- Wed Sep 22, 2021 6:53 am
#5220
Pintar and Others v. Slovenia (br. 49969/14 i četiri druge aplikacije), 14.9.2021.1 Povreda člana 1. Protokola broj 1 uz EK
Aplikanti su bili vlasnici dionica i obveznica u tri slovenske banke koje su podnijele zahtjev za državnu pomoć. Banka Slovenije je 2013. i 2014. godine donijela odluke o uvođenju vanrednih mjera, uključujući i tri banke, kojima je njihov temeljni kapital sveden na nulu. Odluke su donesene u okviru domaćeg zakonodavstva. Pozvali su se na Preporuku Vijeća EU-a, kao i na pregled kvalitete imovine („AQR“) i rezultate testova provedenih pod vodstvom upravnog odbora, koji je uključivao Komisiju, Evropsko bankovno tijelo i Evropsku centralnu banku. Bivšim vlasnicima nije odobren pristup nekoliko dokumenata na kojima se temelji odluka. Aplikanti su podnijeli različite, neuspješne i neriješene pravne tužbe na domaćem nivou.
Ustavni sud je 2016. godine utvrdio da su određene relevantne odredbe domaćeg zakona u neskladu s Ustavom, te da bivši dioničari banaka nisu uživali adekvatnu sudsku zaštitu. Nakon toga usvojen je Zakon o postupku sudske zaštite za bivše nositelje prihvatljivih obaveza banaka (Zakon o pravnom lijeku iz 2020. godine). Ustavni sud je obustavio njegovu provedbu čekajući ocjenu njegove ustavnosti.
Pozivajući se na član 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (zaštita imovine), aplikanti se posebno žale na nedostatak učinkovite procedure za osporavanje odluke centralne banke, te da su mjere neopravdane.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da niti kompenzacijski pravni lijek, niti bilo koji drugi pravni lijek koji su neki aplikanti koristili nije pružio razumnu priliku za osporavanje osporenih odluka Banke Slovenije i/ili traženje naknade. S obzirom na to, Sud se neće baviti posebnim elementima pravnog lijeka predviđenim Zakonom o pravnom lijeku iz 2020. godine, a naročito jer se revizija tog Zakona trenutno čeka pred Ustavnim sudom.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da miješanje u aplikantovo pravo na imovinu nije bilo popraćeno dovoljnim proceduralnim jamstvima protiv arbitrarnosti, pa stoga nije bilo zakonito u smislu člana 1. Protokola br. 1.
Sud je dalje istakao da nije potrebno niti je, zbog nedostatka relevantnih informacija, moguće da Sud utvrdi jesu li ispunjeni drugi uvjeti ovog člana. Sud se stoga suzdržao od izražavanja bilo kakvog mišljenja o tome jesu li vanredne mjere, uslijed kojih su aplikantima otkazane dionice i obveznice, bile u općem interesu i, ako jesu, je li uspostavljena pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg interesa zajednice i zaštite prava aplikanata na mirno uživanje imovine (vidi, mutatis mutandis,
Aplikanti su bili vlasnici dionica i obveznica u tri slovenske banke koje su podnijele zahtjev za državnu pomoć. Banka Slovenije je 2013. i 2014. godine donijela odluke o uvođenju vanrednih mjera, uključujući i tri banke, kojima je njihov temeljni kapital sveden na nulu. Odluke su donesene u okviru domaćeg zakonodavstva. Pozvali su se na Preporuku Vijeća EU-a, kao i na pregled kvalitete imovine („AQR“) i rezultate testova provedenih pod vodstvom upravnog odbora, koji je uključivao Komisiju, Evropsko bankovno tijelo i Evropsku centralnu banku. Bivšim vlasnicima nije odobren pristup nekoliko dokumenata na kojima se temelji odluka. Aplikanti su podnijeli različite, neuspješne i neriješene pravne tužbe na domaćem nivou.
Ustavni sud je 2016. godine utvrdio da su određene relevantne odredbe domaćeg zakona u neskladu s Ustavom, te da bivši dioničari banaka nisu uživali adekvatnu sudsku zaštitu. Nakon toga usvojen je Zakon o postupku sudske zaštite za bivše nositelje prihvatljivih obaveza banaka (Zakon o pravnom lijeku iz 2020. godine). Ustavni sud je obustavio njegovu provedbu čekajući ocjenu njegove ustavnosti.
Pozivajući se na član 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (zaštita imovine), aplikanti se posebno žale na nedostatak učinkovite procedure za osporavanje odluke centralne banke, te da su mjere neopravdane.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da niti kompenzacijski pravni lijek, niti bilo koji drugi pravni lijek koji su neki aplikanti koristili nije pružio razumnu priliku za osporavanje osporenih odluka Banke Slovenije i/ili traženje naknade. S obzirom na to, Sud se neće baviti posebnim elementima pravnog lijeka predviđenim Zakonom o pravnom lijeku iz 2020. godine, a naročito jer se revizija tog Zakona trenutno čeka pred Ustavnim sudom.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da miješanje u aplikantovo pravo na imovinu nije bilo popraćeno dovoljnim proceduralnim jamstvima protiv arbitrarnosti, pa stoga nije bilo zakonito u smislu člana 1. Protokola br. 1.
Sud je dalje istakao da nije potrebno niti je, zbog nedostatka relevantnih informacija, moguće da Sud utvrdi jesu li ispunjeni drugi uvjeti ovog člana. Sud se stoga suzdržao od izražavanja bilo kakvog mišljenja o tome jesu li vanredne mjere, uslijed kojih su aplikantima otkazane dionice i obveznice, bile u općem interesu i, ako jesu, je li uspostavljena pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg interesa zajednice i zaštite prava aplikanata na mirno uživanje imovine (vidi, mutatis mutandis,