restrukturiranja bilo koje članice grupe.

[Načelo 1.3.] KONTROLA TAČNOSTI INFORMACIJA I PODATAKA DOSTAVLJENIH AGENCIJI I NJIHOVA PROVJERA OD STRANE INTERNE REVIZIJE

Potrebno je da banke uspostave procese kontrole kvaliteta kako bi bile u stanju osigurati tačnost i potpunost informacija i podataka koje dostavljaju Agenciji u svrhu planiranja restrukturiranja. Informacije i podaci trebaju biti predmet redovne provjere od strane interne revizije.

Potrebno je da banke:

- uspostave procese kontrole kvaliteta svih informacija i podataka koji se odnose na restrukturiranje;

- imaju uspostavljene aranžmane koji osiguravaju potpunost i tačnost podataka;

- osiguraju da sve informacije vezane za restrukturiranje budu predmet provjere od strane interne revizije na redovnoj osnovi (aktivnosti planiranja restrukturiranja trebaju biti sastavni dio godišnjeg plana rada interne revizije);

- osiguraju da odbor za reviziju prati učinkovitost sistema internih kontrola koji se odnose na kvalitet, te da odbor prima i razmatra te izvještaje;

- osiguraju da odbor za reviziju ili neko drugo tijelo banke periodično razmatra ove aranžmane.

[Načelo 1.4.] TESTIRANJE I OPERACIONALIZACIJA STRATEGIJE

Potrebno je da banke definiraju operativne aspekte strategije restrukturiranja u svojim internim aktima, tj. procedurama/priručnicima (eng. playbooks), uključujući pripadajuće nadležnosti i odgovornosti te procedure eskalacije i redovno obavljaju procjenu i testiranje operativnih aspekata.

Kako operativni aspekti strategije restrukturiranja ovise o instrumentima restrukturiranja koji će se koristiti, potrebno je da banke dokažu kapacitete testiranja i operacionalizacije u skladu sa dole navedenim načelima, ali i u skladu sa eventualnim dodatnim zahtjevima od strane Agencije.

2.2. Kapacitet pokrića gubitka i dokapitalizacije

Potrebno je da banke imaju i održavaju odgovarajući nivo kapitala kako bi bile u stanju pokriti gubitke iz poslovanja i ako je primjenjivo, kapacitet za dokapitalizaciju kako bi bile u stanju ponovo uspostaviti stopu adekvatnosti regulatornog kapitala na nivou koji omogućava dalje nesmetano poslovanje i održavanje dovoljnog povjerenja na finansijskom tržištu i time osigurati kontinuitet obavljanja ključnih funkcija za vrijeme i nakon postupka restrukturiranja.

Agencija treba imati nužnu fleksibilnost u rasporedu gubitaka po povjeriocima zavisno od okolnosti te je poželjno da se gubici raspodjele na što širi krug obaveza prema neosiguranim povjeriocima. U Zakonu 9 su definirane obaveze koje se isključuju iz konverzije i otpisa prilikom primjene instrumenta unutrašnjeg restrukturiranja. Međutim, osim obaveza koje se prema Zakonu isključuju iz otpisa i konverzije, Agencija može potpuno ili djelimično isključiti određene obaveze iz primjene otpisa i konverzije pod određenim Zakonom propisanim uslovima 10. Da bi Agencija bila u mogućnosti ispuniti svoju zakonsku obavezu i odgovarajuće rasporediti gubitke po povjeriocima, potrebno je da banke uspostave odgovarajuće interne procese i procedure, upravljačke informacione sisteme i pripadajuće aranžmane kako bi bile u stanju identifikovati obaveze koje se po Zakonu isključuju iz otpisa i konverzije, te pružiti podršku Agenciji u procjeni eventualnog dodatnog isključenja na osnovu posebnih zakonskih ovlaštenja. U svakom slučaju, banke trebaju biti podrška Agenciji u izvršenju instrumenata restrukturiranja.

Minimalni zahtjev za kapitalom i prihvatljivim obavezama (u daljem tekstu: minimalni zahtjev ili MREL zahtjev ili MREL) predstavlja zahtjev bankama određen od strane Agencije u cilju stalnog održavanja određenog minimalnog nivoa kapitala i prihvatljivih obaveza kako bi banke bile u stanju implementirati preferiranu strategiju restrukturiranja. Postizanje i održavanje MREL zahtjeva predstavlja ključnu kariku u postizanju mogućnosti restrukturiranja banke. Potrebno je da banke vode računa ne samo o iznosu kapitala i prihvatljivih obaveza koje ulaze u izračun MREL-a, već i o njegovoj strukturi, jer Agencija može bankama postaviti dodatni zahtjev održavanja odgovarajuće strukture MREL-a prema redoslijedu prioriteta obaveza u postupku likvidacije ili stečaja banke 11. Taj dodatni zahtjev se određuje ako Agencija procijeni da postoji rizik da povjerioci postupku restrukturiranja banke pretrpe veće gubitke nego što bi ih pretrpjeli u stečajnom postupku.

2.2.1. Načela - Kapacitet pokrića gubitka i u dokapitalizacije

[Načelo2.1.] Dovoljan kapacitet pokrića gubitka i dokapitalizacije

Banke trebaju imati dovoljan kapacitet pokrića gubitka i dokapitalizacije kako bi se gubici rasporedili na što širi krug obaveza i kako bi se djelotvornoprimijenila strategija restrukturiranja.

Potrebno je da banke na tačan i pouzdan način prepoznaju i kvantificiraju:

- iznos obaveza koje će se prema preferiranoj strategiji restrukturiranja koristiti za pokriće gubitka i za dokapitalizaciju;

- iznos obaveza koje su prema Zakonu isključene iz otpisa i konverzije;

- iznos obaveza koje se vjerovatno neće koristiti za pokriće gubitka i dokapitalizaciju, minimalno vodeći računa o:

- dospijeću;

- redoslijedu prioriteta;

- vlasniku instrumenta i prenosivosti instrumenta i

- rizicima da obaveza bude isključena iz primjene otpisa i konverzije;

- iznosu.

Obaveze koje nisu isključene iz otpisa i konverzije trebaju biti raspoređene prema redoslijedu prioriteta u postupku likvidacije ili stečaja banke. Dodatno, potrebno je da banke pruže sve potrebne informacije za procjenu koliko bi se povjerioci i dioničari naplatili u slučaju stečaja banke i to za svaki red prioriteta, a sve u cilju ispunjenja zakonskih zaštitnih mjera 12 da u postupku stečaja banke povjerioci i dioničari ne podnose veće gubitke nego što bi ih pretrpjeli u stečajnom postupku.

[Načelo 2.2.] Operativno provođenje otpisa i konverzije

Banke trebaju uspostaviti odgovarajuće interne procese i procedure, upravljačke informacione sisteme i mehanizme, interno ili od treće strane, kako bi bile u stanju podržati operativno provođenje otpisa i konverzije te redovno procjenjivati i testirati njihovu djelotvornost.

Potrebno je da banke uspostave procese i infrastrukturu kako bi na zahtjev Agencije u kratkom roku mogle pružiti potpune podatke o obavezama za pokriće gubitka.

Banke trebaju usvojiti procedure za operativno provođenje otpisa i konverzije (eng. bail-in playbook) koje bi najmanje obuhvatile sljedeće:

- sve upravljačke mehanizme, aktivnosti i procese koje je potrebno poduzeti od strane banke (ili u ime banke) za efikasno provođenje otpisa i konverzije;

- redoslijed događaja baziran na očekivanom vremenu provođenja restrukturiranja; zatim pravne, operativne, računovodstvene i porezne aspekte za svaki tip prihvatljivih obaveza u provođenju otpisa i konverzije, te koji se upravljački aranžmani primjenjuju za svaki događaj iz redoslijeda;

- aranžmane za izvršenje otpisa i konverzije, uključujući komunikacijske kanale sa eksternim učesnicima važnim za njihovo izvršenje (npr. Registar vrijednosnih papira u FBiH i dr.). Potrebno je da banke osiguraju spremne sisteme i resurse kako bi brzo (u roku od nekoliko sati) mogli dobiti ažurne informacije o (i) vrijednosnim papirima koji su obuhvaćeni otpisom i konverzijom, uključujući naziv i šifru izdanja (ISIN - International Securities Identification Number ili drugu odgovarajuću šifru) i (ii) nazivu središnjeg depozitara (eng. Central Securities Depository - CSD) gdje su vrijednosni papiri registrovani. Potrebno je da su banke u mogućnosti identifikovati agente, ako su oni nužni za izvršenje otpisa i konverzije.

- aranžmane koji osiguravaju da su informacije dostavljene Agenciji za operativno provođenje otpisa i konverzije potpune, tačne i da su prošle kontrolu kvaliteta.

Potrebno je da nadležni organ banke usvoji procedure za operativno provođenje otpisa i konverzije (eng. bail-in playbook) 13.

2.2.2. Načela - Minimalni zahtjev za kapital i prihvatljive obaveze (MREL)

[Načelo 2.3.] Dovoljan nivo kvalificiranih prihvatljivih obaveza za ispunjenje MREL-a

Banke trebaju održavati dovoljan nivo kvalificiranih prihvatljivih obaveza za ispunjenje MREL zahtjeva, koji je određen od strane Agencije u skladu s Metodologijom za određivanje minimalnog zahtjeva za kapital i prihvatljive obaveze banke.

