- Tue Nov 16, 2021 1:23 pm
#5295
Špadijer protiv Crne Gore
– navodno maltretiranje aplikantice – zviždača; utvrđena povreda člana 8. EK, pozitivna obaveza države.
9.11.2021. Povreda člana 8. EK
Aplikantica je Daliborka Špadijer, državljanka Crne Gore. Živi u Podgorici.
1 Informacije su pripremljene u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Iste su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
Aplikantica, tadašnja šefica smjene zatvorskih čuvara u ženskom zatvoru, je 2013. godine prijavila pet kolegica zbog incidenta u kojem je muškim zatvorskim čuvarima dopušten ulazak u zatvor, a jedan od njih je imao “fizički kontakt” s dvije zatvorenice. Ubrzo nakon toga, imala je navodno prijeteći telefonski razgovor s kolegicom, a potom joj je razbijeno vjetrobransko staklo. Požalila se policiji.
Radnje tužilaštva nisu uslijedile. Dogodili su se i drugi navodni incidenti zlostavljanja. Aplikanticine kolege koji su sudjelovali u incidentu su 2013. godine kažnjeni novčanom
kaznom od 20 do 30% plaće za dva do tri mjeseca. Jedan od muških zatvorskih čuvara je
suspendiran uz smanjenje plaće od 40%. Kasnije te godine, ovaj je zatvorski čuvar pljunuo pred aplikanticu i vrijeđao je govoreći: “Evo ti smrdljiva kučko. Kad bi izgubila samo 50 kilograma, mogla bi izgledati prihvatljivo”. Aplikantica se žalila osiguranju zatvora. Kako guverner nije postupio po pritužbi, obratila se pomoćniku guvernera. On je izjavio da “čak i da ga ministar pravosuđa nazove, aplikantica više ne bi bila šef smjene”.
Aplikantica je navela da su uslijedili brojni i kontinuirani incidenti nasilja, te da je u nekoliko navrata zatvorska hijerarhija nije podržala. U septembru 2013. otišla je na bolovanje. Pritužba posredniku je odbijena. U novembru 2013. godine otišla je na sud, bezuspješno. Sud je naveo da incidenti nisu bili maltretiranje, ali je utvrdio da je ona patila od posttraumatskog stresa zbog incidenata.
Dok je postupak trajao, nepoznato lice ju je napalo, pretuklo i upozorilo. Prvostepenu presudu potvrdili su Viši i Vrhovni sud, a ustavna tužba koju je podnijela bila je neuspješna. Isto tako, pritužba Ombudsmenu je bila uzaludna. U 2016. godini aplikantica je otišla u penziju iz zdravstvenih razloga.
Pozivajući se na član 3. (zabrana nečovječnog i ponižavajućeg postupanja), 6. (pravo na pravično suđenje) i 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek), aplikantica se žalila na psihičku štetu uzrokovanu njezinim stalnim maltretiranjem i propustom vlasti da je zaštite.
Evropski sud je konstatovao da aplikanticin glavni prigovor treba ispitati na osnovu člana 8. Konvencije a ne članova 3. i 6. Sud je smatrao utvrđenim da postoji veza između incidenata i navodne manjkave reakcija nadležnih tijela, s jedne strane, i aplikanticinih psihološki problema, s druge strane.
Sud je ponovio da su države dužne štititi fizički i psihički integritet pojedinca od drugih, uključujući uspostavljanje pravnog okvira s tim ciljem.
Sud je potvrdio da su u domaćem zakonu postojali pravni lijekovi za zlostavljanje. Međutim, ti lijekovi morali su raditi i u praksi. Smatrao je da postupak posredovanja nije bio usklađen sa zakonom. Uprkos povezanosti između predmetnih incidenata i aplikanticinog zdravstvenog stanja, ona nije dobila nikakvu zaštitu od sudova koji su presudili da je učestalost incidenata nedovoljna da opravda akciju. Sud je ponovio da su pritužbe za zlostavljanje trebale biti detaljno i u cijelosti ispitane, a ne odbačene samo na temelju toga koliko su se često ili rijetko javljale, uz uzimanje u obzir cjelokupnog konteksta; neki od pojedinačnih incidenata ostali su potpuno neistraženi. Sud je nadalje utvrdio da je reakcija tužitelja bila prespora, uskraćujući joj mogućnost da nastavi svoj slučaj.
Općenito, Sud je utvrdio da je način na koji su pravni mehanizmi implementirani i aplikanticinom slučaju – uključujući važan kontekst zviždanja – bio neadekvatan te predstavlja povredu pozitivne obaveze države da zaštiti aplikanticu prema ovom članu
– navodno maltretiranje aplikantice – zviždača; utvrđena povreda člana 8. EK, pozitivna obaveza države.
