- Fri Jan 22, 2021 8:18 am
#4510
Aktiva DOO protiv Srbije
Povreda člana 1. Protokola broj 1.
Aplikant je Aktiva DOO kompanija sa sjedištem u Beogradu.
Predmet se odnosi na oduzimanje i prodaju robe od strane države koja je u vlasništvu kompanije aplikanta.
Aplikant je krajem 2004. godine legalno uvezao oko 650 tona glatkih željeznih šipki i 252 tone valovitih šipki za upotrebu u armiranom betonu. Skladištene su u skladištima drugih kompanija.
Izvršena je inspekcija skladišta u januaru 2005. godine. Vlasti su utvrdile kršenje evidencije koje predstavlja prekršaj. Oduzimanje robe aplikanta naloženo je odvojenim odlukama od 28. i 31. januara 2005. godine.
1 Informacije o predmetima pripremljene su u saradnji između stavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
Odluku od 28. januara podržalo je nadležno vladino ministarstvo. Aplikant je zatražio sudsku reviziju pred Vrhovnim sudom, koji je poništio prvobitne odluke. Nakon toga je Vrhovni sud naložio i podržao novu zapljenu robe. Aplikant je uložio ustavnu žalbu stavnom sudu, koji je tražio od aplikanta „jasne pravne razloge po ustavu za svoju žalbu“. Žalba je odbijena, a stavni sud je utvrdio da je aplikant samo ponovio svoje prvobitne žalbene razloge.
Odluka od 31. januara prošla je sličan postupak pred nižim sudovima. Međutim, stavni sud je 15. maja 2014. ukinuo ranije odluke i naložio novo ispitivanje. pravni sud naložio je da se roba vrati aplikantu 31. januara 2015. godine, a vrijednost vrati u izvršnom postupku. Vlasti su podnijele reviziju, što je rezultiralo ponovnim postupkom, koji je još uvijek u toku.
Protiv aplikanta i njegovog generalnog direktora pokrenut je prekršajni postupak zbog kršenja poslovnih knjiga. Prije nego što je predmet okončan, navodno krivično djelo je zastarjelo.
Pozivajući se na član 1. Protokola br. 1 (zaštita imovine) uz Konvenciju, aplikant se žali da su oduzimanjem i prodajom njegove robe prekršena njegova prava.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da u ovom slučaju nema naznaka da je predmetna mjera zapljene namijenjena nadoknadi bilo kakve materijalne štete uzrokovane nepoštivanjem propisa od aplikanta; čini se da je ona po svojoj svrsi prije bila odvraćujuća i kaznena. Vlada nije uvjerljivo pokazala niti uistinu argumentirala da sama novčana kazna ne bi bila dovoljna za postizanje željenog odvraćajućeg i kaznenog učinka i za sprečavanje budućih kršenja. Sud je istakao da relevantni zakoni čak ne predviđaju oduzimanje robe zbog ove povrede propisa. U tim je okolnostima sporno oduzimanje bilo, prema stajalištu Suda, nesrazmjerno, jer je nametnulo pretjerani teret aplikantu.
Povreda člana 1. Protokola broj 1.
Aplikant je Aktiva DOO kompanija sa sjedištem u Beogradu.
Predmet se odnosi na oduzimanje i prodaju robe od strane države koja je u vlasništvu kompanije aplikanta.
Aplikant je krajem 2004. godine legalno uvezao oko 650 tona glatkih željeznih šipki i 252 tone valovitih šipki za upotrebu u armiranom betonu. Skladištene su u skladištima drugih kompanija.
Izvršena je inspekcija skladišta u januaru 2005. godine. Vlasti su utvrdile kršenje evidencije koje predstavlja prekršaj. Oduzimanje robe aplikanta naloženo je odvojenim odlukama od 28. i 31. januara 2005. godine.
1 Informacije o predmetima pripremljene su u saradnji između stavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za edukaciju i sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
Odluku od 28. januara podržalo je nadležno vladino ministarstvo. Aplikant je zatražio sudsku reviziju pred Vrhovnim sudom, koji je poništio prvobitne odluke. Nakon toga je Vrhovni sud naložio i podržao novu zapljenu robe. Aplikant je uložio ustavnu žalbu stavnom sudu, koji je tražio od aplikanta „jasne pravne razloge po ustavu za svoju žalbu“. Žalba je odbijena, a stavni sud je utvrdio da je aplikant samo ponovio svoje prvobitne žalbene razloge.
Odluka od 31. januara prošla je sličan postupak pred nižim sudovima. Međutim, stavni sud je 15. maja 2014. ukinuo ranije odluke i naložio novo ispitivanje. pravni sud naložio je da se roba vrati aplikantu 31. januara 2015. godine, a vrijednost vrati u izvršnom postupku. Vlasti su podnijele reviziju, što je rezultiralo ponovnim postupkom, koji je još uvijek u toku.
Protiv aplikanta i njegovog generalnog direktora pokrenut je prekršajni postupak zbog kršenja poslovnih knjiga. Prije nego što je predmet okončan, navodno krivično djelo je zastarjelo.
Pozivajući se na član 1. Protokola br. 1 (zaštita imovine) uz Konvenciju, aplikant se žali da su oduzimanjem i prodajom njegove robe prekršena njegova prava.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da u ovom slučaju nema naznaka da je predmetna mjera zapljene namijenjena nadoknadi bilo kakve materijalne štete uzrokovane nepoštivanjem propisa od aplikanta; čini se da je ona po svojoj svrsi prije bila odvraćujuća i kaznena. Vlada nije uvjerljivo pokazala niti uistinu argumentirala da sama novčana kazna ne bi bila dovoljna za postizanje željenog odvraćajućeg i kaznenog učinka i za sprečavanje budućih kršenja. Sud je istakao da relevantni zakoni čak ne predviđaju oduzimanje robe zbog ove povrede propisa. U tim je okolnostima sporno oduzimanje bilo, prema stajalištu Suda, nesrazmjerno, jer je nametnulo pretjerani teret aplikantu.