- Mon Jan 18, 2021 8:44 am
#4495
Član 189. stav (2) Zakona o obligacionim odnosima
Član 3. Zakona o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka
Uredba o načinu raspolaganja spornom imovinom kada dva ili više preduzeća u svojim početnim bilansima iskazuju ista prava, iste stvari, iste obaveze i isti kapital i o načinu i postupku revizije tih preduzeća
MONTAŽNI OBJEKAT SPADA U PRIVREMENE OBJEKTE KOJI NE MOGU BITI PREDMET PRAVA SVOJINE KOJI SE UPISUJU U JAVNE KNJIGE, PA KORIŠTENJE TAKVOG OBJEKTA NE SPADA U KORPUS SVOJINSKIH OVLAŠTENJA. TAKAV OBJEKAT SE MOŽE KORISTITI NA OSNOVU PRIVREMENE DOZVOLE NADLEŽNOG UPRAVNOG ORGANA, NAKON ČEGA SE MORA UKLONITI KAO POKRETNA STVAR, PA SE U PRAVNOJ TEORIJI SMATRA „ANTICIPIRANOM“ POKRETNOM STVARI – POKRETNOST PO NAMJENI, JER NJEGOVA PRIVREMENOST UKAZUJE DA ĆE POSLIJE IZVJESNOG VREMENA SVAKAKO BITI IZMJEŠTENA. ZBOG TOGA NEMA PRIMJENE INSTITUTA PRAVNOG JEDINSTVA ZEMLJIŠTA I ZGRADE – SUPERFICIES SOLO CEDIT.
Iz obrazloženja:
Predmet zahtjeva tužitelja, u ovoj fazi postupka, predstavlja potraživanje iznosa od 247.104,00 KM na ime vrijednosti ½ oduzetog i porušenog objekta, u Sarajevu, ulica N.N. broj 2, izgrađenog na parceli k.č. 541, upisana u zk ul. 19 KO Sarajevo Mahala LI (po novom premjeru k.č. 1091/10 KO Sarajevo VII) i zemljišta u površini od 204 m². U toku postupka nije bilo sporno da su pravni prednici stranaka, tužitelja OOUR „Š. P.“ i tuženog OOUR „T. V.“, na osnovu Samoupravnog sporazuma o rasporedu sredstava, prava i obaveza između novoformiranih OOUR-a (u daljem tekstu: Sporazuma) u članu 5. stav (3) dogovorili da im pripadne po ½ poslovne zgrade na kč. 541 upisane u ZK ul 19, koja po novom premjeru odgovara kč. 1091/10 (ulica B. R. broj 2. , kasnije H. br.2), površine 204 m². Tuženi je upisan kao posjednik poslovno upravne zgrade u Katastru nekretnina općine Centar i istu je koristio sve do 2009. godine, kada je ova srušena. Radilo se o montažnom objektu-baraci koja nije bila upisana u zemljišnim knjigama. Tuženi je pravo raspolaganja predmetnog zemljišta stekao uknjižbom na temelju rješenja Općinskog suda u Sarajevu Dn broj 5494/1991, zasnovanog na Ugovoru o diobi nekretnina od 17.11.1991. godine između M. E. d.d. i M. V. d.d. Sarajevo, a
vlasništvo predmetne parcele uknjižbom u zemljišnim knjigama osnovom rješenja od 15.10. 2008. godine, donesenim u postupku provođenja privatizacije (rješenje KAP od 27.02.2006. godine). Predmetno zemljište i objekat su u postupku privatizacije uknjiženi u početni bilans stanja imovine tuženog. Na osnovu činjenica utvrđenih u toku postupka, prvostepeni sud je zaključio da je tužitelj po osnovu Sporazuma iz 1983. godine postao nosilac prava raspolaganja