Potrebno je da banke:

- Agenciji u svakom momentu budu spremne pružiti sve potrebne informacije i podatke za određivanje MREL-a, uključujući i informacije koje se odnose na eventualnu dodatnu korekciju 14 MREL zahtjeva;

- kontinuirano održavaju MREL zahtjev.

[Načelo 2.4.] Kvalificirane prihvatljive obaveze

Banke trebaju kontinuirano održavati kvalificirane prihvatljive obaveze koje se mogu koristiti za pokriće gubitaka i dokapitalizaciju, uključujući i određeni iznos subordinisanog duga, ako je Agencija naložila banci da se MREL zahtjev potpuno ili djelimično ispunjava subordinisanim dugom 15.

U tom smislu, potrebno je da banke:

- budu u stanju osigurati sve potrebne informacije (ako je potrebno i pravna mišljenja) vezano za prihvatljivost kapitala i obaveza koje se koriste u postupku otpisa i konverzije;

- u slučaju potrebe, osiguraju pretpostavke za ispunjenje zahtjeva za subordinaciju kroz odgovarajuće kvalificirane prihvatljive obaveze;

- u cilju pravne sigurnosti otpisa i konverzije prihvatljivih obaveza uređenih stranim pravom, gdje god je to moguće, uključe ili dopune ugovorne odredbe s odgovarajućim odredbama da su te obaveze podložne otpisu i konverziji u slučaju primjene instrumenta unutrašnjeg restrukturiranja;

- smanje potencijalno prekomjernu izloženost sektoru stanovništva kroz povlašteni ("senior") i subordinisani dug, te da Agenciji mogu pružiti sve potrebne podatke o toj izloženosti u cilju procjene mogućih prepreka mogućnosti restrukturiranja;

- smanje potencijalno oslanjanje na instrumente izdate od strane društva za posebne namjene (eng. special purpose vechile) i druge slične finansijske aranžmane koji mogu utjecati na neispunjavanje MREL zahtjeva. Dodatno, banka treba biti spremna pružiti sve potrebne informacije kako bi obrazložila da takvi finansijski aranžmani nemaju utjecaja na opravdanost i provodivost strategije restrukturiranja;

- prethodno obavijeste Agenciju o svim prihvatljivim obavezama s ugovornim klauzulama posebnog odobrenja, uključujući i one s preostalim rokom dospijeća manjim od godine dana, koje se namjeravaju opozvati, iskupiti, isplatiti ili ponovo otkupiti prije ugovornog roka dospijeća.

2.3. LIKVIDNOST I IZVORI FINANSIRANJA U RESTRUKTURIRANJU

Banke trebaju uspostaviti procese i biti sposobne:

(i) procijeniti likvidnost i potrebe za finansiranjem u scenariju implementacije strategije restrukturiranja,

(ii) izračunavati i izvještavati o likvidonosnim pozicijama u restrukturiranju i

(iii) identifikovati i mobilizirati odgovarajuće kolaterale koji se mogu upotrijebiti za osiguranje dodatnog finansiranja tokom i nakon postupka restrukturiranja.

Realno je za pretpostaviti da će banke zbog asimetričnosti informacija vezano za održivost poslovanja nakon postupka restrukturiranja biti izložene dodatnim likvidonosnim zahtjevima. I u takvim okolnostima banke trebaju osigurati ispunjavanje svih svojih obaveza u skladu sa ugovornim odredbama. Zbog toga banke trebaju razviti odgovarajuće metodologije za ex ante procjenu likvidonosnih potreba u uslovima implementacije strategije restrukturiranja. U tom smislu banke trebaju biti sposobne identifikovati i izvijestiti o ukupnoj neopterećenoj imovini, koja u kratkom vremenu može biti upotrijebljena kao kolateral za dodatno finansiranje, te opisati eventualna ograničenja (pravna, regulatorna, operativna i dr.) za njihovo korištenje u stresnim uslovima. U ispunjavanju prethodno navedenog, banke bi se trebale osloniti na već razvijene sisteme za potrebe nadzora banaka (supervizije).

2.3.1. Načela

[Načelo 3.1.] PROCJENA LIKVIDNOSTI I POTREBE ZA FINANSIRANJEM U RESTRUKTURIRANJU

Banke trebaju imati razvijene metodologije za procjenu likvidnosti i potrebe za finansiranjem, pod različitim pretpostavkama, u uslovima implementacije strategije restrukturiranja kao i identifikovane izvore likvidnosti.

Potrebno je da banke identifikuju ključne faktore likvidnosti u uslovima restrukturiranja i da ih analiziraju zavisno od prirode krizne situacije (npr. spororazvijajuća ili brzorazvijajuća kriza, kriza solventnosti ili kriza likvidnosti i sl.) i u skladu s tim analiziraju rizike koji utječu na faktore likvidnosti (odliv depozita ili likvidonosne potrebe za poravnanje platnih sistema i sl.).

Banke trebaju razviti metodologije kojima će pod različitim scenarijima restrukturiranja simulirati novčani tok od imovine, obaveza i vanbilansnih stavki, kao i razvoj kapaciteta likvidnosne pokrivenosti (eng. counter balancing capacity) po vremenskim periodima.

Potrebno je da simulacije uključuju:

- ugovorene novčane prilive i odlive;

- pretpostavljene (eng. behavioural) novčane prilive i odlive, koji se u pravilu realiziraju;

- razvoj likvidnosne pokrivenosti i njene likvidonosne vrijednosti nakon primjene pretpostavljenih korektivnih faktora (eng. haircuts).

Novčani tokovi i dodatni izvori finansiranja trebaju biti simulirani:

- agregirano u izvještajnoj valuti KM, te na nivou svake materijalno značajne valute, uključujući i valute koje su značajne za učestvovanje u infrastrukturama finansijskog tržišta (kliring, poravnanje i sl.);

- kroz određene vremenske periode, od prekonoćnog perioda, pa do dovoljnog perioda nakon restrukturiranja (npr. 6 mjeseci).

Pri procjeni likvidnosti i izvora finansiranja pri implementaciji strategije restrukturiranja, od banaka se očekuje konzervativan pristup, te da posebnu pažnju usmjere na:

- pravne, regulatorne i operativne prepreke vezane za transfer likvidnosti, naročito između članica bankarske grupe;

- obaveze koje proizlaze iz aktivnosti plaćanja, kliringa i poravnanja, uključujući moguće likvidnosne efekte aktivnosti upravljanja rizikom poduzete od strane infrastruktura finansijskog tržišta ili posrednika;

- moguće suspenzije i raskide ugovora, kao i pravo netiranja, koje druga ugovorna strana može aktivirati u slučaju restrukturiranja banke;

- pravne i operativne prepreke za pravovremeno zalaganjeraspoloživih kolaterala;

- najviše unutardnevne potrebe za likvidnosti;

- raspoložive prozore likvidnosti Centralne banke, uključujući rokove i uslove njihovog korištenja (npr. prihvatljivi kolaterali, omjer kolaterala-kredita, rokovi korištenja i sl.).

Banke trebaju dokumentovano obrazložiti ključne pretpostavke kojima potkrjepljuju svoje procjene.

Od banaka se također očekuje da rezultate prethodno navedenih analiza uključe u strategiju likvidnosti u uslovima restrukturiranja i pripadajući plan finansiranja.

[Načelo 3.2.] MJERENJE I IZVJEŠTAVANJE O STANJU LIKVIDNOSTI U RESTRUKTURIRANJU

Banke trebaju imati uspostavljene procese i resurse za mjerenje i izvještavanje o stanju likvidnosti i potrebama za finansiranjem u slučaju restrukturiranja banke, kao i o raspoloživim izvorima finansiranja.

Potrebno je da banke dokažu da su sposobne mjeriti i izvještavati o pozicijama likvidnosti u vrlo kratkom roku. Očekuje se da su u stanju prognozirati neto likvidonosnu poziciju prema vremenskim periodima, uključujući i unutardnevni period, te izvještavati o:

- novčanim prilivima i odlivima (razlikujući ugovorne i pretpostavljene novčane tokove);

- kapacitetu likvidnosne pokrivenosti i njenoj likvidonosnoj vrijednosti nakon primjene pretpostavljenih korektivnih faktora (eng. haircuts).

Banka treba da obrazloži pretpostavke korištene pri procjeni kapaciteta likvidnosne pokrivenosti, kao što su korektivni faktori (eng. haircuts), stope obnavljanja (eng. rollover rates), stope odliva (eng. runoff rates) i sl.

[Načelo 3.3.] IDENTIFIKACIJA I MOBILIZACIJA KOLATERALA ZA VRIJEME I NAKON RESTRUKTURIRANJA

Banke trebaju imati uspostavljene procese i resurse za identifikaciju i mobilizaciju imovine koja može biti korištena kao kolateral za dobijanje dodatnih izvora finansiranja. Kako bi se osiguralo svrsishodno i efikasno korištenje raspoloživih kolaterala u restrukturiranju, banke bi trebale predvidjeti potrebno vrijeme za njihovu mobilizaciju, kao i potrebne korake koje treba poduzeti kako bi oni bili prihvatljivi drugim ugovornim stranama.

