- Wed May 12, 2021 7:20 am
#4685
Akdeniz i drugi protiv Turske
privremena zabrana širenja i objavljivanja informacija o parlamentarnoj istrazi u vezi optužbi za korupciju - povreda člana 10. EK
Povreda člana 10. EK
Slučaj se odnosi na privremenu zabranu širenja i objavljivanja (na bilo kojem mediju) informacija o parlamentarnoj istrazi o optužbama za korupciju protiv četiri bivša ministra, koja je pokrenuta nakon operacija koju su proveli istanbulska policija i tužilaštvo 17. i 25. decembra 2013. Zabranu su naložili domaći sudovi.
Aplikanti, Banu Güven (poznata novinarka), kao i Yaman Akdeniz i Kerem Altıparmak (dvoje akademika koji su poznati korisnici platformi društvenih medija) zatražili su ukidanje predmetne zabrane, pozivajući se na njihovo pravo na slobodu širenja informacija i ideja, kao i na njihovo pravo na primanje informacija. Ustavni sud odbio je njihov zahtjev zbog nedostatka statusa žrtve, jer na njih zabrane nisu direktno ili lično utjecale.
Evropski sud je istakao da mjera koja se sastoji u zabrani mogućeg objavljivanja i širenja informacija bilo kojim sredstvom pokreće, sama po sebi, pitanje slobode informisanja.
Sud je jednoglasno proglasio aplikaciju Banu Güvena prihvatljivom u pogledu žalbe po članu 10. (sloboda izražavanja). Prihvatio je da je gđa Güven, novinarka, politička komentatorica i voditeljica TV vijesti u predmetno vrijeme, mogla legitimno tvrditi da je osporena zabrana povrijedila njeno pravo na slobodu izražavanja. Stoga je mogla tražiti utvrđivanje statusa žrtve.
U vezi s tim, Sud je istakao da se ne smije zanemariti da se prikupljanje informacija, koje je svojstvena slobodi štampe, takođe smatra vitalnim preduslovom za rad novinara. Također, u kontekstu rasprave o pitanju od javnog interesa, ta mjera može odvratiti novinare od doprinosa javnim raspravama o važnim pitanjima života u zajednici.
Sud je jednoglasno zaključio da je došlo do kršenja člana 10. u odnosu na Banu Güven. Zapravo, osporena zabrana koja je predstavljala preventivnu mjeru čiji je cilj zabraniti svako buduće širenje ili objavljivanje informacija, imala je velike posljedice na ostvarivanje prava aplikantice na slobodu izražavanja. Takvom uplitanju nedostajala je „pravna osnova“ u smislu člana 10, te je stoga spriječio gospođu Güven da uživa dovoljan nivo zaštite kako to zahtijeva vladavina prava u demokratskom društvu.
Konačno, Sud je zaključio da g. Akdeniz i g. Altıparmak nisu pokazali kako je pobijana zabrana njih direktno pogodila. Stoga im u ovom slučaju nedostaje status žrtve. Sud je stoga proglasio njihov zahtjev neprihvatljivim.
privremena zabrana širenja i objavljivanja informacija o parlamentarnoj istrazi u vezi optužbi za korupciju - povreda člana 10. EK
Povreda člana 10. EK
Slučaj se odnosi na privremenu zabranu širenja i objavljivanja (na bilo kojem mediju) informacija o parlamentarnoj istrazi o optužbama za korupciju protiv četiri bivša ministra, koja je pokrenuta nakon operacija koju su proveli istanbulska policija i tužilaštvo 17. i 25. decembra 2013. Zabranu su naložili domaći sudovi.
Aplikanti, Banu Güven (poznata novinarka), kao i Yaman Akdeniz i Kerem Altıparmak (dvoje akademika koji su poznati korisnici platformi društvenih medija) zatražili su ukidanje predmetne zabrane, pozivajući se na njihovo pravo na slobodu širenja informacija i ideja, kao i na njihovo pravo na primanje informacija. Ustavni sud odbio je njihov zahtjev zbog nedostatka statusa žrtve, jer na njih zabrane nisu direktno ili lično utjecale.
Evropski sud je istakao da mjera koja se sastoji u zabrani mogućeg objavljivanja i širenja informacija bilo kojim sredstvom pokreće, sama po sebi, pitanje slobode informisanja.
Sud je jednoglasno proglasio aplikaciju Banu Güvena prihvatljivom u pogledu žalbe po članu 10. (sloboda izražavanja). Prihvatio je da je gđa Güven, novinarka, politička komentatorica i voditeljica TV vijesti u predmetno vrijeme, mogla legitimno tvrditi da je osporena zabrana povrijedila njeno pravo na slobodu izražavanja. Stoga je mogla tražiti utvrđivanje statusa žrtve.
U vezi s tim, Sud je istakao da se ne smije zanemariti da se prikupljanje informacija, koje je svojstvena slobodi štampe, takođe smatra vitalnim preduslovom za rad novinara. Također, u kontekstu rasprave o pitanju od javnog interesa, ta mjera može odvratiti novinare od doprinosa javnim raspravama o važnim pitanjima života u zajednici.
Sud je jednoglasno zaključio da je došlo do kršenja člana 10. u odnosu na Banu Güven. Zapravo, osporena zabrana koja je predstavljala preventivnu mjeru čiji je cilj zabraniti svako buduće širenje ili objavljivanje informacija, imala je velike posljedice na ostvarivanje prava aplikantice na slobodu izražavanja. Takvom uplitanju nedostajala je „pravna osnova“ u smislu člana 10, te je stoga spriječio gospođu Güven da uživa dovoljan nivo zaštite kako to zahtijeva vladavina prava u demokratskom društvu.
Konačno, Sud je zaključio da g. Akdeniz i g. Altıparmak nisu pokazali kako je pobijana zabrana njih direktno pogodila. Stoga im u ovom slučaju nedostaje status žrtve. Sud je stoga proglasio njihov zahtjev neprihvatljivim.