- Thu Feb 25, 2021 3:39 pm
#4584
Iancu protiv Rumunije
(br. 62915/17), 23.2.2021.1 Nema povrede člana 6.1. EK
Aplikantica je Olimpia-Mirela Iancu, rumunjska državljanka. Slučaj se odnosi na krivični postupak nakon kojeg je aplikantica osuđena za saučesništvo u prijevari.
Sutkinja L.D.S., predsjednica sudskog vijeća Visokog kasacijskog i pravnog suda ("Visoki sud") koje je odbilo aplikanticinu žalbu na osuđujuću presudu za pomaganje i poticanje prijevare, povukla se neposredno nakon razmatranja slučaja. Kao rezultat toga, presudu Visokog suda u njeno ime potpisali su sutkinja C.T., predsjednica Visokog suda, i četvorica sudija koji su u svojstvu članova vijeća sudjelovali u žalbenom postupku. Aplikantica je kritizirala činjenicu da je presudu potpisala C.T., koja nije sudjelovala u postupku.
Pozivajući se na član 6. stav 1. (pravo na pravično suđenje) aplikantica je prigovorila da su pravosnažnu presudu izrečenu u žalbenom postupku, a nakon tog postupka, potpisala samo četiri od pet sudija. Kako se peti sudija povukao prije nego što je mogao potpisati presudu, umjesto njega ju je potpisao drugi sudija koji nije sudjelovao u postupku. Aplikantica je u osnovi tvrdila da drugi sudija nije imao direktnih saznanja o slučaju.
Evropski sud nije utvrdio kršenje načela neposrednosti u fazama postupka odlučivanja koje je dovelo do usvajanja presude Visokog suda iz sljedećih razloga: Presudu je donijelo sudsko vijeće kojem je dodijeljena aplikanticina žalba; isto vijeće koje je ispitalo njene izjave i sudjelovalo u direktnoj analizi dokaza.
Presudu je sastavio pomoćnik sudije koji je sudjelovao u raspravama i vijećanjima i koji je u ime sudskog vijeća iznio osnove za osuđujuću presudu, u skladu s domaćim zakonom. Stoga ni intervencija sutkinje L.D.S. niti njene zamjena u toj fazi nije bila potrebna; Pored toga, sutkinja
C.T. u to vrijeme nije intervenirala. Sutkinja L.D.S. više nije bila na funkciji u vrijeme kada je tekst obrazloženja presude dovršen i stoga ga objektivno nije mogla potpisati. Presudu je tako umjesto nje potpisala sutkinja C.T. u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i sudskom praksom Visokog suda. Također je bio dostupan pravni lijek kojim je aplikantica mogla osporiti postojanje takve nemogućnosti.
Pravilo da odluke moraju potpisati svi članovi vijeća primjenjuje Visoki sud, osim tamo gdje sudija nije mogao potpisati. No potpisivanje presude od svih članova zapravo nije bio zajednički standard u svim državama članicama Vijeća Europe. Dok je u nekim državama sudske odluke potpisivao predsjednik suda, sam ili zajedno s službenikom, u drugima sudija koji je odluku potpisao umjesto odsutnog sudije nije nužno morao biti jedan od sudija koji su sudjelovali u postupku.
Nadalje, nacionalno zakonodavstvo ograničilo je dopuštenost potpisivanja od strane predsjednika Visokog suda samo na one slučajeve u kojima sudija koji je postupao u predmetu nije mogao potpisati odluku, tj. u fazi nakon vijećanja i izrade nacrta odluka. Sutkinja C.T. nije sudjelovala u raspravama ili vijećanjima, a njeno nesudjelovanje u izradi potvrdila je njena bilješka zajedno sa njenim potpisom u kojoj se navodi da potpisuje za sutkinju L.D.S. a ne u svoje ime. Dakle, intervencija sutkinje C.T. nije imala konkretnih posljedica na ishod slučaja; i nije došlo do promjene u sastavu žalbenog vijeća Visokog suda.