½ montažnog objekta na predmetnoj parceli, ali je odbio zahtjev za njegovu isplatu smatrajući da na odlučne okolnosti stanja objekta, njegovog rušenja i sl., tužitelj nije pružio odgovarajuće dokaze (čl. 123. i 126. ZPP). Naime, prema shvatanju prvostepenog suda nalaz vještaka građevinske struke Z. K. nije pružio dovoljnu osnovu da se na njemu može zasnovati odluka o visini vrijednost predmetnog porušenog objekta, zbog čega u ovom dijelu odbija zahtjev tužitelja. Nasuprot prednjem, prihvatajući nalaz vještaka D. F. od 23.3.2018. godine o procjeni ukupne vrijednosti zemljišta na iznos od 367.200,00 KM, pa pošto bi tužitelju pripala ½ od procijenjene vrijednosti tj. 183.600,00 KM, prvostepeni sud u tom dijelu primjenom odredbe člana 189. stav (2) - ZOO, usvaja zahtjev i navedeni iznos dosuđuje tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama. Navedenom Uredbom bilo je propisano da se pod preduzećem u smislu te Uredbe smatraju preduzeća koja u cijelosti ili pretežno imaju državni/društveni kapital i koja su izvršila statusne promjene ili su se podijelila na dva ili više preduzeća. Oni su dužni prije pripreme početnog bilansa i programa privatizacije ugovorom između nastalih preduzeća, međusobno urediti odnose uključujući diobu stvari, prava, kapitala i obaveza (član 3. - Kada nema sporazuma svako preduzeće uključuje posjedovanu imovinu, a na osnovu odluke nadležne Agencije za privatizaciju - član 4). Ova Uredba je prestala važiti Uredbom Vlade F BiH od 12.1.2004. godine. Prema stanju spisa predmeta, tužitelj duži niz godina nije bio u posjedu predmetnih nekretnina, u postupku privatizacije propušta da u pogledu predmetne parcele sa tuženim uredi odnose, pa kako se tuženi na zakonit način i po valjanom pravnom osnovu upisao kao vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina, što tužitelj u zakonom propisanom postupku nije osporio, to se pokazala upitnom i njegova aktivna legitimacija u ovom sporu. Iz navedenih razloga, pravno se neutemeljenim pokazuju prigovori revizije o ocjeni izvedenih dokaza na okolnosti utvrđenja visine naknade ½ vrijednosti porušenog objekta i zemljišta. U vezi navedenih primjedbi, kojima revident problematizira ocjenu izvedenih dokaza na okolnosti vrijednost porušenog objekta, valja reći da ocjena dokaza u ovom sporu nije posljedica arbitražne već savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pa stoga nije ostvaren revizijski razlog iz člana 240. stav (1), tačka 1. ZPP.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 088037 19 Rev od 10.12.2019. godine).
Član 3. Zakona o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka
Uredba o načinu raspolaganja spornom imovinom kada dva ili više preduzeća u svojim početnim bilansima iskazuju ista prava, iste stvari, iste obaveze i isti kapital i o načinu i postupku revizije tih preduzeća
MONTAŽNI OBJEKAT SPADA U PRIVREMENE OBJEKTE KOJI NE MOGU BITI PREDMET PRAVA SVOJINE KOJI SE UPISUJU U JAVNE KNJIGE, PA KORIŠTENJE TAKVOG OBJEKTA NE SPADA U KORPUS SVOJINSKIH OVLAŠTENJA. TAKAV OBJEKAT SE MOŽE KORISTITI NA OSNOVU PRIVREMENE DOZVOLE NADLEŽNOG UPRAVNOG ORGANA, NAKON ČEGA SE MORA UKLONITI KAO POKRETNA STVAR, PA SE U PRAVNOJ TEORIJI SMATRA „ANTICIPIRANOM“ POKRETNOM STVARI – POKRETNOST PO NAMJENI, JER NJEGOVA PRIVREMENOST UKAZUJE DA ĆE POSLIJE IZVJESNOG VREMENA SVAKAKO BITI IZMJEŠTENA. ZBOG TOGA NEMA PRIMJENE INSTITUTA PRAVNOG JEDINSTVA ZEMLJIŠTA I ZGRADE – SUPERFICIES SOLO CEDIT.