U tu svrhu banke bi trebale da budu sposobne:

- identifikovati raspoložive kolaterale;

- identifikovati svu imovinu koja se potencijalno može kvalificirati kao prihvatljiv kolateral za finansiranje u restrukturiranju (npr. likvidna imovina prema različitim nivoima i posebno nelikvidna imovina);

- razlikovati opterećenu i neopterećenu imovinu te definirati pravni osnov svih kolaterala (založeni ili nezaloženi);

- pratiti stanje neopterećenih i raspoloživih kolaterala na pojedinačnom osnovu i to za svaku materijalno značajnu valutu;

- detaljno izvještavati o raspoloživim kolateralima (vrsta imovine, valuta, lokacija, kreditna kvaliteta, prihvatljivost za centralnu banku i sl.), čak i u uslovima naglog pogoršanja uslova poslovanja;

- operativno mobilizirati kolaterale;

- razviti i dokumentovati sve potrebne operativne korake (uključujući vremenski horizont i upravljačke procese) za mobilizaciju kolaterala;

- posebno se fokusirati na imovinu koja se teže može prodati na tržištu (npr. potraživanja po kreditima i sl.);

- ocijeniti sposobnost mobilizacije kolaterala i najmanje jednom godišnje procijeniti i testirati operativnu spremnost banke za mobilizaciju raspoloživih kolaterala (npr. mogućnost prodaje, zalaganja u repo aranžmanima, finansiranja uz kolateral i sl.).

2.4. Operativni nastavak poslovanja i pristup infrastrukturama finansijskog tržišta

Potrebno je da banke imaju adekvatne operativne aranžmane kako bi bile u stanju osigurati kontinuitet ključnih usluga koje su neophodne za održavanje ključnih funkcija i ključnih linija poslovanja neophodnih za efikasnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedičnu reorganizaciju poslovanja. Banke trebaju uspostaviti neophodne procese i aranžmane kako bi osigurale kontinuirani pristup platnim uslugama, kliring uslugama, sistemima poravnanja i uslugama skrbništva te ostalim infrastrukturama finansijskog tržišta (eng. Financial Market Infrastructure - FMI), što podrazumijeva prije, za vrijeme i nakon restrukturiranja banke.

Operativni nastavak poslovanja podrazumijeva sposobnost banke za implementaciju strategije restrukturiranja s operativnog aspekta. U tom smislu potrebno je uspostaviti odgovarajuće mehanizme koji će osigurati kontinuirano pružanje usluga neophodnih za:

- održavanje pružanja bančinih ključnih funkcija realnom sektoru i finansijskim tržištima ("ključne usluge") i

- podršku bančinih ključnih linija poslovanja koje su neophodne za uspješnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedičnu reorganizaciju poslovanja ("esencijalne usluge").

Prethodno navedene usluge zajedno se nazivaju "relevantne usluge".

Operativni nastavak poslovanja obuhvata identifikovanje i raspored (mapiranje) međuzavisnosti relevantnih usluga sa ključnim funkcijama i ključnim linijama poslovanja, procjenu rizika, mjere za ublažavanje rizika te mjere za poboljšanje spremnosti za restrukturiranje, uključujući i odgovarajuće upravljačke informacione sisteme (eng. Management Information Systems - MIS).

Operativni kontinuitet poslovanja važan je i sa aspekta usluga infrastruktura finansijskih tržišta (FMI), npr. u pružanju platnih i kliring usluga, poravnanja i skrbništva, bez obzira pružaju li se te usluge direktno ili preko posrednika. Bez pristupa navedenim uslugama prije i tokom restrukturiranja, banke ne bi bile u mogućnosti nastaviti poslovanje, što bi moglo ugroziti stabilizaciju poslovanja i ujedno ih onemogućiti u obavljanju ključnih funkcija.

U tom smislu, banke trebaju imati jasan pregled korištenja navedenih usluga, te trebaju razviti planove za nepredviđene situacije, kao i mjere kako bi se osigurao kontinuirani pristup FMI uslugama.

2.4.1. Načela - Operativni nastavak poslovanja u restrukturiranju

[Načelo 4.1.] IDENTIFIKACIJA I RASPORED (MAPIRANJE) MEĐUZAVISNOSTI ZA OPERATIVNI NASTAVAK POSLOVANJA

Banke trebaju imati identifikovane sve relevantne usluge, kao i operativnu imovinu i funkcije /zaposlenike, kako bi bile u stanju osigurati kontinuitet ključnih funkcija i ključnih linija poslovanja neophodnih za efikasnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedičnu reorganizaciju poslovanja. Sve relevantne usluge trebaju biti raspoređene (mapirane) prema pravnim licima, ključnim funkcijama, ključnim linijama poslovanja i odnosnim ugovornim aranžmanima.

Potrebno je da banke:

- provode i održavaju sveobuhvatnu identifikaciju svih relevantnih usluga (koje se pružaju unutar grupe ili od strane trećih lica) te operativnu imovinu i funkcije/zaposlenike. Usluge koje se smatraju da nisu relevantne su one: (i) čiji prekid nema materijalni utjecaj na kontinuitet obavljanja ključnih funkcija i ključnih linija poslovanja i (ii) mogu biti pružene od strane drugog pružaoca u razumnom vremenu i uporedivom obimu vezano za predmet, kvalitet i cijenu;

- provode i održavaju sveobuhvatno raspoređivanje (mapiranje) relevantnih usluga prema ključnim funkcijama, ključnim linijama poslovanja i pravnim licima (koji pružaju ili primaju usluge), kao i prema relevantnoj imovini i funkcijama/zaposlenicima, uključujući i njihovu lokaciju (fizička lokacija unutar grupe). Ove operativne međuzavisnosti trebaju uključiti i usluge koje se pružaju između raznih pružaoca (npr. unutargrupni pružalac koji je uslugu podugovorio s trećom stranom);

- provode i održavaju raspoređivanje (mapiranje) relevantnih usluga prema ugovorima/aranžmanima kojima su uređeni;

- razviju i održavaju bazu podataka - "katalog usluga", koji treba biti ažuran i imati mogućnost pretraživanja. U njemu trebaju biti objedinjene sve mapirane informacije, kojima se može pouzdano pristupiti za potrebe planiranja odnosno provođenja restrukturiranja, uključujući i krizne situacije.

Banke također trebaju da osiguraju da svi ugovorni aranžmani sa trećim licima ili pružaocima unutar grupe budu zadovoljavajuće dokumentovani, te da sadrže sve potrebne informacije kako bi Agencija mogla donijeti odgovarajuće odluke u skladu sa zakonskim ovlaštenjima (npr. zamjena pružaoca usluga i sl.).

[Načelo 4.2.] PROCJENA RIZIKA OPERATIVNOG NASTAVKA POSLOVANJA

Rizici operativnog nastavka poslovanja u restrukturiranju trebaju biti sveobuhvatno procijenjeni od strane banaka, kao što je prekid relevantnih usluga, nemogućnost pristupa operativnoj imovini i nepostojanje/neraspoloživost potrebnih zaposlenika. Rezultat analize rizika treba biti dobro razumijevanje banaka u kojoj mjeri su operativni aranžmani u mogućnosti podržati operativno izvršenje strategije restrukturiranja i podržati reorganizaciju poslovanja nakon restrukturiranja.

Nakon identifikovanja i raspoređivanja (mapiranja) relevantnih usluga, operativne imovine i funkcija/zaposlenika (Načelo 4.1.), potrebno je da banke provedu procjenu rizika prekida međuzavisnosti u uslovima restrukturiranja. Procjena rizika treba biti bazirana na potencijalnim slučajevima prekida pružanja usluga (npr. jednostrani raskid ugovora od strane pružaoca usluge i sl.).

Analiza rizika treba uzeti u obzir sljedeće elemente:

- pravo koje se primjenjuje na odnosne ugovorne aranžmane te eventualne implikacije;

- lokacija i pravni status (npr. vlasništvo ili najam) odnosne imovine i

- potencijalna neraspoloživost odgovarajućih funkcija/zaposlenika u restrukturiranju.

Kao dio analize rizika, potrebno je da banke analiziraju da li su:

(i) ugovori adekvatno dokumentovani,

(ii) cijene i dodatni troškovi ugovoreni na tržišnim načelima i

(iii) posjeduju li pružatelji usluga odgovarajuće finansijske resurse kako bi tokom i nakon restrukturiranja banke bili u stanju nastaviti s pružanjem usluga (vidi Načelo 4.3.).

[Načelo 4.3.] AKTIVNOSTI ZA UBLAŽAVANJE RIZIKA OPERATIVNOG NASTAVKA POSLOVANJA I MJERE ZA BOLJU SPREMNOST ZA RESTRUKTURIRANJE

Banke trebaju na odgovarajući način upravljati identifikovanim rizicima operativnog nastavka poslovanja u restrukturiranju kroz aktivnosti njihovog ublažavanja i poduzimanja mjera za poboljšanje spremnosti banke za restrukturiranje, a time se ujedno pomaže reorganizacija banke nakon restrukturiranja.

Potrebno je da banke pored definiranja poduzmu i aktivnosti za ublažavanje rizika operativnog nastavka poslovanja u restrukturiranju.

