- Thu Aug 13, 2020 12:56 pm
#4263
Odgovornost za mobing
Prema odredbama Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine u sporovima za zaštitu od mobinga isključivo je odgovoran poslodavac.
Iz obrazloženja:
Prema shvatanju revizijskog vijeća nema osnova prigovor tužiteljice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz člana 2. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije BiH u pogledu odbijanja tužbenog zahtjeva u odnosu na III tuženu Z. K., a posebno pozivanje na sudsku praksu Apelacionog suda u Beogradu (odluka broj: Gž1 1270/2013 od 27.03.2013. godine). Drugostepeno vijeće je dalo pravilne razloge da ne postoji odgovornost III tužene za mobing na poslu, nego isključivo poslodavca, jer je to propisano odredbama 86.a do 86.f Zakona o radu u institucijama BiH (''Službeni glasnik BiH'', broj: 60/10), a koji zakon je usaglašen sa odredbama Zakona o zabrani diskriminacije (''Službeni glasnik BiH'', broj 59/09 od 06.08.2009. godine). Odredba člana 86.f Zakona o radu u institucijama BiH nije u suprotnosti ni sa odredbom člana 6. Zakona o zabrani diskriminacije koji ne utvrđuje krug lica odgovornih za diskriminaciju nego samo oblasti u kojima se moraju primijeniti odredbe tog zakona. Kako je mobing samo jedan od oblika diskriminacije propisan članom 4. tačka 3. Zakona o zabrani diskriminacije koji se može desiti samo na radnom mjestu, to je i logično da je krug odgovornih lica propisan gore navedenim odredbama Zakona o radu u institucijama BiH. Stoga je
pravilno od strane prvostepenog suda, kao i drugostepenog vijeća i prihvaćen prigovor pasivne legitimacije III tužene.
(Presuda revizijskog vijeća Suda BiH broj: S1 3 P 000681 18 Rev od
22.05.2018. godine)
Prema odredbama Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine u sporovima za zaštitu od mobinga isključivo je odgovoran poslodavac.
Iz obrazloženja:
Prema shvatanju revizijskog vijeća nema osnova prigovor tužiteljice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz člana 2. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije BiH u pogledu odbijanja tužbenog zahtjeva u odnosu na III tuženu Z. K., a posebno pozivanje na sudsku praksu Apelacionog suda u Beogradu (odluka broj: Gž1 1270/2013 od 27.03.2013. godine). Drugostepeno vijeće je dalo pravilne razloge da ne postoji odgovornost III tužene za mobing na poslu, nego isključivo poslodavca, jer je to propisano odredbama 86.a do 86.f Zakona o radu u institucijama BiH (''Službeni glasnik BiH'', broj: 60/10), a koji zakon je usaglašen sa odredbama Zakona o zabrani diskriminacije (''Službeni glasnik BiH'', broj 59/09 od 06.08.2009. godine). Odredba člana 86.f Zakona o radu u institucijama BiH nije u suprotnosti ni sa odredbom člana 6. Zakona o zabrani diskriminacije koji ne utvrđuje krug lica odgovornih za diskriminaciju nego samo oblasti u kojima se moraju primijeniti odredbe tog zakona. Kako je mobing samo jedan od oblika diskriminacije propisan članom 4. tačka 3. Zakona o zabrani diskriminacije koji se može desiti samo na radnom mjestu, to je i logično da je krug odgovornih lica propisan gore navedenim odredbama Zakona o radu u institucijama BiH. Stoga je
pravilno od strane prvostepenog suda, kao i drugostepenog vijeća i prihvaćen prigovor pasivne legitimacije III tužene.
(Presuda revizijskog vijeća Suda BiH broj: S1 3 P 000681 18 Rev od
22.05.2018. godine)