Iz obrazloženja:
Predmet zahtjeva tužitelja, u ovoj fazi postupka, predstavlja potraživanje iznosa od 247.104,00 KM na ime vrijednosti ½ oduzetog i porušenog objekta, u Sarajevu, ulica N.N. broj 2, izgrađenog na parceli k.č. 541, upisana u zk ul. 19 KO Sarajevo Mahala LI (po novom premjeru k.č. 1091/10 KO Sarajevo VII) i zemljišta u površini od 204 m². U toku postupka nije bilo sporno da su pravni prednici stranaka, tužitelja OOUR „Š. P.“ i tuženog OOUR „T. V.“, na osnovu Samoupravnog sporazuma o rasporedu sredstava, prava i obaveza između novoformiranih OOUR-a (u daljem tekstu: Sporazuma) u članu 5. stav (3) dogovorili da im pripadne po ½ poslovne zgrade na kč. 541 upisane u ZK ul 19, koja po novom premjeru odgovara kč. 1091/10 (ulica B. R. broj 2. , kasnije H. br.2), površine 204 m². Tuženi je upisan kao posjednik poslovno upravne zgrade u Katastru nekretnina općine Centar i istu je koristio sve do 2009. godine, kada je ova srušena. Radilo se o montažnom objektu-baraci koja nije bila upisana u zemljišnim knjigama. Tuženi je pravo raspolaganja predmetnog zemljišta stekao uknjižbom na temelju rješenja Općinskog suda u Sarajevu Dn broj 5494/1991, zasnovanog na Ugovoru o diobi nekretnina od 17.11.1991. godine između M. E. d.d. i M. V. d.d. Sarajevo, a
vlasništvo predmetne parcele uknjižbom u zemljišnim knjigama osnovom rješenja od 15.10. 2008. godine, donesenim u postupku provođenja privatizacije (rješenje KAP od 27.02.2006. godine). Predmetno zemljište i objekat su u postupku privatizacije uknjiženi u početni bilans stanja imovine tuženog. Na osnovu činjenica utvrđenih u toku postupka, prvostepeni sud je zaključio da je tužitelj po osnovu Sporazuma iz 1983. godine postao nosilac prava raspolaganja
½ montažnog objekta na predmetnoj parceli, ali je odbio zahtjev za njegovu isplatu smatrajući da na odlučne okolnosti stanja objekta, njegovog rušenja i sl., tužitelj nije pružio odgovarajuće dokaze (čl. 123. i 126. ZPP). Naime, prema shvatanju prvostepenog suda nalaz vještaka građevinske struke Z. K. nije pružio dovoljnu osnovu da se na njemu može zasnovati odluka o visini vrijednost predmetnog porušenog objekta, zbog čega u ovom dijelu odbija zahtjev tužitelja. Nasuprot prednjem, prihvatajući nalaz vještaka D. F. od 23.3.2018. godine o procjeni ukupne vrijednosti zemljišta na iznos od 367.200,00 KM, pa pošto bi tužitelju pripala ½ od procijenjene vrijednosti tj. 183.600,00 KM, prvostepeni sud u tom dijelu primjenom odredbe člana 189. stav (2) - ZOO, usvaja zahtjev i navedeni iznos dosuđuje tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama. Navedenom Uredbom bilo je propisano da se pod preduzećem u smislu te Uredbe smatraju preduzeća koja u cijelosti ili pretežno imaju državni/društveni kapital i koja su izvršila statusne promjene ili su se podijelila na dva ili više preduzeća. Oni su dužni prije pripreme početnog bilansa i programa privatizacije ugovorom između nastalih preduzeća, međusobno urediti odnose uključujući diobu stvari, prava, kapitala i obaveza (član 3. - Kada nema sporazuma svako preduzeće uključuje posjedovanu imovinu, a na osnovu odluke nadležne Agencije za privatizaciju - član 4). Ova Uredba je prestala važiti Uredbom Vlade F BiH od 12.1.2004. godine. Prema stanju spisa predmeta, tužitelj duži niz godina nije bio u posjedu predmetnih nekretnina, u postupku privatizacije propušta da u pogledu predmetne parcele sa tuženim uredi odnose, pa kako se tuženi na zakonit način i po valjanom pravnom osnovu upisao kao vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina, što tužitelj u zakonom propisanom postupku nije osporio, to se pokazala upitnom i njegova aktivna legitimacija u ovom sporu. Iz navedenih razloga, pravno se neutemeljenim pokazuju prigovori revizije o ocjeni izvedenih dokaza na okolnosti utvrđenja visine naknade ½ vrijednosti porušenog objekta i zemljišta. U vezi navedenih primjedbi, kojima revident problematizira ocjenu izvedenih dokaza na okolnosti vrijednost porušenog objekta, valja reći da ocjena dokaza u ovom sporu nije posljedica arbitražne već savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pa stoga nije ostvaren revizijski razlog iz člana 240. stav (1), tačka 1. ZPP.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 088037 19 Rev od 10.12.2019. godine).