· Banke trebaju osigurati nastavak primjene ugovornih aranžmana pružanja relevantnih usluga i u slučaju restrukturiranja banke (nezavisno od toga da li je pružalac unutargrupni subjekt ili treća strana), tj. banke trebaju osigurati da su takvi ugovori održivi u restrukturiranju) 16. Navedeno znači da ugovorne odredbe osiguraju:

- nemogućnost raskida, suspenzije ili izmjena zbog restrukturiranja banke ili reorganizacije nakon restrukturiranja;

- mogućnost prijenosa pružanja usluga na novog primaocaod strane trenutnog primatelja zbog restrukturiranja banke;

- neophodnu podršku pružaoca usluge u slučaju prijenosa na novog pružaoca ili na novog primaoca usluge;

- kontinuitet pružanja usluge subjektu grupe koji je dezinvestiran tokom restrukturiranja.

Održivost u restrukturiranju može se postići izričitim ugovornim odredbama ili kroz primjenu odgovarajućeg propisa. Ako banka nije u mogućnosti izmijeniti/dopuniti ugovorne aranžmane kako bi ti ugovori bili održivi u restrukturiranju, tada treba da o istome obavijesti Agenciju uz predočenje alternativne strategije, npr. zamjena pružaoca usluga i mogućnost ugovaranja traženih odredbi s novim pružaocem.

· Od banaka se očekuje postojanje jasnih, transparentnih i tržišnih cijena/troškova koje se odnose na relevantne usluge koje banke primaju, kako bi se unaprijed mogao tačno procijeniti njihov trošak u restrukturiranju i s tim povezanog donošenja odgovarajućih odluka.

· Banke trebaju utvrditi da li su pružaoci relevantnih usluga finansijski održivi u restrukturiranju, te da u konačnici osiguraju da su finansijski održivi:

- kojom metodom će banke osigurati da su pružaoci usluga finansijski održivi zavisi od toga da li je pružalac usluga subjekt unutar grupe, neregulirani 17 subjekt unutar grupe ili izvan grupe;

- ako relevantne usluge pruža neregulirani subjekt unutar grupe, očekuje se da isti raspolaže adekvatnom likvidnom imovinom (najmanje 50% godišnjih fiksnih operativnih troškova) koja treba biti izdvojena od ostale imovine grupe. To može implicirati držanje odgovarajuće likvidne imovine ili depozita kod subjekta izvan grupe. Ako relevantne usluge pruža subjekt izvan grupe, očekuje se da banke provedu dubinsku provjeru (eng. due diligence) njegovog finansijskog poslovanja.

· Banke trebaju imati uspostavljene aranžmane kojima osiguravaju pristup relevantnoj operativnoj imovini u slučaju restrukturiranja banke, kao što su licencni ugovori ili ugovori o najmu održivi u restrukturiranju. Ako banka prethodno navedeno ne može osigurati, očekuje se da ta imovina bude u vlasništvu ili najmu pružaoca usluge ili primaoca usluge.

· Banke trebaju imati uspostavljene planove za nepredviđene situacije kojim se osigurava da relevantne funkcije budu kadrovski popunjene u restrukturiranju. To uključuje:

- planove zadržavanja (uključujući upravljanje i procese) koji opisuju mjere koje banka prije i tokom restrukturiranja u kratkom roku može poduzeti kako bi ublažila napuštanje/otkaze zaposlenika na relevantnim funkcijama;

- aktivnosti zamjene zaposlenika koji su napustili relevantne funkcije s novim zaposlenicima, adekvatnog iskustva i znanja i

- gdje je potrebno, aranžmane rješavanja rizika povezanih sa zaposlenicima koji će imati dvostruku funkciju u restrukturiranju 18.

Banke trebaju uzeti u obzir relevantne propise koji reguliraju radne odnose i sa njima povezane zahtjeve, kao što su, na primjer, prethodna odobrenja za promjenu nadležnosti i odgovornosti te pripadajuće novčane nadoknade.

[Načelo 4.4.] IDENTIFIKOVANJE, MAPIRANJE I PROCJENA ZAVISNOSTI OD INFRASTRUKTURA FINANSIJSKOG TRŽIŠTA

Banke trebaju imati identifikovane sve ključne i esencijalne FMI usluge prema pružaocima navedenih usluga (bez obzira primaju li usluge direktno od FMI ili preko posrednika) te ih rasporediti (mapirati) prema pravnim licima, ključnim funkcijama i ključnim linijama poslovanja.

Potrebno je da banke:

- identifikuju sve pružaoce FMI usluga koje koriste, kao i mjesta trgovanja (eng. trading venues). Pod FMI pružaocima usluga se podrazumijevaju direktno FMI (kao što su platni sistemi, sistemi poravnanja, središnje druge ugovorne strane i trgovinski repozitoriji/baze) ili FMI posrednici koji nude usluge plaćanja, kliringa, poravnanja ili usluge skrbništva, kao što su korespondentne ili skrbničke banke;

- identifikuju koje FMI usluge su neophodne za kontinuitet ključnih funkcija (ključne FMI usluge) i ključne linije poslovanja (esencijalne FMI usluge). U ostvarenju ovog cilja, banke trebaju da razviju objektivan pristup, uzimajući u obzir, između ostalog, utjecaj prestanka ili smanjenja pristupa na:

o ključne funkcije i ključne linije poslovanja;

o poslovanje ključnih klijenta i to za FMI posrednike.

- rasporede (mapiraju) svaku ključnu ili esencijalnu FMI uslugu prema pravnom subjektu te na koju se ključnu funkciju i ključnu liniju poslovanja odnosi i

- identifikuju njihove uloge (npr. skrbnik, nostro agent, osiguravatelj likvidnosti i dr.).

Banke trebaju osigurati navedene informacije u FMI planu za nepredviđene situacije (vidi Načelo 4.6.) te ih u odgovarajućem izvještaju dostaviti Agenciji, ako se zatraži.

[Načelo 4.5.] RAZUMIJEVANJE ZAHTJEVA ZA KONTINUITET PRISTUPA

Banke trebaju: (i) imati jasnu sliku svih preduslova za kontinuitet pristupa ključnim i esencijalnim FMI uslugama i (ii) napraviti dokumentovanu procjenu mogućih finansijskih i operativnih zahtjeva koje FMI pružaoci mogu tražiti prije i tokom restrukturiranja.

Potrebno je da banke:

- posjeduju jasnu sliku svih preduslova za kontinuitet pristupa ključnim i esencijalnim FMI uslugama. Na osnovu pravila i ugovora s FMI pružaocima usluga banke treba da identifikuju i dokumentuju značajne obaveze, posebno finansijske i operativne i razmotre za koje će obaveze banka ili njen sljednik (nakon restrukturiranja) imati poteškoća u njihovom ispunjavanju. Pored toga, na osnovu pravila i ugovora s FMI pružaocima usluga, trebalo bi identifikovati eventualne značajne obaveze prema drugim pružaocima usluga, a koje su neophodne za korištenje FMI usluga 19;

- razmotre što bi 20, u kojim okolnostima i u kojem vremenu (odmah ili nakon nekoliko dana) FMI pružaoci mogli poduzeti u slučaju restrukturiranja banke;

- razmotre eventualne likvidonosne zahtjeve u različitim kriznim situacijama sa kojima se mogu suočiti te da osiguraju odgovarajuće procjene, skupa s podacima o kreditnim linijama i njihovom korištenju;

- u svojim FMI planovima za nepredviđene situacije objasne metodologiju kojom potkrjepljuju svoje procjene likvidonosnih zahtjeva u stresnim situacijama. Također, potrebno je da prema potrebi uključe dodatne informacije o eventualnim zahtjevima (npr. povećanje naknada) koje drugi pružaoci usluga za pristup FMI mogu nametnuti.

[Načelo 4.6.] FMI PLANOVI ZA NEPREDVIĐENE SITUACIJE I MJERE KOJIMA SE OSIGURAVA KONTINUITET FMI USLUGAMA

Banke trebaju imati razvijen FMI plan za nepredviđene situacije koje sadržavaju razrađene i implementirane mjere za osiguravanje kontinuiteta pristupa FMI uslugama ili za njihov nesmetani prijenos ili za likvidaciju pristupa. To uključuje (i) mjere kojima se maksimizira vjerovatnoća da će se ispuniti svi zahtjevi za pristup prije i tokom restrukturiranja banke, kao i (ii) druge mjere kojima se podržava restrukturiranje.

Potrebno je da banke razviju FMI plan za nepredviđene situacije kako bi podržale kontinuitet pristupa FMI uslugama. Plan predstavlja operativni priručnik (eng. playbook), odobren od nadležnog organa banke, koji za svakog ključnog i esencijalnog FMI pružaoca ili posrednika sadržava:

- mjere ublažavanja za očekivane poteze pružaoca FMI usluga prije i za vrijeme restrukturiranja;

- infrastrukturu, procese i operativne aranžmane koje banke aktiviraju u cilju ispunjavanja zahtjeva FMI pružaoce usluga;

- aktivnosti koje bi banke mogle poduzeti u cilju ublažavanja mogućnosti prekida ili smanjenja obima pristupa FMI uslugama, koji imaju utjecaja na izvršenje ključnih funkcija i ključnih linija poslovanja.

U tom smislu, banke treba da razmotre sljedeće mjere kako bi poboljšale svoju mogućnost restrukturiranja:

- ako ugovori s FMI posrednicima ili drugim pružaocima usluga neophodnih za pristup FMI nisu održivi u restrukturiranju, trebaju ih kroz odgovarajuće bilateralne izmjene/dopune učiniti održivim u restrukturiranju 21;

- identifikovati moguće zamjene 22 za FMI usluge koje koriste, kao i njihovu pravnu nadležnost.

