- Sat Jan 16, 2021 12:28 pm
#4476
Prekoračenje optužbe – Oglašavanje optužene krivom za radnje za koje nije bila optužena
- član 312. stav 1. tačka j) ZKP FBiH
IZMJENOM ČINJENIČNOG OPISA DJELA U IZRECI PRESUDE U ODNOSU NA OPIS U OPTUŽNICI TAKO DA JE OPTUŽENA OGLAŠENA KRIVOM ZA DRUGE RADNJE UČINJENJA U ODNOSU NA RADNJE UČINJENJA IZ POTVRĐENE (ILI NA GLAVNOM PRETRESU IZMIJENJENE OPTUŽNICE) ODNOSNO ZA RADNJE KOJE OPTUŽENOJ NISU BILE STAVLJENE NA TERET OD STRANE TUŽITELJA I NJENIM, POSLJEDIČNIM, OGLAŠAVANJEM KRIVOM ZA KRIVIČNO DJELO NESAVJESTAN RAD U SLUŽBI IZ ČLANA 387. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1. KZ FBIH UMJESTO ZA KRIVIČNO DJELO PRONEVJERA U SLUŽBI IZ ČLANA 384. STAV 3. U VEZI SA STAVOM 1. KZ FBIH, PRVOSTEPENI SUD JE PREKORAČIO OPTUŽBU JER JE, OGLAŠAVANJEM OPTUŽENE KRIVOM ZA RADNJE UČINJENJA ZA KOJE NIJE BILA OPTUŽENA, POVRIJEDIO NAČELO AKUZATORNOSTI I PRAVO OPTUŽENE NA ODBRANU TE NARUŠIO OBJEKTIVAN POLOŽAJ SUDA U KRIVIČNOM POSTUPKU, BEZ OBZIRA ŠTO SU IZVRŠENE IZMJENE U ČINJENIČNOM OPISU DJELA BILE „U KORIST OPTUŽENE“.
Iz obrazloženja:
„Iz činjeničnog opisa djela u optužnici proizilazi da je tužitelj optuženoj stavio na teret da je učinila produženo krivično djelo Pronevjera u službi iz člana 384. stav 3. u vezi sa stavom 1.
KZ FBiH, a da je optužena pobijanom presudom oglašena krivom da je učinila krivično djelo Nesavjestan rad u službi iz člana 387. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH. Pri tome, je prvostepeni sud konstatovao (strana 6. presude) da je optužena oglašena krivom za krivično djelo iz iste glave KZ FBiH, te da je riječ o blažem krivičnom djelu.
Međutim, po nalaženju ovog suda, prekoračenje optužbe, ogleda se u činjenici da je optužnicom optuženoj tužitelj stavljao na teret radnje učinjenja koje predstavljaju povredu isključivo jednog blanketnog propisa i to člana 10. Zakona o finansijskom poslovanju, s ciljem da optužena sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, tako što novac kojeg je svakodnevno zaprimila od prodate robe u vidu pologa dnevnih pazara, koji joj je povjeren u službi, u iznosu od 481.993,21 KM, nije polagala u blagajnu privrednog društva ili na njegov žiro račun, kojeg je prisvojila i na taj način za navedeni iznos oštetila „K.“ d.d. Sarajevo iz Sarajeva, a da je pobijanom presudom prvostepeni sud optuženu oglasio krivom za druge radnje učinjenja koje predstavljaju povredu blanketnih propisa i to članova 14. i 15. Zakona o računovodstvu i reviziji, kao i
povredu Odluke privrednog društva „K.“ d.d. Sarajevo broj 8891/08 od 19.11.2008. godine o dnevnom depozitu, koje joj tužitelj uopće nije stavljao na teret, tj. da je optužena očito nesavjesno postupala, svjesna da usljed toga može nastupiti šteta za privredno društvo „K.“ d.d. Sarajevo, propustila da svakodnevnom kontrolom stanja novca u blagajni diskonta osigura zakonitost u radu blagajne i zakonitost blagajničkog poslovanja, na način da pologe dnevnih pazara koji su joj povjereni u službi u ukupnom iznosu od 461.321,13 KM, nije polagala u blagajnu privrednog društva, odnosno na njegov žiro račun.