1 Informacije o predmetu pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Isključivo su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
(br. 62915/17), 23.2.2021.1 Nema povrede člana 6.1. EK
Aplikantica je Olimpia-Mirela Iancu, rumunjska državljanka. Slučaj se odnosi na krivični postupak nakon kojeg je aplikantica osuđena za saučesništvo u prijevari.
Sutkinja L.D.S., predsjednica sudskog vijeća Visokog kasacijskog i pravnog suda ("Visoki sud") koje je odbilo aplikanticinu žalbu na osuđujuću presudu za pomaganje i poticanje prijevare, povukla se neposredno nakon razmatranja slučaja. Kao rezultat toga, presudu Visokog suda u njeno ime potpisali su sutkinja C.T., predsjednica Visokog suda, i četvorica sudija koji su u svojstvu članova vijeća sudjelovali u žalbenom postupku. Aplikantica je kritizirala činjenicu da je presudu potpisala C.T., koja nije sudjelovala u postupku.
Pozivajući se na član 6. stav 1. (pravo na pravično suđenje) aplikantica je prigovorila da su pravosnažnu presudu izrečenu u žalbenom postupku, a nakon tog postupka, potpisala samo četiri od pet sudija. Kako se peti sudija povukao prije nego što je mogao potpisati presudu, umjesto njega ju je potpisao drugi sudija koji nije sudjelovao u postupku. Aplikantica je u osnovi tvrdila da drugi sudija nije imao direktnih saznanja o slučaju.
Evropski sud nije utvrdio kršenje načela neposrednosti u fazama postupka odlučivanja koje je dovelo do usvajanja presude Visokog suda iz sljedećih razloga: Presudu je donijelo sudsko vijeće kojem je dodijeljena aplikanticina žalba; isto vijeće koje je ispitalo njene izjave i sudjelovalo u direktnoj analizi dokaza.
Presudu je sastavio pomoćnik sudije koji je sudjelovao u raspravama i vijećanjima i koji je u ime sudskog vijeća iznio osnove za osuđujuću presudu, u skladu s domaćim zakonom. Stoga ni intervencija sutkinje L.D.S. niti njene zamjena u toj fazi nije bila potrebna; Pored toga, sutkinja
C.T. u to vrijeme nije intervenirala. Sutkinja L.D.S. više nije bila na funkciji u vrijeme kada je tekst obrazloženja presude dovršen i stoga ga objektivno nije mogla potpisati. Presudu je tako umjesto nje potpisala sutkinja C.T. u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i sudskom praksom Visokog suda. Također je bio dostupan pravni lijek kojim je aplikantica mogla osporiti postojanje takve nemogućnosti.
Pravilo da odluke moraju potpisati svi članovi vijeća primjenjuje Visoki sud, osim tamo gdje sudija nije mogao potpisati. No potpisivanje presude od svih članova zapravo nije bio zajednički standard u svim državama članicama Vijeća Europe. Dok je u nekim državama sudske odluke potpisivao predsjednik suda, sam ili zajedno s službenikom, u drugima sudija koji je odluku potpisao umjesto odsutnog sudije nije nužno morao biti jedan od sudija koji su sudjelovali u postupku.
Nadalje, nacionalno zakonodavstvo ograničilo je dopuštenost potpisivanja od strane predsjednika Visokog suda samo na one slučajeve u kojima sudija koji je postupao u predmetu nije mogao potpisati odluku, tj. u fazi nakon vijećanja i izrade nacrta odluka. Sutkinja C.T. nije sudjelovala u raspravama ili vijećanjima, a njeno nesudjelovanje u izradi potvrdila je njena bilješka zajedno sa njenim potpisom u kojoj se navodi da potpisuje za sutkinju L.D.S. a ne u svoje ime. Dakle, intervencija sutkinje C.T. nije imala konkretnih posljedica na ishod slučaja; i nije došlo do promjene u sastavu žalbenog vijeća Visokog suda.
1 Informacije o predmetu pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Isključivo su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.