2.5. Informacioni sistemi i zahtjevi za podacima

Banke trebaju imati uspostavljene adekvatne upravljačke informacione sisteme (MIS), sposobnost obavljanja odgovarajućih procjena i tehničko-tehnološku infrastrukturu kako bi bile u stanju podržati (i) izradu i ažuriranje planova restrukturiranja 23, (ii) izvršenje fer i realne procjene vrijednosti imovine i obaveza 24 i (iii) efikasnu primjenu mjera restrukturiranja 25 i u uslovima brzog pogoršanja poslovanja.

Banke trebaju osigurati sve potrebne informacije i podatke kako bi Agencija bila u mogućnosti izraditi, kao i redovno ažurirati planove restrukturiranja, te trebaju u najvećoj mogućoj mjeri sarađivati sa Agencijom u ispunjavanju tog cilja. U tom smislu, kao dio redovne godišnje procjene mogućnosti restrukturiranja banke, Agencija će procjenjivati sposobnost banaka za prikupljanje i pružanje potrebnih informacija i podataka Agenciji ili nezavisnim procjeniteljima.

U cilju prikupljanja potrebnih informacija i podataka kako bi mogla obaviti redovnu procjenu mogućnosti restrukturiranja, Agencija će koristiti informacije i podatke kojima raspolaže s osnove obavljanja nadzorne funkcije (npr. neposredne kontrole i dr.). https://advokat-prnjavorac.com

U ovom poglavlju pod terminom "MIS kapaciteti" podrazumijevaju se MIS/baze podataka, sposobnost obavljanja adekvatnih procjena (vrednovanja) i tehnološka infrastruktura.

2.5.1. Načela

Banke trebaju uspostaviti adekvatne sisteme upravljanja, kontrolu kvalitete i aranžmane za kontinuitet poslovanja kako bi osigurali da njihovi MIS kapaciteti zadovoljavaju sljedeća navedena načela prije i tokom restrukturiranja.

Kao dio upravljačkih aranžmana 26, banke trebaju da pod direktnom nadležnošću uprave uspostave efikasne upravljačke aranžmane, kako bi njihovi MIS-ovi bili u mogućnosti na vrijeme osigurati sve potrebne informacije i podatke za planiranje restrukturiranja, kao i za izvršenje restrukturiranja, uzevši u obzir sljedeća navedena načela.

Od banaka se posebno očekuje da dokažu da njihovi upravljački aranžmani imaju adekvatne:

- procese za konzistentno prikupljanje i agregiranje podataka na nivou banke/grupe, te za njihovo pravovremeno dostavljanje;

- procese, komunikacijske kanale i raspodjelu odgovornosti za razmjenu podataka i informacija sa Agencijom i/ili nezavisnim procjeniteljem;

- sisteme i procese za kontrolu kvalitete, teza kontinuitet MIS kapaciteta.

Potrebno je da banke dokažu da su njihovi aranžmani kontrole kvalitete u funkciji i da su u stanju osigurati da su MIS kapaciteti adekvatno pripremljeni za restrukturiranje. U tom smislu, potrebno je provoditi periodična testiranja i odgovarajuću nadogradnju MIS kapaciteta. Testiranja bi trebala pokazati da li su MIS kapaciteti usklađeni sa sljedećim načelima, a posebno da li obuhvataju:

- brzu isporuku informacija i podataka Agenciji, nezavisnom procjenitelju ili drugom relevantnom učesniku;

- konzistentno agregiranje podataka na nivou banke/grupe;

- osjetljivost i fleksibilnost internih modela procjene.

O rezultatima testiranja (provjere valjanosti) banke trebaju izvijestiti svoju upravu i Agenciju. Izvještaji o provjeri valjanosti trebali bi sadržavati uočene eventualne nedostatke, kao i mjere za njihovo ispravljanje.

Banke također trebaju ažurno voditi dokumentaciju koja opisuje pouzdanost ovih kapaciteta za zadovoljenje sjedećih načela. Dokumentacija treba opisivati izvorne sisteme (eng. source systems) koji se koriste za produkciju podataka, kao i opis njihovog rada, implementirane kontrolne mehanizme i učesnike koji su uključeni u pripremu i provjeru (validaciju) podataka.

Uzimajući u obzir utvrđena načela u poglavlju 2.4.,banke trebaju da uspostave aranžmane kojima će osigurati kontinuitet ključnih MIS kapaciteta za vrijeme i nakon restrukturiranja, bez obzira radi li se o prenesenim ili zadržanim aktivnostima. Ovi aranžmani trebaju biti uključeni u planiranje za nepredviđene situacije u banci.

[Načelo 5.1.] MIS KAPACITETI KOJI OSIGURAVAJU INFORMACIJE I PODATKE NEOPHODNE ZA IZRADU I AŽURIRANJE PLANOVA RESTRUKTURIRANJA

Banke trebaju imati uspostavljene MIS kapacitete za pružanje informacija i podataka neophodnih za planiranje restrukturiranja.

Između ostalog, banke trebaju da pokažu sljedeće kapacitete:

- izvještavanja prema propisanim obrascima koji se odnose na restrukturiranje na tačan, potpun i dovoljno detaljan način;

- pružanja informacija i podataka prema dole navedenim načelima 5.2. i 5.3.

Banke trebaju da pruže detaljan opis aranžmana kojima se osiguravaju ažurne informacije i podaci za izradu i ažuriranje planova restrukturiranja, te da su na stalnom raspolaganju Agenciji, ako se to zatraži.

U odnosu na specifični MIS, bazu podataka i kapacitet izvještavanja, koji podržavaju aranžmane za operativni kontinuitet, banke trebaju da:

- imaju sveobuhvatne, ažurne i s mogućnošću pretraživanja MIS/baze podataka, koji osiguravaju brzi pristup informacijama i podacima potrebnim za restrukturiranje, te za naknadnu reorganizaciju poslovanja. To posebno uključuje:

o katalog usluga, naveden u Načelu 4.1.;

o repozitorij/bazu ugovora za pružanje usluga, s mogućnošću pretraživanja.

[Načelo 5.2.] MIS KAPACITETI KOJI PRUŽAJU INFORMACIJE I PODATKE NEOPHODNE ZA FER I REALNU PROCJENU VRIJEDNOSTI IMOVINE I OBAVEZA

Banke trebaju imati uspostavljene MIS kapacitete koji pružaju ažurne i potpune informacije i podatke za fer i realnu procjenu vrijednosti imovine i obaveza.

Potrebno je da banke:

- naprave samoprocjenu raspoloživosti informacija i podataka za vrijeme planiranja restrukturiranja, uključujući i kapacitete njihova agregiranja, te da o rezultatima te analize izvijeste Agenciju i prema potrebi otvore dijalog o mjerama za eventualna poboljšanja;

- provedu testiranja (eng. dry-run) kapaciteta banke za pružanje relevantnih informacija i podataka za provođenje procjene vrijednosti imovine i obaveza ili za finansijsku dubinsku provjeru (eng. financial due diligence);

- objasne i argumentiraju korištene baze podataka, pretpostavke i metodologije za svaki interni model procjene.

[Načelo 5.3.] MIS KAPACITETI KOJI PRUŽAJU INFORMACIJE I PODATKE NEOPHODNE ZA DJELOTVORNU PRIMJENU MJERA RESTRUKTURIRANJA

Banke trebaju imati uspostavljene MIS kapacitete koji pružaju ažurne i potpune informacije i podatke za implementaciju instrumenata restrukturiranja, čak i u slučaju uslova koji se brzo mijenjaju.

Banke trebaju da dokažu sljedeće:

- sposobnost za (i) adekvatnu procjenu nivoa njihovog kapaciteta za apsorpciju gubitaka i (ii) osiguranje informacija i podataka potrebnih za izvršenje instrumenta unutrašnjeg restrukturiranja. U tom smislu, potrebno je da banke imaju:

- repozitorij/bazu informacija o svakom instrumentu kapitala i svakom vrijednosnom papiru izdatom od strane banke/grupe;

- proces ažuriranja navedenih informacija;

- analizu koja utvrđuje prihvatljivost izdatih vrijednosnih papira za kapital ili za prihvatljive obaveze;

- vođenje detaljne evidencije o finansijskim ugovorima;

- ako su predviđeni instrumenti prijenosa, za svaku imovinu ili obaveze koje se namjeravaju prenijeti (i) sposobnost da osiguraju neophodne informacije za procjenu vrijednosti imovine i obaveza i (ii) sposobnost za omogućavanje brzog i jednostavnog pristupa neophodnim informacijama i podacima za sve relevantne učesnike, npr. uspostavom virtuelne sobe s podacima (eng. Virtual Data Room);

- sposobnost za istovremeno pružanje višestrukih podataka, na primjer za potrebe likvidnosti (vidi poglavlje 2.3.) i za potrebe procjene vrijednosti imovine i obaveza, pod vremenskim pritiskom i u uslovima finansijskog stresa.

2.6. Komunikacija

Banke trebaju imati komunikacijske planove kako bi osigurale pravovremenu i dosljednu komunikaciju prema ključnim učesnicima (eng. stakeholders) i kako bi podržali implementaciju strategije restrukturiranja, uključujući i upravljačke aranžmane za efikasno provođenje planova.

