- Thu Aug 13, 2020 12:55 pm
#4261
Pravo branioca u disciplinskom postupku na naknadu nužnih troškova i nagradu
Za obavezivanje tužene na naknadu nužnih izdataka i nagrade braniocu u toku disciplinskog postupka nije od uticaja činjenica da li je tužitelj te troškove i isplatio braniocu u momentu odlučivanja o tužbenom zahtjevu.
Iz obrazloženja:
U konkretnom slučaju podzakonski akt o disciplinskoj odgovornosti propisao je shodnu primjenu odredbi krivičnog postupka, a pri tome nije posebno regulisao naknadu troškova disciplinskog postupka. Stoga se kod odlučivanja o pravu na naknadu troškova disciplinskog postupka i rokovima za podnošenje zahtjeva imaju primijeniti odredbe krivičnog postupka.
Kako je tužitelj rješenjem prvostepene disciplinske komisije oslobođen disciplinske odgovornosti, shodno članu 189. stav 4. Zakona o krivičnom postupku BiH (Sl. glasnik BiH br. 36/03 sa izmjenama) pripada mu pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu nužnih izdataka, pri čemu zakonodavac nije propisao rok za podnošenje ili ograničio isticanje zahtjeva prije donošenja odluke. Tužitelj je, nakon prijema odluke o oslobađanju od odgovornosti, tuženoj podnio zahtjev za naknadu troškova disciplinskog postupka, koji zahtjev je odbijen osporenim odlukama tužene, koje je kao nezakonite pravilno poništio prvostepeni sud.
Iz navedenih razloga, po shvatanju drugostepenog vijeća, osnovan je i tužbeni zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade braniocu u disciplinskom postupku.
Po shvatanju drugostepenog građanskog vijeća, a suprotno shvatanju prvostepenog suda, za obavezivanje tužene na naknadu nužnih izdataka i nagrade braniocu u toku disciplinskog postupka nije od uticaja činjenica da li je tužitelj te troškove i isplatio braniocu u momentu odlučivanja o tužbenom zahtjevu. Kada će tužitelj isplatiti braniocu nužne izdatke i nagradu, stvar je njihovog dogovora.
Takođe, suprotno shvatanju prvostepenog suda, tužilac pravo na naknadu troškova disciplinskog postupka ostvaruje u skladu sa odredbama Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti i odredbi člana 189. ZKP BiH, a ne po odredbama člana 154. i 155. Zakona o obligacionim odnosima. Osim toga, i kada je u pitanju šteta, obaveza na naknadu štete nastaje i dospijeva i prije učinjenog izdatka ako je izvjesno da će izdatak biti učinjen. U konkretnom slučaju, tužitelj je taj izdatak i učinio nakon donošenja pobijane presude, što dokazuje uz žalbu priloženom uplatnicom.
(Presuda Apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3
P 021939 17 Gž od 21.02.2017. godine)
Za obavezivanje tužene na naknadu nužnih izdataka i nagrade braniocu u toku disciplinskog postupka nije od uticaja činjenica da li je tužitelj te troškove i isplatio braniocu u momentu odlučivanja o tužbenom zahtjevu.
Iz obrazloženja:
U konkretnom slučaju podzakonski akt o disciplinskoj odgovornosti propisao je shodnu primjenu odredbi krivičnog postupka, a pri tome nije posebno regulisao naknadu troškova disciplinskog postupka. Stoga se kod odlučivanja o pravu na naknadu troškova disciplinskog postupka i rokovima za podnošenje zahtjeva imaju primijeniti odredbe krivičnog postupka.
Kako je tužitelj rješenjem prvostepene disciplinske komisije oslobođen disciplinske odgovornosti, shodno članu 189. stav 4. Zakona o krivičnom postupku BiH (Sl. glasnik BiH br. 36/03 sa izmjenama) pripada mu pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu nužnih izdataka, pri čemu zakonodavac nije propisao rok za podnošenje ili ograničio isticanje zahtjeva prije donošenja odluke. Tužitelj je, nakon prijema odluke o oslobađanju od odgovornosti, tuženoj podnio zahtjev za naknadu troškova disciplinskog postupka, koji zahtjev je odbijen osporenim odlukama tužene, koje je kao nezakonite pravilno poništio prvostepeni sud.
Iz navedenih razloga, po shvatanju drugostepenog vijeća, osnovan je i tužbeni zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade braniocu u disciplinskom postupku.
Po shvatanju drugostepenog građanskog vijeća, a suprotno shvatanju prvostepenog suda, za obavezivanje tužene na naknadu nužnih izdataka i nagrade braniocu u toku disciplinskog postupka nije od uticaja činjenica da li je tužitelj te troškove i isplatio braniocu u momentu odlučivanja o tužbenom zahtjevu. Kada će tužitelj isplatiti braniocu nužne izdatke i nagradu, stvar je njihovog dogovora.
Takođe, suprotno shvatanju prvostepenog suda, tužilac pravo na naknadu troškova disciplinskog postupka ostvaruje u skladu sa odredbama Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti i odredbi člana 189. ZKP BiH, a ne po odredbama člana 154. i 155. Zakona o obligacionim odnosima. Osim toga, i kada je u pitanju šteta, obaveza na naknadu štete nastaje i dospijeva i prije učinjenog izdatka ako je izvjesno da će izdatak biti učinjen. U konkretnom slučaju, tužitelj je taj izdatak i učinio nakon donošenja pobijane presude, što dokazuje uz žalbu priloženom uplatnicom.
(Presuda Apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3
P 021939 17 Gž od 21.02.2017. godine)