Prema članu 295. ZKP FBiH, presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. Smisao ove odredbe je da osigura u krivičnom postupku ostvarenje značajnih načela krivičnog postupka. Naime, navedenom odredbom osigurava se primjena akuzatorskog načela, u smislu da je tužitelj taj koji određuje predmet postupka, pa, prema tome, i predmet presude, a tom odredbom omogućava se i kontradiktornost glavnog pretresa. Osim
toga, ova odredba ima za cilj i da osigura potpuno objektivan položaj suda tokom suđenja. Stoga se ne može govoriti o identitetu optužbe i presude ukoliko se presuda temelji na činjenicama koje su različite od činjenica sadržanih u optužnom aktu, bez obzira da li su činjenice u presudi
„in favorem“ odnosno „in peius“ optužene osobe, jer bi u tom slučaju sud preuzeo ulogu tužitelja i optuženom stavio na teret i one činjenice koje tužitelj nije obuhvatio svojom optužnicom.
Kako je prvostepeni sud pobijanom presudom optuženu oglasio krivom za druge radnje učinjenja u odnosu na potvrđenu i izmijenjenu optužnicu, koje tužitelj optuženoj uopće nije
stavljao na teret, učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1.
tačka j) ZKP FBiH, pa se ne može prihvatiti stav iz pobijane presude da je optužena oglašena krivom za krivično djelo iz iste glave KZ FBiH, da je riječ o blažem krivičnom djelu i da uslijed toga nije povrijeđen objektivni identitet optužbe, niti je prekoračena optužba.
Pored toga, postupajući na navedeni način, prvostepeni sud je povrijedio i pravo na odbranu optužene zagarantovano članom 6. stav 2. ZKP FBiH, kojim je propisano da se optuženom mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama za koje se tereti, a što u konkretnom slučaju optuženoj, pomenutim postupkom suda nije bilo omogućeno jer, nije bila terećena od strane tužitelja za radnje za koje je sud oglasio krivom.“
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 06 0 K 008916 17 Kž od 28.02.2019. godine)
- član 312. stav 1. tačka j) ZKP FBiH
IZMJENOM ČINJENIČNOG OPISA DJELA U IZRECI PRESUDE U ODNOSU NA OPIS U OPTUŽNICI TAKO DA JE OPTUŽENA OGLAŠENA KRIVOM ZA DRUGE RADNJE UČINJENJA U ODNOSU NA RADNJE UČINJENJA IZ POTVRĐENE (ILI NA GLAVNOM PRETRESU IZMIJENJENE OPTUŽNICE) ODNOSNO ZA RADNJE KOJE OPTUŽENOJ NISU BILE STAVLJENE NA TERET OD STRANE TUŽITELJA I NJENIM, POSLJEDIČNIM, OGLAŠAVANJEM KRIVOM ZA KRIVIČNO DJELO NESAVJESTAN RAD U SLUŽBI IZ ČLANA 387. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1. KZ FBIH UMJESTO ZA KRIVIČNO DJELO PRONEVJERA U SLUŽBI IZ ČLANA 384. STAV 3. U VEZI SA STAVOM 1. KZ FBIH, PRVOSTEPENI SUD JE PREKORAČIO OPTUŽBU JER JE, OGLAŠAVANJEM OPTUŽENE KRIVOM ZA RADNJE UČINJENJA ZA KOJE NIJE BILA OPTUŽENA, POVRIJEDIO NAČELO AKUZATORNOSTI I PRAVO OPTUŽENE NA ODBRANU TE NARUŠIO OBJEKTIVAN POLOŽAJ SUDA U KRIVIČNOM POSTUPKU, BEZ OBZIRA ŠTO SU IZVRŠENE IZMJENE U ČINJENIČNOM OPISU DJELA BILE „U KORIST OPTUŽENE“.
Iz obrazloženja:
„Iz činjeničnog opisa djela u optužnici proizilazi da je tužitelj optuženoj stavio na teret da je učinila produženo krivično djelo Pronevjera u službi iz člana 384. stav 3. u vezi sa stavom 1.