Razumno je očekivati da će restrukturiranje banke izazvati veliki interes različitih učesnika pa nepostojanje adekvatne komunikacije može negativno utjecati na uspješno provođenje restrukturiranja. Pažljivo osmišljena komunikacija je presudna za postizanje povjerenja i s druge strane se smanjuje neizvjesnost u procesu restrukturiranja banke.

Koordinirano pružanje informacija ključnim učesnicima u slučaju restrukturiranja banke treba, između ostalog, osigurati postizanje sljedećih ciljeva:

- osiguravanje informacija dioničarima i povjeriocima o odlukama iz restrukturiranja;

- osiguravanje vlasnicima pokrivenih depozita i drugim zaštićenim povjeriocima informacije o njihovom zaštićenom statusu;

- osiguravanje da su zaposlenici, klijenti, dobavljači, pružaoci FMI usluga i druge zainteresovane strane informisani o odlukama iz restrukturiranja;

- očuvanje povjerenja tržišta na kojima banka posluje i sprječavanje poduzimanja radnji od drugih strana koje bi mogle negativno utjecati na provođenje restrukturiranja.

U tom smislu, komunikacijski plan treba biti pripremljen za vrijeme planirana restrukturiranja.

2.6.1. Načela

[Načelo 6.1.] KOMUNIKACIJSKI PLAN

Banke trebaju imati razvijene sveobuhvatne komunikacijske planove kojima informišu ključne učesnike o implikacijama restrukturiranja banke, a njihova prvenstvena namjera je sprječavanje panike i smanjenje nejasnoća.

U tom smislu, potrebno je da banke:

- identifikuju ključne eksterne i interne učesnike (na nivou grupe) koji trebaju biti informisani o procesu restrukturiranja, uključujući i pružaoce usluga i operativne imovine;

- pripreme i održavaju ažuriranu listu ključnih eksternih i internih učesnika;

- pripreme ciljanu komunikacijsku strategiju za svaku grupu učesnika sa definiranim porukama i u skladu sa strategijom restrukturiranja koju je odredila Agencija. Komunikacijski plan za svaku grupu učesnika:

- treba sadržavati ključne poruke kojima se promovira povjerenje u banke tokom restrukturiranja. Te poruke trebaju biti snažne, dosljedne i lako razumljive i, između ostalog, trebaju sadržavati:

- općenite rečenice zavisno od dosadašnje komunikacije i mjerama restrukturiranja koje mogu biti poduzete prema banci;

- informacije o posljedicama restrukturiranja za svaku grupu učesnika u cilju promocije sigurnosti i predvidivosti;

- određuje kada je nužna komunikacija s određenom grupom učesnika;

- definira strategiju i procedure u cilju sprječavanja curenja informacija;

- identifikuje nosioce komunikacije i ko je zadužen za distribuciju (organizacioni dio ili funkcija);

- identifikuje djelotvorne komunikacijske kanale i potrebne infrastrukture za implementaciju strategije restrukturiranja i distribuciju poruka;

- dopunjuje ključne poruke kroz razvijanje predložaka za dokumente i e-mail poruke, učestalih pitanja i drugih alata (npr. ad hoc osnivanje call centra i sl.) koje će se koristiti u postupku restrukturiranja;

- identifikuje svu komunikaciju prema tržišnim učenicima koja se zahtijeva prema propisima.

[Načelo 6.2.] KOMUNIKACIJSKO UPRAVLJANJE

Banke trebaju imati uspostavljene upravljačke aranžmane za provođenje komunikacijskog plana u bliskoj saradnji sa Agencijom.

Od banaka se očekuje da:

- očekivanja navedena u Načelu 6.1. budu uključena u upravljačke aranžmane;

- utvrde odgovornosti za sastavljanje i izvršenje komunikacijskog plana koji se odnosi na restrukturiranje banke (npr. odgovornost određene organizacione jedinice ili funkcije);

- definiraju procese odobravanja u svim područjima komunikacijskog plana, uključujući i konačno odobravanje za distribuciju poruka;

- osiguraju da su definirani zaposlenici svjesni svojih uloga pri komunikaciji s identifikovanim grupama učesnika u kriznim situacijama, u koordinaciji sa Agencijom;

- imaju uspostavljene aranžmane koji osiguravaju navedene zahtjeve povjerljivosti informacija;

- osiguraju potrebnu infrastrukturu i resurse za djelotvornu komunikaciju s identifikovanim grupama učesnika. Navedeno može uključivati raspoloživu infrastrukturu u svakodnevnom poslovanju, ali i dodatnu infrastrukturu (npr. angažman specijalizovanih firmi za odnose s javnošću, povećanje kapaciteta call centra zbog očekivanog povećanog broja upita i sl.);

- pravovremeno informišu Agenciju ako propisani zahtjevi za objavom informacija mogu utjecati na implementaciju strategije restrukturiranja;

- uspostave procese za praćenje izvršavanja komunikacijskog plana.

2.7. Odvajanje i reorganizacija

Struktura, kompleksnost i međuzavisnosti banke ne bi smjele predstavljati prepreke operativnoj implementaciji strategije restrukturiranja i postizanju ciljeva restrukturiranja.

Pravna, operativna i finansijska struktura banke može stvarati prepreke za djelotvornu implementaciju mjera restrukturiranja.

Kako bi se osiguralo da struktura, kompleksnost i međuzavisnosti banke ne predstavljaju prepreke restrukturiranju, procjena mogućnosti restrukturiranja treba uključivati sljedeće procjene:

- Promjene strukture banke

Na osnovu procjene mogućnosti restrukturiranja banke, Agencija ima ovlaštenje 27 zahtijevati promjenu strukture i organizacije, ako su te mjere neophodne i srazmjerne u slučaju banke u cilju smanjivanja ili otklanjanja prepreka za primjenu instrumenata restrukturiranja i kako bi se osigurala i poboljšala mogućnost restrukturiranja banke. U tom smislu, Agencija će procjenjivati u kojoj mjeri je potrebno mijenjati strukturu banke ili smanjivati kompleksnost grupe kako bi se osigurala mogućnost restrukturiranja. U slučaju da preferirana strategija restrukturiranja predviđa odvajanje određenih subjekta iz grupe, moguće je da će biti neophodno unaprijed (ex ante) smanjiti finansijsku i operativnu međuzavisnost grupe kako bi se i nadalje osigurao pristup ključnim funkcijama u restrukturiranju.

Agencija će primijeniti strukturne mjere samo u slučaju ako su one neophodne i srazmjerne kako bi se osigurala mogućnost restrukturiranja banke.

- Odvajanje

Odvajanje se odnosi na način na koji bi se ključne funkcije i ključne linije poslovanja mogle pravno i ekonomski odvojiti od ostalih funkcija do mjere koja je potrebna da bi se osigurao kontinuitet u slučaju propadanja banke. Procjena odvajanja se odnosi na procjenjivanje imovine i obaveza, odnosnih usluga, zaposlenika, infrastrukture, kao i drugih pravnih, finansijskih i IT međuzavisnosti kako bi pružio izbor obima prijenosa. Inicijalna analiza mogućnosti odvajanja ključnih funkcija i ključnih linija poslovanja treba biti napravljena od strane banaka i podnesena Agenciji u procesu planiranja restrukturiranja.

- Plan poslovne reorganizacije

Instrument unutrašnjeg restrukturiranja u slučaju da banka nastavlja s poslovanjem može se primijeniti ako postoji realna mogućnost da će primjenom tog instrumenta, uz mjere koje se provode u skladu sa planom reorganizacije poslovanja, i uz ostvarivanje odgovarajućih ciljeva restrukturiranja, banci omogućiti ponovno uspostavljanje finansijske stabilnosti i dugoročne održivosti 28. U tom smislu, potencijalne mjere reorganizacije poslovanja, kojima se ostvaruju odgovarajući ciljevi restrukturiranja, trebaju biti razmotrene već u fazi planiranja restrukturiranja. Dodatno, od ključne je važnosti da je banka u stanju na vrijeme i djelotvorno provesti mjere reorganizacije poslovanja u slučaju restrukturiranja.

Prema tome, procjena ključnih elementa reorganizacije poslovanja treba biti pripremljena već u fazi planiranja restrukturiranja. U tu svrhu, banke se u određenom mjeri mogu osloniti na pretpostavke plana oporavka.

Zavisno od potencijalnih mjera restrukturiranja koje bi se primijenile na banku, analize odvajanja su od posebne važnosti kod plana reorganizacije poslovanja, npr. u slučaju gašenja ili prodaje poslovnih linija ili subjekata.

2.7.1. Načela

[Načelo 7.1.] STRUKTURA, KOMPLEKSNOST I MEĐUZAVISNOSTI

Banke trebaju identifikovati, reducirati i otkloniti nepotrebne kompleksnosti u svojoj strukturi koje predstavljaju potencijalni rizik za implementaciju strategije restrukturiranja.

