- Sun Feb 07, 2021 11:53 am
#4522
Član 2. stav (1) Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 21. Zakona o vlasničko- pravnim odnosima i čl. 52. i 105. stav (2) ZOO
SUD ODLUČUJE U GRANICAMA POSTAVLJENOG TUŽBENOG ZAHTJEVA NE SAMO ONDA KADA GA U CIJELOSTI USVOJI ILI ODBIJE, VEĆ I ONDA KADA DOSUDI TUŽITELJU MANJI OBIM PRAVA AKO JE UTVRDIO DA JE TUŽBENI ZAHTJEV SAMO DJELOMIČNO OSNOVAN.
Iz obrazloženja:
Na zajedničko vlasništvo shodno se primjenjuju odredbe o suvlasništvu (član 21. Zakona o vlasničko – pravnim odnosima). Za otuđenje cijele nekretnine prvotužena je morala imati saglasnosti tužitelja kao drugog suvlasnika, što do zaključenja glavne rasprave kod prvostepenog suda nije dokazala (član 17. stav (3) Zakona o vlasničko – pravnim odnosima u vezi sa članom 126. Zakona o parničnom postupku). Kako je prvotužena ugovorom o poklonu raspolagala cijelom nekretninom u korist drugotuženog, takav ugovor je djelomično ništav u dijelu preko ½ zbog nepostojanja osnova ugovorne obaveze jer je prenijela više prava nego što je imala (član 52. u vezi sa članom 105. stav (1) ZOO). Tužitelj je dokazao postojanje činjenice na kojoj je zasnivao tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o poklonu, pa je pravilnom
primjenom materijalnog prava trebalo samo djelomično usvojiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti i da drugotuženi trpi da se prvotužena upiše na navedenoj nekretnini u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi kao posjednik i nosilac prava raspolaganja radi građenja sa dijelom
½ . Ovaj sud je imao u vidu da je u širem zahtjevu sadržan i uži zahtjev i da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva kada dosudi i manji obim prava, ako je utvrdio da je tužbeni zahtjev samo djelomično osnovan.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 28 0 P 031310 18 Rev od 14.3.2019. godine)
SUD ODLUČUJE U GRANICAMA POSTAVLJENOG TUŽBENOG ZAHTJEVA NE SAMO ONDA KADA GA U CIJELOSTI USVOJI ILI ODBIJE, VEĆ I ONDA KADA DOSUDI TUŽITELJU MANJI OBIM PRAVA AKO JE UTVRDIO DA JE TUŽBENI ZAHTJEV SAMO DJELOMIČNO OSNOVAN.
Iz obrazloženja:
Na zajedničko vlasništvo shodno se primjenjuju odredbe o suvlasništvu (član 21. Zakona o vlasničko – pravnim odnosima). Za otuđenje cijele nekretnine prvotužena je morala imati saglasnosti tužitelja kao drugog suvlasnika, što do zaključenja glavne rasprave kod prvostepenog suda nije dokazala (član 17. stav (3) Zakona o vlasničko – pravnim odnosima u vezi sa članom 126. Zakona o parničnom postupku). Kako je prvotužena ugovorom o poklonu raspolagala cijelom nekretninom u korist drugotuženog, takav ugovor je djelomično ništav u dijelu preko ½ zbog nepostojanja osnova ugovorne obaveze jer je prenijela više prava nego što je imala (član 52. u vezi sa članom 105. stav (1) ZOO). Tužitelj je dokazao postojanje činjenice na kojoj je zasnivao tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o poklonu, pa je pravilnom
primjenom materijalnog prava trebalo samo djelomično usvojiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti i da drugotuženi trpi da se prvotužena upiše na navedenoj nekretnini u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi kao posjednik i nosilac prava raspolaganja radi građenja sa dijelom
½ . Ovaj sud je imao u vidu da je u širem zahtjevu sadržan i uži zahtjev i da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva kada dosudi i manji obim prava, ako je utvrdio da je tužbeni zahtjev samo djelomično osnovan.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 28 0 P 031310 18 Rev od 14.3.2019. godine)