KZ FBiH, a da je optužena pobijanom presudom oglašena krivom da je učinila krivično djelo Nesavjestan rad u službi iz člana 387. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH. Pri tome, je prvostepeni sud konstatovao (strana 6. presude) da je optužena oglašena krivom za krivično djelo iz iste glave KZ FBiH, te da je riječ o blažem krivičnom djelu.
Međutim, po nalaženju ovog suda, prekoračenje optužbe, ogleda se u činjenici da je optužnicom optuženoj tužitelj stavljao na teret radnje učinjenja koje predstavljaju povredu isključivo jednog blanketnog propisa i to člana 10. Zakona o finansijskom poslovanju, s ciljem da optužena sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, tako što novac kojeg je svakodnevno zaprimila od prodate robe u vidu pologa dnevnih pazara, koji joj je povjeren u službi, u iznosu od 481.993,21 KM, nije polagala u blagajnu privrednog društva ili na njegov žiro račun, kojeg je prisvojila i na taj način za navedeni iznos oštetila „K.“ d.d. Sarajevo iz Sarajeva, a da je pobijanom presudom prvostepeni sud optuženu oglasio krivom za druge radnje učinjenja koje predstavljaju povredu blanketnih propisa i to članova 14. i 15. Zakona o računovodstvu i reviziji, kao i
povredu Odluke privrednog društva „K.“ d.d. Sarajevo broj 8891/08 od 19.11.2008. godine o dnevnom depozitu, koje joj tužitelj uopće nije stavljao na teret, tj. da je optužena očito nesavjesno postupala, svjesna da usljed toga može nastupiti šteta za privredno društvo „K.“ d.d. Sarajevo, propustila da svakodnevnom kontrolom stanja novca u blagajni diskonta osigura zakonitost u radu blagajne i zakonitost blagajničkog poslovanja, na način da pologe dnevnih pazara koji su joj povjereni u službi u ukupnom iznosu od 461.321,13 KM, nije polagala u blagajnu privrednog društva, odnosno na njegov žiro račun.
Prema članu 295. ZKP FBiH, presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. Smisao ove odredbe je da osigura u krivičnom postupku ostvarenje značajnih načela krivičnog postupka. Naime, navedenom odredbom osigurava se primjena akuzatorskog načela, u smislu da je tužitelj taj koji određuje predmet postupka, pa, prema tome, i predmet presude, a tom odredbom omogućava se i kontradiktornost glavnog pretresa. Osim
toga, ova odredba ima za cilj i da osigura potpuno objektivan položaj suda tokom suđenja. Stoga se ne može govoriti o identitetu optužbe i presude ukoliko se presuda temelji na činjenicama koje su različite od činjenica sadržanih u optužnom aktu, bez obzira da li su činjenice u presudi
„in favorem“ odnosno „in peius“ optužene osobe, jer bi u tom slučaju sud preuzeo ulogu tužitelja i optuženom stavio na teret i one činjenice koje tužitelj nije obuhvatio svojom optužnicom.
Kako je prvostepeni sud pobijanom presudom optuženu oglasio krivom za druge radnje učinjenja u odnosu na potvrđenu i izmijenjenu optužnicu, koje tužitelj optuženoj uopće nije
stavljao na teret, učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1.
tačka j) ZKP FBiH, pa se ne može prihvatiti stav iz pobijane presude da je optužena oglašena krivom za krivično djelo iz iste glave KZ FBiH, da je riječ o blažem krivičnom djelu i da uslijed toga nije povrijeđen objektivni identitet optužbe, niti je prekoračena optužba.
Pored toga, postupajući na navedeni način, prvostepeni sud je povrijedio i pravo na odbranu optužene zagarantovano članom 6. stav 2. ZKP FBiH, kojim je propisano da se optuženom mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama za koje se tereti, a što u konkretnom slučaju optuženoj, pomenutim postupkom suda nije bilo omogućeno jer, nije bila terećena od strane tužitelja za radnje za koje je sud oglasio krivom.“
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 06 0 K 008916 17 Kž od 28.02.2019. godine)