Banke bi trebale da, ako je to neophodno i razmjerno slučaju:

- razmotre mjere kojima bi se postigla operativna nezavisnost materijalno značajnih subjekata kako bi se podržala strategija restrukturiranja, pogotovo ako ona predviđa razdvajanje i/ili reorganizaciju poslovanja;

- osiguraju da pravna i operativna struktura nije previše kompleksna i međupovezana kako bi se osigurao kontinuitet pristupa ključnim funkcijama u restrukturiranju. Ako je potrebno, banke trebaju da poduzmu mjere za smanjenje kompleksnosti ili pojednostavljenja pravne strukture;

- ako je potrebno, usklade pravnu strukturu grupe s ključnim funkcijama i ključnim linijama poslovanja;

- ako je potrebno, osiguraju da broj poslovnih subjekata i kompleksnost strukture grupe ne sprječava primjenu predviđenih instrumenata restrukturiranja;

- uspostave pravnu strukturu i unutargrupne aranžmane finansiranja koji olakšavaju implementaciju strategije restrukturiranja.

[Načelo 7.2.] ANALIZE ODVAJANJA KOD DJELIMIČNOG PRIJENOSA

Banke kod kojih je predviđen djelimični prijenos 29 trebaju provesti analize odvajanja kako bi bile spremne za strategiju djelimičnog prijenosa.

Potrebno je da banke provedu inicijalne analize odvajanja. Ove analize trebaju biti provedene na osnovu (i) postojeće strukture i (ii) strukture nakon primjene mjera iz plana oporavka. U tom smislu, regulatorne, pravne, ugovorne i ekonomske zaštitne mjere trebaju biti razmotrene.

Analize trebaju uključivati sljedeće:

- opis usko povezanih aktivnosti (kao i pripadajućih usluga) koje se mogu odvojiti od ostatka grupe bez nepotrebnih kašnjenja i neproporcionalno visokih troškova;

- procjenu mogu li se imovina, obaveze, usluge, zaposlenici i pripadajuća infrastruktura prenijeti na treće strane;

- procjenu mogu li se imovina i obaveze koje se ne odnose ključne funkcije i ključne linije poslovanja, ali su uključene u obim mogućeg prijenosa, prenijeti;

- opis što se namjerava s platnim, klirinškim i aktivnostima poravnanja - da li su obuhvaćene u obimu prijenosa ili se nalaze u obimu za likvidaciju;

- opis IT sistema i licencnih vlasništva, zaposlenika i ključnih dijeljenih servisa, koji su neophodni za nove obime;

- samoprocjenu potencijalnih ograničenja za odvajanje;

- opis potrebnih operativnih radnji i očekivanog vremena koji su neophodni za isporuku informacija i donosne procjene;

- opis mogućih troškova u slučaju primjene gore spomenutih obima prijenosa;

- opis likvidnosti i potreba za finansiranjem za nove obime prijenosa, kao i opis mogućih izvora finansiranja (nakon restrukturiranja).

[Načelo 7.3.] PLAN REORGANIZACIJE POSLOVANJA NAKON PRIMJENE INSTRUMENTA UNUTRAŠNJEG RESTRUKTURIRANJA

Banke, kod kojih Agencija u sklopu strategije restrukturiranja predvidi korištenje instrumenta unutrašnjeg restrukturiranja sa nastavkom poslovanja banke, trebaju identifikovati i procijeniti mjere kojima se omogućava ponovno uspostavljanje finansijske stabilnosti i dugoročne održivosti i detaljno razmotriti mjere u planu reorganizacije poslovanja.

Agencija očekuje od banaka da unaprijed (ex ante) pripreme procjene ključnih elementa plana reorganizacije poslovanja kako bi bile spremne za restrukturiranje. U tom smislu, potrebno je da banke:

(i) identifikuju i opišu mjere kojima se ponovo uspostavlja finansijska stabilnost i dugoročna održivost, te da provedu inicijalnu procjenu tih mjera;

(ii) navedu potrebno vrijeme za njihovu implementaciju, uključujući i opis potrebnih koraka i

(iii) osiguraju potrebne kapacitete kako bi Agencija bila u stanju ocijeniti elemente pod (i) i (ii) za vrijeme restrukturiranja.

Potencijalne mjere reorganizacije mogu uključivati, ali nisu ograničene samo na:

- reorganizaciju svih aktivnosti;

- promjene operativnih sistema i infrastruktura;

- obustavu aktivnosti koje donose gubitak;

- reorganizaciju postojećih aktivnosti koje mogu biti konkurentne;

- prodaju imovine i linija poslovanja i

- gašenje aktivnosti trgovanja bez dodatnih gubitaka.

U tom smislu banke trebaju razmotriti i identifikovati opcije/mjere reorganizacije iz plana oporavka koje se možda neće koristiti u fazi oporavka, kao i one koje nisu bile tamo identifikovane, ali mogu doprinijeti dugoročnoj održivosti. Na primjer, izvršenje tih mjera možda neće imati izravan utjecaj na kapital ili likvidnost, ali doprinose sveukupnom ostvarivanju ciljeva restrukturiranja.

Ako je gašenje i/ili prodaja dijelova aktivnosti/grupe predviđeno kao mjera reorganizacije poslovanja, banke također trebaju da, uzimajući u obzir plan oporavka, identifikuju (i) relevantne subjekte/poslovne linije, način njihovog gašenja/prodaje te očekivane troškove i potrebe za likvidnosti pod različitim pretpostavkama; (ii) finansiranje i usluge koje preostali dio pruža ili ima potrebe i (iii) proizvode i usluge koji će se ugasiti, jer ne podržavaju postizanje ciljeva restrukturiranja ili korištenje instrumenata restrukturiranja.

Kod analize mjera, potrebno je da banke:

- dokažu kako će dugoročna održivost biti ponovo uspostavljena kroz predviđene mjere. U tom smislu banke mogu razmotriti:

- potencijalne troškove i posljedice reorganizacije poslovanja na bilans stanja i bilans uspjeha;

- opis potencijalnih potreba za finansiranjem tokom faze reorganizacije poslovanja i potencijalnih izvora finansiranja;

- potencijalne prilive od dezinvestiranja imovine, subjekata ili linija poslovanja predviđenih planom reorganizacije poslovanja.

- navedu potrebne korake i očekivano vrijeme za implementaciju predviđenih mjera;

- provedu procjenu na osnovu sljedećih pretpostavki:

- analize su provedene na osnovu (i) postojeće strukture i (ii) za strukturu nakon primjene mjera restrukturiranja;

- da li su pravila vezana za državnu pomoć (eng. state aid) primjenjiva. Predviđene mjere trebaju biti usklađene sa zahtjevima navedenim u planu reorganizacije poslovanja, kojem je cilj ponovna uspostava dugoročne održivosti s minimalnim korištenjem javnih sredstava i ublažavanje eventualnih negativnih efekata na konkurentnost.

Analize trebaju biti potkrijepljene odgovarajućim informacijama kako bi Agencija bila u stanju ocijeniti utjecaj reorganizacije poslovanja na ključne funkcije i finansijsku stabilnost, npr. (i) navođenjem korištenih pretpostavki, kao što su makroekonomski pokazatelji; (ii) projiciranjem utjecaja na bilans stanja i bilans uspjeha i (iii) opisom promjena ključnih finansijskih parametara. U tom smislu, banke se upućuju na korištenje raspoložive dokumentacije koja je napravljena za druge svrhe, kao što je plan oporavka i sl.

3. ROKOVI ZA ISPUNJAVANJE OČEKIVANJA/SMJERNICA

Prethodno navedena očekivanja Agencije od banaka u planiranju restrukturiranja trebaju se postupno implementirati. U sljedećoj tabeli dat je prikaz postupne implementacije očekivanja prema pojedinim područjima. U definiranom vremenskom periodu od banaka se očekuje da izgrade svoje kapacitete saglasno ovim Smjernicama. https://www.anwalt-derbeste.de

NAČELO

ROK

ZA IMPLEMENTACIJU

NAPOMENA

1.

UPRAVLJANJE

Do 31.03.2023. godine

2.

KAPACITET ZA POKRIĆE GUBITKA I DOKAPITALIZACIJU

a) Predviđen Rješenjem o utvrđivanju MREL-a

b) Predviđen Smjernicama za unutrašnje restrukturiranje

3.

LIKVIDNOST I IZVORI FINANSIRANJA U RESTRUKTURIRANJU

Predviđen Smjernicama za likvidnost i izvore finansiranja u restrukturiranju

4.

OPERATIVNI NASTAVAK POSLOVANJA I PRISTUP INFRASTRUKTURAMA FINANSIJSKOG TRŽIŠTA

Do kraja 2024. godine

5.

INFORMACIONI SISTEMI I ZAHTJEVI ZA PODACIMA

Do kraja 2024. godine

6.

KOMUNIKACIJA

Do kraja 2022. godine

7.

ODVAJANJE I REORGANIZACIJA

Do kraja 2024. godine

Izuzetno, Agencija za pojedinu banku može odrediti drugačije rokove, ako je to potrebno zbog specifičnosti same banke i specifičnih okolnosti.

4. POJMOVNIK

Aranžman

Aranžman je bilo koji sporazum, ugovor, politika, vodič ili praksa koji uređuje pružanje usluga.

Bail-in

Vidi objašnjenje pod instrument unutrašnjeg restrukturiranja.

Dvostruka funkcija

Opisuje situaciju kada zaposlenik prima plaću od jednog poslovnog subjekta, a pruža svoje usluge drugom poslovnom subjektu unutar grupe.

Esencijalne usluge

Usluge povezane s ključnim linijama poslovanja čiji je kontinuitet neophodan za uspješnu implementaciju strategije restrukturiranja i posljedičnu reorganizaciju.