9.11.2021. Povreda člana 8. EK
Aplikantica je Daliborka Špadijer, državljanka Crne Gore. Živi u Podgorici.
1 Informacije su pripremljene u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Iste su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
Aplikantica, tadašnja šefica smjene zatvorskih čuvara u ženskom zatvoru, je 2013. godine prijavila pet kolegica zbog incidenta u kojem je muškim zatvorskim čuvarima dopušten ulazak u zatvor, a jedan od njih je imao “fizički kontakt” s dvije zatvorenice. Ubrzo nakon toga, imala je navodno prijeteći telefonski razgovor s kolegicom, a potom joj je razbijeno vjetrobransko staklo. Požalila se policiji.
Radnje tužilaštva nisu uslijedile. Dogodili su se i drugi navodni incidenti zlostavljanja. Aplikanticine kolege koji su sudjelovali u incidentu su 2013. godine kažnjeni novčanom
kaznom od 20 do 30% plaće za dva do tri mjeseca. Jedan od muških zatvorskih čuvara je
suspendiran uz smanjenje plaće od 40%. Kasnije te godine, ovaj je zatvorski čuvar pljunuo pred aplikanticu i vrijeđao je govoreći: “Evo ti smrdljiva kučko. Kad bi izgubila samo 50 kilograma, mogla bi izgledati prihvatljivo”. Aplikantica se žalila osiguranju zatvora. Kako guverner nije postupio po pritužbi, obratila se pomoćniku guvernera. On je izjavio da “čak i da ga ministar pravosuđa nazove, aplikantica više ne bi bila šef smjene”.
Aplikantica je navela da su uslijedili brojni i kontinuirani incidenti nasilja, te da je u nekoliko navrata zatvorska hijerarhija nije podržala. U septembru 2013. otišla je na bolovanje. Pritužba posredniku je odbijena. U novembru 2013. godine otišla je na sud, bezuspješno. Sud je naveo da incidenti nisu bili maltretiranje, ali je utvrdio da je ona patila od posttraumatskog stresa zbog incidenata.
Dok je postupak trajao, nepoznato lice ju je napalo, pretuklo i upozorilo. Prvostepenu presudu potvrdili su Viši i Vrhovni sud, a ustavna tužba koju je podnijela bila je neuspješna. Isto tako, pritužba Ombudsmenu je bila uzaludna. U 2016. godini aplikantica je otišla u penziju iz zdravstvenih razloga.
Pozivajući se na član 3. (zabrana nečovječnog i ponižavajućeg postupanja), 6. (pravo na pravično suđenje) i 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek), aplikantica se žalila na psihičku štetu uzrokovanu njezinim stalnim maltretiranjem i propustom vlasti da je zaštite.
Evropski sud je konstatovao da aplikanticin glavni prigovor treba ispitati na osnovu člana 8. Konvencije a ne članova 3. i 6. Sud je smatrao utvrđenim da postoji veza između incidenata i navodne manjkave reakcija nadležnih tijela, s jedne strane, i aplikanticinih psihološki problema, s druge strane.
Sud je ponovio da su države dužne štititi fizički i psihički integritet pojedinca od drugih, uključujući uspostavljanje pravnog okvira s tim ciljem.
Sud je potvrdio da su u domaćem zakonu postojali pravni lijekovi za zlostavljanje. Međutim, ti lijekovi morali su raditi i u praksi. Smatrao je da postupak posredovanja nije bio usklađen sa zakonom. Uprkos povezanosti između predmetnih incidenata i aplikanticinog zdravstvenog stanja, ona nije dobila nikakvu zaštitu od sudova koji su presudili da je učestalost incidenata nedovoljna da opravda akciju. Sud je ponovio da su pritužbe za zlostavljanje trebale biti detaljno i u cijelosti ispitane, a ne odbačene samo na temelju toga koliko su se često ili rijetko javljale, uz uzimanje u obzir cjelokupnog konteksta; neki od pojedinačnih incidenata ostali su potpuno neistraženi. Sud je nadalje utvrdio da je reakcija tužitelja bila prespora, uskraćujući joj mogućnost da nastavi svoj slučaj.
Općenito, Sud je utvrdio da je način na koji su pravni mehanizmi implementirani i aplikanticinom slučaju – uključujući važan kontekst zviždanja – bio neadekvatan te predstavlja povredu pozitivne obaveze države da zaštiti aplikanticu prema ovom članu