Esencijalne FMI usluge

Platne usluge, kliring, poravnanje i skrbništvo, koje se pružaju od strane infrastrukture finansijskog tržišta (FMI) ili posrednika, a koje su neophodne za jednu ili više ključnih linija poslovanja (vidi objašnjenje Esencijalnih usluga).

FMI

Eng. Financial Market Infrastructures i predstavljaju infrastrukture finansijskog tržišta, kao što su platne usluge, kliring, poravnanje, skrbništvo i dr.

FMI posrednici

Pružaoci FMI usluga koji sami nisu FMI.

Instrument prodaje poslovanja banke

Kako je definirano čl. 198.-199. Zakona o bankama i Odlukom o prodaji dionica, imovine, prava i obaveza banke u restrukturiranju.

Instrument banke za posebne namjene

Kako je definirano čl. 200.-201. Zakona o bankama i Odlukom o banci za posebne namjene.

Instrument odvajanja imovine

Kako je definirano čl. 202. Zakona o bankama i Odlukom o osnivanju, uslovima i načinu davanja saglasnosti društvu za upravljanje imovinom.

Instrument unutrašnjeg restrukturiranja

Kako je definirano čl. 203.-211. Zakona o bankama i Odlukom o minimalnim zahtjevima za kapitalom i prihvatljivim obavezama banke.

International Securities Identification Number - ISIN

Prihvaćeni globalni standard za jedinstvenu identifikaciju finansijskih instrumenata (ISO 6166).

Kliring

Proces slanja i sučeljavanja (u određenim slučajevima i potvrđivanja prije poravnanja) platnih naloga, koji uključuje njihov obračun i netiranje u cilju dobijanja konačnih pozicija prije poravnanja. Ponekad se ovaj termin upotrebljava i za poravnanje, što je neprecizno.

Ključne linije poslovanja

Poslovne linije i pripadajuće usluge kojima se ostvaruje značajni dio prihoda i/ili dobiti banke ili franšizna vrijednost.

Ključne funkcije

Aktivnosti, usluge ili poslovi čiji bi prekid obavljanja vjerovatno doveo do ugrožavanja stabilnosti finansijskog sistema ili poremećaja u pružanju neophodnih usluga realnom sektoru uslijed veličine, tržišnog učešća i povezanosti subjekta koji ih obavlja sa ostalim učesnicima u finansijskom sistemu, a naročito uzimajući u obzir mogućnost da neko drugi nesmetano preuzme obavljanje ovih aktivnosti, usluga ili poslova.

Ključne usluge

Usluge koje su neophodne za jednu ili više ključnih funkcija, a koje se pružaju banci/grupi čiji prekid može biti znatna prepreka izvršenju ključnih funkcija.

Ključne FMI usluge

Platne usluge, kliring, poravnanje i skrbništvo, koje se pružaju od strane infrastrukture finansijskog tržišta (FMI) ili posrednika, a koje su neophodne za jednu ili više ključnih funkcija.

Materijalno značajni subjekti

Materijalno značajni subjekti su najznačajniji subjekti unutar grupe zbog pružanja ključnog finansiranja ili zbog generiranja značajnog dijela prihoda.

Operativna imovina

Imovina koja nije finansijska imovina i koja je potrebna kako bi se pružile relevantne usluge, kao što su: nekretnine, intelektualno vlasništvo, patenti, softver, hardver, IT sistemi i aplikacije i skladišta podataka. Operativna imovina je ključna/esencijalna kada je njihov angažman neophodan za pružanje ključnih/esencijalnih usluga.

"Održivi u restrukturiranju" uključuje sljedeće karakteristike:

1. Nemogućnost raskida, suspenzije ili izmjena;
Pružaoci usluga ne mogu raskinuti, suspendirati ili izmijeniti ugovorne odredbe pružanja usluga na osnovu otvaranja postupka restrukturiranja s obzirom da se obaveze iz ugovora i nadalje izvršavaju.
2. Prenosivost pružanja usluga
Primanje usluga se može prenijeti/dodijeliti drugom subjektu na osnovu odluke Agencije u sklopu implementacije strategije restrukturiranja.
3. Podrška u prijenosu ili raskidu
U slučaju prijenosa pružanja usluga zbog restrukturiranja, postojeći pružalac treba omogućiti tranziciju na novog pružaoca ili primaoca usluge, pod uslovom da se obaveze iz ugovora uredno izvršavaju. U slučaju raskida ugovora tokom restrukturiranja ili reorganizacije poslovanja, pružalac usluga treba omogućiti pružanje usluga na određeno vrijeme pod istim uslovima, npr. 24 mjeseca.
4. Kontinuirano pružanje usluga dezinvestiranom subjektu grupe.
Usluge se trebaju nastaviti pružati od strane unutargrupnog pružaoca prema subjektu koji je odvojen iz grupe na osnovu restrukturiranja/reorganizacije. Pružanje usluga se treba nastaviti na određeno vrijeme, npr. 24 mjeseca, pod uslovom da se obaveze iz ugovora uredno izvršavaju.

Plan reorganizacije poslovanja

Reorganizacija banke nakon primjene instrumenta unutrašnjeg restrukturiranja (bail-in) treba biti ostvarena kroz implementaciju plana reorganizacije poslovanja prema članu 209. Zakona o bankama.

Linija poslovanja

Strukturirani skup aktivnosti, procesa i operacija razvijen od strane banke za potrebe klijenata (trećih strana) kako bi se ostvarili poslovni ciljevi.

Relevantne usluge

Usluge koje podupiru (i) ključne funkcije banke za ekonomiju (ključne usluge); (ii) ključne linije poslovanja čiji kontinuitet je neophodan za uspješnu implementaciju strategije restrukturiranja.

Ove kategorije se mogu preklapati. Ovo se analogno primjenjuje za operativnu imovinu i zaposlenike.

Subjekt grupe

Svaki poslovni subjekt (pravno lice) koji pripada grupi.

Zaštitne mjere

Dioničari i povjerioci banke ne bi smjeli pretrpjeti veće gubitke u restrukturiranju nego što bi ih imali u redovnom postupku stečaja banke. (eng. No Creditor Worse Off principle - NCWO).

Ove Smjernice stupaju na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

Broj U.O.-02-06/22
13. septembra 2022. godine
Sarajevo

Predsjednica
Upravnog odbora
Ivanka Galić, s. r.

1 Zakon o bankama, čl. 179. st. (1).

2 Zakon o bankama, čl. 184.

3 Mogućnost restrukturiranja banke – engl. „resolvability“.

4 Zakon o bankama, čl. 185.

5 Zakon o bankama, čl. 182. st. (5).

6 Zakon o bankama, čl. 182. st. (10).

7 Prema članu 189. Zakona o bankama, te Odluci o uslovima i načinu vršenja nezavisne procjene vrijednosti imovine i obaveza banke prije i u toku postupka restrukturiranja banke.

8 U stvari, implementacija mjera restrukturiranja može se obaviti bilo koji dan, npr. od srijede na četvrtak ili bilo kada, samo u tom slučaju je kraće vrijeme za provođenje pa se obično obavlja preko vikenda.

9 Zakon o bankama, čl. 204. st. (1).

10 Zakon o bankama, čl. 204. st. (3).

11 Zakon o bankama, čl. 227. st. (1).

12 Zakon o bankama, čl. 213.

13 Agencija može donijeti opće smjernice za izradu bail-in playbooka.

14 Metodologija za određivanje minimalnog zahtjeva za kapital i prihvatljive obaveze banke, tačka 7.

15 Metodologija za određivanje minimalnog zahtjeva za kapital i prihvatljive obaveze banke, tačka 9.

16 Karakteristike ugovora „Održivih u restrukturiranju“ (eng. resolution-resilient) detaljnije su prikazane u Pojmovniku.

17 Pod nereguliranim subjektom podrazumijeva se da isti nije obuhvaćen prudencijalnom regulativom vezano za kapital i likvidnost na pojedinačnom osnovu

18 Na primjer, postojanje sporazuma koji će na privremenom osnovu davati mogućnosti subjektu grupe za pružanje funkcija od strane zaposlenika drugog subjekta.

19 Kao što su pružaoci komunikacijskih usluga (npr. SWIFT), IT pružaoci usluga (npr. kada je određena aplikacija neophodna za pristup FMI) i sl.

20 Npr. dodatni zahtjevi vezano za trgovanje, smanjenje kreditnih linija i sl.

21 Vidi Načelo 4.3. u kojima su navedene karakteristike koje bi ugovori „održivi na restrukturiranje“ trebali sadržavati, te korake koje bi banke trebale poduzeti kako bi u najvećoj mogućoj mjeri osigurale održivost u restrukturiranju.

22 Teško je za očekivati da bi eventualne zamjene bile raspoložive tokom „vikend restrukturiranja“, ali bi mogle imati značajnu ulogu tokom reorganizacije poslovanja.

23 Zakon o bankama, čl. 182. st. (5).

24 Zakon o bankama, čl. 189.

25 Zakon o bankama, čl. 192.

26 Vidi poglavlje 2.1.

27 Zakon o bankama, čl. 185.

28 Zakon o bankama čl. 203. st. (2).

29 Na primjer, kod primjene instrumenata restrukturiranja kao što je prodaja poslovanja, odvajanje i prijenos imovine i instrumenta banke za posebne namjene.

BiH Pravo